Kratkoročni problemi Lakersa pretvorili su se i u dugoročne

Nije postalo "u redu". Ni kada je došao D'Antoni, ni kada se vratio Nash ni kada je prošlo već dovoljno vremena da Lakersi počnu izgledati kao momčad. Usprkos vrlo povoljnom rasporedu u prvom dijelu sezone, Lakersi su na učinku od 15-18, 11. na Zapadu s tri i pol utakmice zaostatka za osmoplasiranim Denverom. Kojeg neće uloviti do kraja sezone - Nuggetsi su imali vrlo težak raspored sa samo 13 domaćih utakmica (gdje su na 11-2). Najbolja šansa Lakersa su Portland te eventualno Houston, no obje momčadi izgledaju puno bolje nego Jezerčani. Na parketu, ne na papiru.

Lakerse ovoga tjedna čeka gostovanje u Houstonu, pa odmah dan poslije u San Antoniju, da bi težak tjedan okončali protiv Oklahome. Ako na kraju tjedna budu na omjeru 15-21, što je sasvim realno uzimajući u obzir ozljede Gasola i Howarda, te formu spomenutih protivnika, Lakersi bi trebali do kraja sezone upisati više od 30 pobjeda da bi došli do brojke od 45-46 koliko će na Zapadu biti potrebno za doigravanje. Za momčad koja izgleda poput Lakersa, to će biti težak izazov.

Ovo je danas realnost Lakersa - priča o tomu kako uhvatiti doigravanje.

Prilično daleko od priče kakvu su nudili ovoga ljeta, kada je primjerice Metta World Peace najavio lov na 73-9 i skidanje rekorda Jordanovih Bullsa.

Problemi nisu baš u potpunosti neočekivani, barem onima koji nisu odmah okrunili Lakerse prvacima čim su u rosteru vidjeli Dwighta Howarda i Stevea Nasha kao dodatke Kobeu, Gasolu i društvu. Petog studenoga sam u ovom istom blogu pisao kako su problemi Lakersa stvarni i da trebaju biti razlog za zabrinutost bez obzira što je tada sezona tek započela. Bilo je očito da 100 milijuna dolara vrijedni sastav ima rupe, da Lakersi imaju kratku klupu, da nemaju zamjenu za 39-godišnjeg playmakera od kojeg se puno toga očekuje, da nemaju tricaše, da ne mogu čuvati protivničke "jedinice" i da su prilično stara, pa i spora momčad.

Prije tjedan dana, Kobe je to sažeo u "we are old as s---.".

Ili, ako vas zanima malo opširnije objašnjenje najboljeg strijelca lige: "Vidjeli ste danas prokleto staru momčad. Ne znam kako bih vam to drugačije rekao. Jednostavno smo spori. Vidjeli ste momčad koja je jednostavno mlađa (Philadelphia), koja je igrala s više energije, dok smo mi zapeli u blatu. Moramo pojedinačno shvatiti kako se treba spremiti za svaku utakmicu kako bismo imali višu razinu energije. I moramo shvatiti kako se izvući iz večeri kada nemamo tu energiju."

Iako je i to dosta popularno - i iako postoje brojke koje potvrđuju tu tezu - problem Lakersa nije Kobe Bryant. Bilo bi to nepravedno prema Kobeu baš ove sezone kada je prvi strijelac lige uz vrlo visoku razinu učinkovitosti i kada je toliki broj puta bio jedini Laker koji je gorio za pobjedama i koji je u posljednjim četvrtinama znao povući. Učinak Lakersa nije sjajan kada je Kobe zabijao više od 30, no i ta medalja ima drugu stranu - Lakersi nisu bili dobri kada je Kobe zabijao manje zbog toga, već su bili dobri zato što su drugi zabijali više. Kobea za velik broj šuteva krive oni koji ne gledaju utakmice Lakersa, jer kada je Bryant pasivan - Lakersi su grozni. Iako je u prošlosti bilo primjera kada je Bryant vlastiti učinak stavio ispred momčadskog, ova sezona nije iz te kategorije. Kobe nije problem - Kobe je jedino dobro u Lakersima ove sezone.

Kada momčad s četiri buduća Hall-of-Fame igrača ima ovako razočaravajući učinak - i jednako razočaravajuće igra - problem ne može biti samo jedan.

Svi problemi koje Lakersi imaju kao momčad - užasna tranzicijska obrana, sveukupno tek 18. obrambena učinkovitost u ligi, prosječna trica, grozna slobodna bacanja, loš omjer asistencija prema izgubljenim loptama, puno izgubljenih lopti, loša obrana protivničke trice... Sve to proizlazi iz slabosti prvotno okupljenog sastava koji je, kako je Kobe iskreno rekao, star i spor.

