Kako Sinjski Maligani slave "prvih" 30 godina postojanja...

Piše: Mišo Gulić

Priča o Sinjskim Maliganima krenula je 10. travnja 1982. godine, uoči ulaska u Drugu ligu ondašnje države, a ubrzo su Sinjani na krilima svojih glasnih navijača ušli i u Prvu B ligu, razinu ispod elitnog ranga natjecanja. Njihov huk bio je "previše" i za košarkaše Borca, Šibenke i Zadra, redom momčadi koje su u Jugoslaviji tada imale "ime i prezime", a pobjede nad uglednim protivnicima Alkar su odvele u finale Kupa koje se iz nekog čudnog (čitaj: političkog) razloga igralo u Metkoviću protiv Bosne. Nisu Bijeli uspjeli otići do kraja, međutim, uspjeli su i sami stvoriti svoje "ime i prezime", baš kao i navijači koji su ih pratili gdje god išli...

Bilo je to 20. ožujka 1984., a danas, 28 godina plus nešto "sitno" dana kasnije, strast je ostala ista, a ponos još i veći. No, da se ponovno ne vraćamo na već nekoliko puta ispričanu priču, osvrnut ćemo se na ono što se događalo proteklih dana, dana u kojima se, doduše s malim zakašnjenjem, obilježilo 30 godina djelovanja, dozvolit ćete, trenutno najvjernijih i najglasnijih dvoranskih navijača u Hrvatskoj.

Foto: Mišo Gulić

Baš kao nekad i danas je svaka momčad, neovisno o konačnom rezultatu, sa sinjskog parketa ispraćena s pljeskom, i danas mnogima nije jasno kako to Alkar u ovim "modernim" vremenima uspijeva ostati pojam onoga - što je košarka nekada bila i značila.

Foto: Mišo Gulić

Istina, ne mogu se Sinjani danas pohvaliti nekim velikim rezultatskim ostvarenjima, no upravo zbog toga ova priča dodatno dobiva na težini, upravo zato je fascinantan podatak da je Alkar uvjerljivo najgledaniji klub u A-1 ligi već godinama i nema sumnje da će tako i ostati u budućnosti, ako ništa drugo, našalit će se Sinjani, onda barem iz dišpeta.

Foto: Mišo Gulić

Vikend susret, odigran u okviru devetog kola A-1 lige protiv Dubrovnika, bio je savršen trenutak da Maligani u jednoj relativno "lakšoj" utakmici protiv "fenjeraša" proslave "prvih" 30. Treba li reći - bez pirotehnike, bez prekida susreta, ali zato uz desetke bijelih traka, stotine balona i hrpu konfeta koji su se na izdisaju treće četvrtine našli u zraku, u čast i slavu njih samih.

Kraj ovog teksta moguć je jedino uz poznatu maligansku himnu i krilaticu - "Neka dođu"!!!