Kako je Oklahoma City bolja momčad bez Hardena?

Prvi dio nove NBA sezone donio je nekoliko neočekivanih priča, a među brojkama koje 'na prvu' nije lako staviti u korelaciju svakako spadaju sljedeća dva paragrafa:

1. James Harden, Houston Rockets: 25.1 poen po susretu (peti strijelac lige), 5.2 asistencija, 4.7 skokova, 1.8 ukradenih lopti

2. Oklahoma City Thunder: Učinak od 20-4 (najbolji u ligi), najbolji napad lige, najbolja koš-razlika, poboljšanja u svim napadačkim kategorijama.

Ako ovim činjenicama dodate da i Kevin Durant i Russell Westbrook zabijaju manje poena nego lani, zaista se čovjek mora zapitati kako je moguće da Oklahoma City izgleda još bolje bez Jamesa Hardena kojeg je Presti zamijenio u Houston za Kevina Martina i Jeremyja Lamba nakon što nije uspio postići dogovor oko produženja ugovora?

Odgovor? Košarka je fantastičan timski sport. S naglaskom na "timski".

To kratko objašnjenje nipošto ne znači da je James Harden slab timski igrač; dapače, on je izvrstan timski igrač, i u Houstonu gdje je prva zvijezda broj asistencija jasno pokazuje da je igrač koji misli na druge.

No, košarkaška momčad nikad nije samo suma dobrih dijelova - pitajte samo ovogodišnje Lakerse. Vrhunske ekipe od onih prosječnih ne razdvaja samo talent već i to kako funkcioniraju zajedno, izvlače li zadane role i uopće sustav maksimum iz igrača i momčadi. Kako si međusobno talenti vodećih igrača odgovaraju? Sjetite se Wadea i Jamesa na početku "druženja" u Miamiju, sjetite se kako su izgledali, posebno novopridošli James, u prvom zajedničkom finalu. I dok Spoelstra nije otkrio način kako oni mogu funkcionirati zajedno, Miami nije mogao ostvariti svoje potencijale. James i Wade nisu prošle sezone postali toliko bolji igrači nego sezonu prije, koliko je Miami postao bolja momčad.

Oklahoma City napravila je, kao momčad, korak naprijed. Možda njihovi pojedinačni dijelovi nisu jednako dobri - Harden je bolji i kompletniji igrač od Kevina Martina - no suma tih dijelova je veća.

Thunder ima prvi napad lige, ima najbolju koš-razliku (+9.5), ima najbolju tricu, ima najbolja slobodna bacanja, a u odnosu na lani, primjeran je napredak u gotovo svakoj kategoriji. Oklahoma zabija 2.8 poena više po susretu, ima bolji šut, zabija više trica uz puno bolji postotak, zabija više slobodnih bacanja uz bolji postotak, ima više asistencija po pogođenom šutu, prima manje poena, ima bolju skok-razliku, ima više ukradenih, a manje izgubljenih lopti, a najveći napredak ostvaren je u broju asistencija - lani su bili posljednji u ligi s 18.5, a sada su skočili za četiri asistencije. Očito, dramatično je poboljšan omjer asistencija i izgubljenih lopti, koji je sa slabih 1.13 stigao na vrlo dobrih 1.43.

Kako, pak, to ima smisla kada je Harden bolji asistent i kreator od Martina? Jednostavno. Oklahoma City već je imala dva igrača koji lakoćom mogu kreirati šut i sebi i drugima, i sasvim je izgledno da joj za fluidnost napada više trebao igrač koji je izvrstan bez lopte, kao što je Martin, nego igrač kojem treba lopta kako bi bio učinkovit. Je li slučajno što je Jeremy Lin odigrao svoju najbolju utakmicu u Houstonu baš onda kada Hardena nije bilo u sastavu?

Oklahomi je dobro došao Hardenov pick&roll kada Duranta i Westbrooka nije bilo na parketu, no to su ionako kratki periodi jer obojica igraju 36-39 minuta po susretu. No s njima dvojicom na parketu - a to su uvijek i periodi kada se utakmice odlučuju - Oklahoma City je imala i rješenje previše. Što je teoretski "slatka briga" i problem za protivnika, no u praksi zna biti problem i za tu ekipu koja onda nema kristalno jasno hijerarhiju.

