Zahvalan na Timu Duncanu

Bilo bi lakše zaboraviti na njega, na taj šut od table, na dosadne riječi poput "konzistentnost" i "kontinuitet", na sve te "dosadne" Spurse i u potpunosti se koncentrirati na nadolazeće zvijezde poput Blakea Griffina ili Russella Westbrooka, na momke koji zakucavaju i oduševljavaju svojom atletičnošću, samo kada bi ti prokleti Spursi na čelu s Duncanom malo manje pobjeđivali. Zar nije tako?

Tim Duncan jedan je od 10 najvećih košarkaša svih vremena. To je osigurao svojom ulogom u četiri šampionske sezone San Antonija, s dvije MVP titule, tri finalne MVP titule, s pojedinačnim brojkama i s nevjerojatnom stalnošću pobjeđivanja. Od kad je došao u ligu, Duncan je svake sezone odveo Spurse u doigravanje, imaju 13 sezona zaredom s 50 ili više pobjeda (rekord lige), imaju najveći postotak pobjeda u američkom profesionalnom sportu u zadnjih 15 godina i svake su sezone, baš svake, momčad koja ima šansu osvojiti naslov prvaka. Što je nevjerojatno u doba salary capa.

Njegova konzistentnost je nestvarna i nedoživljena u NBA. Pogledajte samo sljedeće brojke:

Igrač 1: 19.4 poena, 11.0 skokova, 2.5 asistencija, 0.6 ukradenih lopti, 2.3 blokade
Igrač 2: 19.7 poena, 11.5 skokova, 2.9 asistencija, 0.8 ukradenih lopti, 1.9 blokada

Navedene brojke su učinak na bazi 36 minuta. Igrač 1 je Tim Duncan u svojoj prvoj NBA sezoni, 1997./1998. Tada još Hrvatska nije bila treća na svijetu, Goran nije osvojio Wimbledon, a za Janicu nismo ni znali. Jedino što je bilo isto kao danas jest da su generali bili na slobodi.

Igrač 2 je isto Tim Duncan. Prošle sezone. Kompjuterskim rječnikom, Tim Duncan 15.0. Kao da između tih sezona nije odigrao još njih 14, u kojima je bilježio iste ili vrlo slične brojke.

Kada će konačno prestati?

Uoči prve utakmice ove sezone, u kojoj su Spursi gostovali kod New Orleansa, Duncana su dočekala pitanja može li Anthony Davis biti "novi Tim Duncan".

Odgovor?

"Nisam još nikud otišao. Mogu li još neko vrijeme ja biti ja"?

Kao dokaz da zaista nikud nije otišao, Duncan nije narednih 12 utakmica odigrao kao jedan od najboljih igrača lige proteklih 15 godina, već kao jedan od najboljih igrača lige - ove godine.

Ne vjerujete? Prosjeci od 18.2 poena, 10.4 skokova i 2.5 blokada možda vas neće oboriti s nogu, no Duncan je na 30 minuta po susretu, ne 36-40 poput većine superzvijezda. Po ESPN-ovom rejtingu, Duncan je peti igrač lige (iza LeBrona, Duranta, Kobea i Ronda), a po Player Efficiency rejtingu ESPN-ovog Johna Hollingera, Duncan je treći igrač lige, iza LeBrona i Kobea.

To su brojke na papiru. Dojam je još bolji. Duncan je najbolji igrač Spursa, koji su opet pri vrhu NBA s omjerom 9-3. Izvrsno je igrao u završnicama nekoliko gustih utakmica, a Spursi imaju omjer 3-0 kada je razlika 3 ili manje poena, te 5-1 kada je razlika 10 ili manje poena. Kao i uvijek u dosadašnjoj karijeri, Duncan čini što god je potrebno za pobjedu - ublježi važnu blokadu, važan skok u napadu, asistenciju ili jednostavno kvalitetan blok. Egzekucija bez premca.

Ne čini vam se to sve skupa posebno atraktivnim? Možda je ovako zanimljivije - Duncan je u dosadašnjih 12 utakmica nadigrao sljedeće centre - Davisa, Ala Jeffersona, Roya Hibberta, Ibaku i Perkinsa zajedno, Cousinsa, Howarda, Gasola, Chandlera, Jordana i starog rivala Kevina Garnetta.