I s takvim sastavom, rukovodstvo kluba se odlučilo za trenera koji forsira najbržu igru u NBA.

Teoretski, snaga Lakersa trebali su biti Gasol i Howard. U praksi, Howard nakon operacije leđa nije bio pravi, nije ni najbolji centar u ligi, a kamoli dominantno najbolji centar kakav je bio proteklih godina. Gasol je, pak, potpuno izgubljen u D'Antonijevoj shemi, istjeran na tricu gdje se ne osjeća ugodno, daleko od reketa u kojem je Lakersima pomogao donijeti dva naslova prvaka. Došao je do točke da ga je već nekoliko puta D'Antoni zakopao na klupu u posljednjoj četvrtini. A Gasol je na OI pokazao da je daleko od gotovo igrača, uostalom - ima 32 godine. Pogledajte što Tim Duncan radi s 36, ali u sustavu koji izvlači maksimum iz svakog igrača.

Druga teorija koja se pokazala pogrešnom jest da će D'Antoni s Nashom riješiti sve probleme. Lakersi izgledaju napadački nešto bolje s Nashom (ali ne dramatično; napad im je bio dobar i prije povratka Nasha), ali jednako toliko gube obrambeno (čak i jednu decimalu više, ako usporedite obrambenu i napadačku učinkovitost s Nashom i bez njega).

D'Antoni se trudi, ali mu za sada ne ide. Puno kombinira, pa je tako Jamison od 30-ak minuta po susretu došao do zacementirane pozicije na klupi , World Peace je bio preseljen na četvorku, Kobe na trojku, od Gasola je htio napraviti tricaša i jednog od prvih nazad u tranzicijskoj obrani, Jordan Hill varira od nula do 20 minuta (gotovo da nema između), Jodie Meeks je od nevažnog postao važan igrač. I sam D'Antoni priznaje da su to potezi koji se inače rade u listopadu ili studenom, no sada mu već mora biti jasno da vremena za eksperimente nema. Ne izvuku li siječanj u nekakvom pozitivnom tonu, Lakersi neće vidjeti doigravanje, a u tom slučaju teško da će D'Antoni preživjeti ljeto.

Howard i Kobe poput noći i dana

Dok se raštimani orkestar pokušava posložiti prije nego prođe zadnji vlak - vremena ipak još ima, a Lakersi imaju kvalitetu u svojim redovima - naziru se i neki dugoročni problemi pored ovih kratkoročnih.

Naime, Lakersi su bili među rijetkim momčadima koje su htjele dovesti Howarda bez ikakve garancije da će ovoga ljeta potpisati novi ugovor. Razumljivo, u Los Angelesu su bili uvjereni da će konkurentna momčad, uz atraktivan grad i sve one šampionske bannere na vrhu Staples centra i taj legendarni žuto-ljubičasti dres biti dovoljni da Howard kaže "da" LA-u za narednih nekoliko godina. Nakon Mikana, Chamberlaina, Kareema i Shaqa, Lakersi su trebali postati dugoročan dom za još jednog velikog centra.

No, prva sezona ni otprilike se ne razvija prema očekivanjima, i krajnje je upitno koliko se vedrom, uvijek nasmiješenom i zaigranom Howardu, naviklom na lagodan život u Orlandu, sviđa pod ovakvim pritiskom i u sjeni super kompetitivnog igrača kao što je Kobe Bryant. Howard će moći dobiti maksimalan ugovor na više atraktivnih lokacija (Dallas, Brooklyn...), i u LA-u su danas zasigurno manje uvjereni u njegov ostanak nego što su bili kada su povukli obarač za trade. Istina, što god na kraju bude s Howardom, teško da će im biti žao što su se uspješno riješili Bynuma i njegovih staklenih koljena.

Howard i Kobe nisu imali neke direktne okršaje osim nekih sitnica na parketu, barem ne zabilježenih u medijima. Fotografijom na kojoj su u zaigranoj borbenoj pozi odgovorili su na napise njujorških medija da je na treningu došlo do malo žešćeg obračuna.

No, iz izjava koje plasiraju Kobe, D'Antoni i Howard nakon poraza Lakersa sasvim je jasno da imaju drugačiji pristup rješavanju problema i da Howard i Kobe imaju potpuno drugačiji stil vođenja.

Ako se želi čitati između redaka, odnosi su ovakvi: Kobe želi potpunu podređenost svakog pojedinca pobjeđivanju. Howard želi veseliji kolektiv. Kobeu, zasigurno, smeta Howardov smiješak u ovakvim vremenima, njegova opuštenost dok su Lakersi na 15-18. Howardu, pak, smeta što Lakersi više ne pomažu jedan drugome.