Dakako, jedan od osnovnih razloga zašto je OKC bolji nego lani jesu sljedeće brojke:

Igrač 1: 31.4 min, 16.8 poena, 4.1 skok, 3.7 ast, 1.0 ukr, 2.2 TO, .491 šut, .390 trica
Igrač 2: 29.8 min, 16.1 poena, 2.5 skok, 1.6 ast, 1.0 ukr, 1.5 TO, .473 šut, .474 trica

Ukratko, Kevin Martin (igrač 2) statistički je nadoknadio gotovo sav učinak Jamesa Hardena (igrač 1 je lanjski Harden). Martin nije klasa Jamesa Hardena ako se gleda svaka košarkaška vještina, no godinama je među rijetkima igračima koji vrlo lako, nenametljivo, tiho i prilično efikasno postižu dosta poena. Martinov postotak šuta, posebno s trice, svjedoči koliko malo lopti troši i koliko njegovi poeni dolaze kroz igru, kroz šuteve koji se otvaraju prodorima Duranta i Westbrooka.

Pohvalu za uspješnu tranziciju Oklahoma i Martin dobili su od Gregga Popovicha koji se dobro sjeća koliko je Harden štete nanio njegovoj momčadi u prošlosezonskom konferencijskom finalu: "Očito, uklopio se prilično lagano. Odradili su sjajan posao dok su ga uvodili u svoj program, i sada izgledaju odlično."

Što je iz prve ruke osjetio i njegov San Antonio, kojeg je sinoć Oklahoma lakoćom svladala za 11. uzastopnu pobjedu. Martinov učinak - 20 poena uz šut 7/10 i jedna izgubljena lopta - svjedoči koliko je učinkovit igrač, zahvalan za sustav.

"Kevin je sjajan, prilagodio se onome što mi ovdje radimo. Kada imate tipa koji ne traži loptu i svejedno može dosta zabiti s malim brojem šuteva, takav će svima biti prijatelj", zadovoljno zbori trener Thundera Scott Brooks.

Iz sljedeće Martinove izjave može se izvući jedan od razloga zašto Russell Westbrook izgleda bolje nego lani: "Volim biti najbolji prijatelj svom playmakeru. Ne volim mu uzimati loptu iz ruke i pucati 20 puta na utakmici, posebno na talentiranom playmakeru kakvog ovdje imamo u Russellu. On zaslužuje loptu u svojim rukama kada god je to moguće."

Ergo, Westbrook je s 5.5 skočio na 8.8 asistencija po utakmici i sada je četvrti asistent lige. A pritom je bolji strijelac od onih ispred sebe, Ronda, Paula i Holidaya.

Martinov gotovo istovjetni učinak Hardenovom objašnjava djelomično, ali ne i u potpunosti, tako lagan prijelaz Thundera u post-Harden fazu.

Najveći razlog za to ipak se krije u nečemu na što se kockao Sam Presti - da su Kevin Durant, Russell Westbrook i Serge Ibaka temeljci na kojima želi izgraditi šampionsku momčad. Durant, dakako, nije bi upitan u toj formuli, no postoji nemali broj onih koji bi između Westbrooka i Hardena ili, još češće, Ibake i Hardena, odabrali Hardena. Presti je još prije, vežući Westbrooka i Ibaku na višegodišnje razdoblje "debelim" ugovorima pokazao tko su mu prioriteti. I bio je, očigledno, spreman rastati se s Hardenom ako su financije tako diktirale, vjerujući da u ovom mladom trojcu ima sve što mu je potrebno za osvajanje naslova.

Njihov igrački napredak ove sezone, kao i sveukupni momčadski, daje mu za pravo.

Westbrooka će još uvijek mnogi kritizirati kada uzme više šuteva od Duranta, no za Thunder je najvažnije što o njemu misli Durant. A misli sve najbolje:

"Nema puno igrača poput njega koji mogu i zabiti i skočiti i asistirati. Ove godine je podignuo i intenzitet u obrani, dobro dodaje i ima devet asistencija po utakmici ove sezone, radi sve što je moguće za nas na parketu. Imamo dobru kemiju. Zna gdje ja volim dobiti loptu kada je utakmici u završnici, ja isto tako poznajem njega, već smo četiri godine zajedno. Mislim da je danas najbolji playmaker u ligi."

Westbrook možda još nije tako pametan igrač kao što je Harden, no Westbrook je atletski puno moćniji. Njegova eksplozivnost, brzina i skočnost razdvajaju ga od svih playmakera u NBA, barem dok se Derrick Rose u potpunosti ne oporavi. A s 24 godine, tek ulazi u zreliji igrački period, kada playmakeri i počinju češće donositi ispravne odluke.

Durant je, pak, razočarao one koji su htjeli vidjeti dodatnu evoluciju Duranta-strijelca. KD više nije na razini 30 poena po susretu, ove godine prosjek mu je pao na 27.1.

No, zato je razveselio sve koji su htjeli vidjeti evoluciju Duranta-igrača, i koji žele vidjeti jednog košarkaša koji bi po svestranosti i sveukupnoj kvaliteti mogao doći u LeBronov razred.