Već u prvoj utakmici odveo je u malu školu Davisa, s 24 poena, 11 skokova i tri blokade. U dvoboju s Oklahomom, Duncan je u pobjedu ugradio 20 poena, osam skokova i tri blokade, dok su Ibaka i Perkins zajedno uknjižili 6 poena i 15 skokova.

Protiv odličnog mladog Cousinsa, Duncan je upisao 23 poena, 12 skokova, pet blokada i četiri asistencije uz šut 9-12. Cousins je za 14 poena potrošio 14 lopti.

Protiv Lakersa je nazaslužniji za zaustavljanje dvojca Howard-Gasol na samo 23 poena, dok je sam zabio 18. Jedinu slabiju utakmicu odigrao je protiv Clippersa kada ga je nadigrao DeAndre Jordan (kao i Clippersi Spurse), no u uzvratu je Duncan bio drastično bolji od Jordana - iako su Clippersi upisali još jednu pobjedu. Kao šećer na kraju, Duncan je u Bostonu, u svom tipičnom stilu, vlastitim primjerom predvodio momčad u skokovima, jer upravo to je Spursima trebalo nakon ozljeda obojice niskih krila, Leonarda i Jacksona. Duncan je s 20 poena i 15 skokova u potpunosti nadigrao Garnetta (14 poena i samo tri skoka).

Ne bi trebalo biti tako. Ne bi 2012. Tim Duncan trebao biti najbolji visoki igrač u NBA - i brojke gotovo sigurno neće ostati takve.

No, Timmy je još jednom pokazao neviđenu brigu za svoje tijelo, zahvaljući treninzima i dijeti stigao je u kamp u još boljem izdanju nego lani, a s manjom kilažom olakšao je posao svojim koljenima. Nikada nije ni bio atletska "zvijer", ali sljedeće akcije - blokada na Durantu i zakucavanje preko najboljeg blokera lige, Sergea Ibake, pokazuju da u njegovim nogama ima neobične svježine.

Kada je čuo da je Duncan prema "Birdovom zbroju" (zbroj poena, skokova, asistencija, ukradenih lopti i blokada, minus promašeni šutevi, promašena slobodna bacanja i izgubljene lopte, podijeljeno s brojem utakmica) peti igrač lige ove sezone, Manu Ginobili je samo nakratko podignuo obrvu:

"To je impresivno, ali ne iznenađuje me. Zaista puno toga radi dobro."

I trener Popovich ne skriva da je Duncan proteklih godina uspio "zaustaviti vrijeme": "Ljudi primjećuju već nekoliko godina njegov razvoj i zaista ima istine u tome. Skidao je protekle tri godine kilažu, radio je cijelo ljeto na fleksibilnosti i takvim stvarima. Zaista je discipliniran oko toga što stavlja u svoje tijelo. Ove godine ima i određenu eksplozivnost u prodoru, proširio je svoju igru. Nešto poput Jordana kada je počeo više šutirati umjesto da sve zakuca."

"Razvio je bolji šut s poludistance, jer zna da ne može uvijek ići na post i oduševljavati ljude. Bira svoje bitke, proučava tko ga čuva i gdje bi trebao biti na parketu, uz to što se sjajno brine za tijelo. Sve to urodilo je plodom za njega, a očito i za nas."

S ovako dobrim Duncanom, San Antonio ima šansu osvojiti i peti naslov. Ne znam hoće li moći izdržati u ovakvom ritmu, čini se nemogućim s obzirom na godine i ritam NBA lige. Ali, naučili smo da s Duncanom zakoni prirode nužno ne vrijede.

I dok sam u mirovinu već ispratio brojne omiljene sportaše, dok mi Alessandro Del Piero zabavlja Australce, a Robert Prosinečki kao trener spašava neki turski klub, mogu samo biti zahvalan što Tim Duncan još uvijek traje. Na ovakvoj razini.

I iako se može u toliko toga uživati u ovogodišnjoj NBA, prebogatoj i odličnim momčadima i fantastičnim pojedincima, najviše ću uživati u gledanju košarkaša koji mrzi gubiti, a zna pobjeđivati, koji uvijek i isključivo igra za momčad, koji radi i sve one male stvari koje se nekim velikim zvijezdama ne daju raditi, i tako iz večeri u večer, iz godine u godinu. Blok, pick&roll, lijevi horok, rad nogu, organizacija obrane, zatvranje skoka, charge, pump-fake, okret preko desnog ramena i šut od table - i dodatno podizanje razine igre u završnici, preuzimanje odgovornosti.

Big fundamental. Nije dosadno, ne ako volite košarku.