U porazu od Lakersa, mnogima je zapela za oko situacija kada nitko od suigrača nije pripomogao Jordanu Hillu ustati kada se ozlijedio u jednom trenutku. Howard je nakon utakmice utvrdio da je kemija Clippersa jedan od razloga zašto su puno bolji od Lakersa ove sezone:

"Pogledajte razliku između naše i njihove momčadi. Oni jednostavno igraju zajedno. Dijele loptu. Svi su uzbuđeni kada se nešto dogodi. Moramo i mi biti takvi da bismo postali velika momčad. To počinje izvan terena. Mislim da moraš imati takve odnose i kemiju izvan parketa da bi onda profunkcioniralo na terenu."

D'Antoni ima drugačiju viziju: "Sve što mogu tražiti od igrača jest da daju sve od sebe. Jesi li sretan ili nisi, to nije važno. Igraj najjače što možeš. Ne moraju se voljeti igrači međusobno. Igrao sam u puno momčadi i nikad se nisam puno družio s drugim igračima. Ne mislim da se trebaju voljeti. Ali moraju poštovati ono što čine na terenu."

Zamoljen da prokomentira takav stav trenera, Howard odgovara: "Ja se tako osjećam. Moramo imati momčadsku kemiju kako bismo pobjeđivali."

Kobeu također prijateljstvo nije na pameti: "Bio sam u momčadima gdje sam se stalno sukobljavao s Philom ili Shaqom, svađali smo se i derali jedni na druge, i putem se onda riješe stvari."

I dok je Kobe govorio kako je teško bilo igrati u Lakersima sa Shaqom jer je tada momčad imala "dva alfa-mužjaka", Howard tako ne gleda na svoj odnos s Kobeom: "Ne možemo to gledati kroz prizmu alfa-mužjaka. Ovo je košarka. Nismo čopor vukova."

Iz toga proizlazi i Howardovo gledanje na ulogu vođe u nekoj momčadi:

"Postoje različiti načini vođenja. Ja sam uvijek suigračima bio netko kome su mogli doći ako imaju problem. Ali ako ne rade kako bi trebali raditi, ja ću im to reći. Ne moram o tomu pričati vama u medijima ili momčadi. Ako si alfa-mužjak, ne moraš to uvijek pokazivati, dovoljno je da budeš što jesi. Moja prisutnost se osjeća svakog dana, ne moram ići okolo i prigovarati ljudima. Moji suigrači vole kada ja dođem i zabavljam se jer i oni se žele zabavljati. Mislim da ni vi ne želite doći na posao kod šefa koji vam samo govori što trebate raditi. Ako vidite opuštenog šefa koji se zabavlja, onda ćete se i vi zabavljati. To sam ja. Uvijek sam bio alfa-mužjak, ali ne moram ići okolo ljudima to pokazivati, dovoljno je da budem što jesam."

Čini li vam se da i Kobe Bryant dijeli istu viziju? Uostalom, malo je koji veliki pobjednik u NBA, od Billa Russella preko Michaela Jordana do Tima Duncana, toliko govorio o "zabavi" kao što govori Howard.

Teško je u sportu reći hoće li se i kada nekoj talentiranoj momčadi sve posložiti kako bi trebalo. Za Lakerse još ima (malo) vremena, iako mi je teško zamisliti scenarij u kojem bi redom svladali, recimo, Clipperse, Spurse, Thunder i Heat, sve to uz prednost domaćeg terena na protivničkoj strani. No, možda je jednostavno u pravu bio Charles Barkley kada je prije nekoliko tjedana ovako opisao Lakerse:

"Stari su, spori i neatletični. Lakersi imaju staru momčad. Žao mi je što to moram stalno ponavljati. Mike D'Antoni je vrlo dobar trener, ali nikad nisam pomislio da bi oni mogli izdržati taj ritam. Pogledajte Zapad. OKC je očito najbolja momčad. Imate Memphis. Imate Spurse. Imate Clipperse. Oni nisu među četiri najbolje momčadi na Zapadu, toga moraju biti svjesni i okrenuti se odlučivanju što će s Howardom. Za njih je to ključ, hoće li on ostati ili ne."

Lakersi imaju još jedan potez u rukavu - mogući trade Paua Gasola. No, uzimajući u obzir Gasolove godine, ugovor, ali i kako je igrao ove sezone, zaista je teško povjerovati da Lakersi za Gasola mogu dobiti igrača ili igrače koji bi riješili veći dio njihovih problema.

Ipak, koliko god crno trenutno bilo, jedno se ne smije zaboraviti. Radi se o Lakersima. I ako jedna momčad u NBA zna kako riješiti kadrovske probleme i preko noći postati šampionski materijal, onda su to Jezerčani.