Iako će teško postati dodavač kao što je James, Durant je napravio velike korake u svim segmentima svoje igre. Ima najbolji šut u karijeri, (izvrsnih .514), ima najbolju tricu u karijeri (jednako izvrsnih .429) i s ravno 90 posto slobodnih bacanja trenutno se nalazi u izuzetno rijetkom klubu 50-40-90 - s takvim postocima šuta sezonu je uspjelo završiti tek pet igrača - Larry Bird, Dirk Nowitzki, Steve Nash, Mark Price i Reggie Miller. Sve to govori da Durant svoje poene postiže na za momčad učinkovit način.

No, bilježi i najviše skokova u karijeri, najviše asistencija u karijeri, najviše blokada, najviše ukradenih lopti, smanjio je i broj izgubljenih. Veseli što je upravo to ono čemu teži, a loptu u svojim rukama želi onda kada se to i očekuje od stožernog igrača - u završnici utakmice.

"Sada dobivam više prigoda. Lani je trener htio od mene da budem strijelac, sada imam više prigoda biti i kreator. Ako trebamo meni uzeti neke šuteve kako bi ih više dobili Perkins, Ibaka ili Thabo, sve ću učiniti kako bismo pobjeđivali."

Pridodajte listi onih koji su napredovali i Sergea Ibaku. Atletski fantastičan "nebrušeni dijamant" skočio je na 14.6 poena po susretu, a nikada do ove sezone nije bio ni dvoznamenkast. Bolji je skakač, i dalje je sjajan bloker, no sada je i odgovorniji obrambeni igrač. Iznimno je napredovao u šutu, sada je igrač koji i u napadu daje drugu dimenziju Thunderu. Ibaka ili Harden? Ako počinjete "od ničega", kao Houston, vjerojatno Harden. Ako već imate Duranta i Westbrooka? Presti je donio ispravnu odluku - teže bi za manji novac našao centra poput Ibake nego beka koji može nadoknaditi 90 posto Hardenovog učinka, što je s Martinom i dokazao.

Što je najgore za protivnike, još je rano, a ovo je ipak drugačija momčad s par novih dijelova. Kevin Martin tako najavljuje napredak:

"Mislim da ćemo biti nedovršen projekt sve do doigravanja. Kao momčad, nismo ni blizu plafona kojem želimo prići. Mislim da ćemo kroz vrijeme napredovati i napadački i obrambeno, kroz samo upoznavanje."

Naravno, rano je za bilo kakve kategorične ocjene. Harden je lani bio odličan u doigravanju sve do finala, a to je pratila i izvedba cijele momčadi. Je li u tom finalu Harden bio loš jer je momčad bila loša, ili je momčad bila loša jer je loš bio Harden?

Dok god ima Kevina Duranta, Oklahoma će imati samo jedan zadovoljavajući rasplet sezone - osvajanje naslova prvaka.

Put do takvog uspjeha je težak, mukotrpan i gotovo uvijek u NBA - dugačak. Mladi igrači donose atrakciju i zabavu i novi interes navijača, oni su tema razgovora i analiza, no tko osvaja naslove?

Iskusni Bullsi, iskusni Spursi, iskusni Lakersi, iskusni Pistonsi, iskusni Mavericksi, iskusni Celticsi, iskusni Heat. Svi su do naslova došli kada su njihovi najbolji igrači, u toj momčadi ili u nekom drugom dresu, već osjetili dovoljno play-off poraza. Svi su došli do naslova kada su njihovi najbolji igrači dobro zagazili u svoj igrački vrhunac ili se čak približili kraju istog, uz iznimku Duncanovih lockout Spursa 1999. godine kada je TD još bio mlad igrač. No, tada je i on pored sebe imao veterane poput Robinsona i Averyja Johnsona. Kobe i Wade imali su Shaqa dok su još bili mladi, a Pistonsi, Mavericksi i Celticsi naslove su osvajali s igračima iza kojih su već bile najbolje pojedinačne godine. No, u tim su sezonama dosegnuli vrhunac kao momčadi.

Za Oklahomu je sjajno što već u ranoj fazi karijere Durant i Westbrook ne samo da imaju puno dobrih, ali i gorkih play-off iskustava, već što brzo uče i shvaćaju što je potrebno za najveće uspjeh. I sukladno tomu se ponašaju, postaju bolji all-around igrači, koji brinu kako učiniti boljom svoju momčad, a ne svoju stastistiku. Ali pritom ne bježe od odgovornosti u završnicama utakmica.

I zato za njih naslov prvaka ostaje dostižan cilj, s Hardenom ili bez njega.