Juriš u NBA (1): New York, New York i što nikako ne smijete napraviti u Springfieldu

I moj je trenutak napokon stigao.

Jedna fina košarkom opsjednuta ekipica spakirala je kufer unutar kufera (kažu da se uvijek tako u Ameriku putuje), (s)kupila nešto dolara, napunila sve moguće baterije (i doslovne i figurativne) i krenula u bijeli svijet. Istočna obalo here we come!

Foto: Bernard Jurišić

Znate već valjda iz prošlih izdanja Košarke iza ponoći da New York Knicksi u mom srcu zauzimaju posebnije mjesto od bilo koje druge NBA momčadi. Pitali su me mnogi zašto baš Knicksi, a objašnjenje je prilično jednostavno. Prvi dio objašnjenja je taj da sam odavno u nekoj neobjašnjivoj platonskoj ljubavi s gradom New Yorkom, koja je nakon što sam ga posjetio postala prava bračna zajednica u kojoj će teško ikad biti razvoda. Da mi je najdraži film Ratnici podzemlja (The Warriors), da svih 180 epizoda Seinfelda znam napamet, da izuzev Cosma Kramera ne znam smješniji sitcom lik od Chandlera Binga iz prvih pet sezona Prijatelja (dok se još nisu razvodnili i ostali bez duhovitih ideja) i da čak i jedan Seks i grad mogu gledati samo zbog toga što se događa u New Yorku, iako me moda i ženski problemi zanimaju koliko i Ljubu Ćesića Rojsa Labuđe jezero.

Drugi, sportski dio svodi se na sljedeće. S obzirom da sam rođen u gradu i okruženju koje je uvik kontra, moja ljubav prema Knicksima i nastala je tim putem. U vrijeme kad se moje društvo zaljubljivalo u NBA Chicago Bullsi su harali svijetom košarke. I svi su živi tada paušalno navijali za njih bilo zbog titula, bilo zbog Jordana, bilo zbog Kukoča.

Meni to navijanje za "one najbolje" nikad nije išlo. To mi je uvijek bilo dosadno i nekako bez ukusa i mirisa. I zato sam počeo uživati provocirajući svoje okruženje kad bi Knicksi s Patom Ewingom, Johnom Starksom, Charlesom Oakleyem, Larryjem Johnsonom, Anthonyjem Masonom i ostalim "čvrstim momcima" isprebijali Bullse, makar na koncu i izgubili.

I malo po malo - ja se navukoh na Knickse. Iz godine u godinu sve više.

I sad pokušajte zamisliti moje uzbuđenje kad sam se ovog ranog travnja godine gospodnje 2013. spustio Sedmom avenijom s Times Squarea i odjednom stao ispred Madison Square Gardena. Nećete uspjeti. Vjerujte.

Foto: Bernard Jurišić

Svaki će vam newyorški turistički vodič ili knjiga štreberski izrecitirati kako je Madison Square Garden "prst u oko briljantne gradske arhitekture" i objasniti vam kako se to "ružno zdanje nalazi na mjestu nekoć krasnog Pennsylvania Stationa". Ali isto tako vam neće propustiti reći kako je to "ružno ovalno zdanje danas najslavnija dvorana na svijetu". Koja je gotovo 330 dana godišnje u prometu.

Te večeri na redu su opet bili Knicksi. U goste su im stigli Washington Wizardsi predvođeni Johnom Wallom, a dvije stvari su bile u prvom planu te večeri. Knicksi su željeli produžiti niz pobjeda na 13, a Carmelo Anthony želio je zadržati par znamenki bolji prosjek poena od Kevina Duranta.

Uspjeli su u oba nauma. Knicksi su sutradan pobjedom u Clevelandu produžili niz na 14, koji je potom zaustavljen porazom u Chicagu. A Melo je nakon 15 poena u prvom poluvremenu, ukrcao još 21 u trećoj četvrtini očigledno forsirajući i loveći naslov najboljeg strijelca.

Foto: Bernard Jurišić

I neka mu bude. Iako se to prije njega nadao napraviti Amar'e Stoudemire, ipak je tek Melo vratio New York u ozbiljne košarkaške vode nakon desetljeća katastrofe na čelu s Isiahom Thomasom i svakojakim Starburyjima. I ne samo to. Vratio je dres New Yorka na vrh liste najprodavanijih. "Sedmica" Knicksa prodana je ove sezone u više primjeraka i od "šestice" Miamija i "dvadesetčetvorke" Lakersa i "tridesetpetice" Thundera. "Knicks are back, baby!"

Naravno da je košarkaška posjeta New Yorku morala uključivati i posjetu službenom NBA Storeu. Originalni dresovi su skupi (oko 250 dolara u prosjeku), ali zato je ostala roba apsolutno prihvatljivih cijena. Majice, trenerke i razne suvenire u bojama svog omiljenog kluba možete pronaći za dvadesetak dolara. Malo ćete se namučiti dok nađete nešto u bojama Sacramenta ili Charlotte, a i sami prodavači će se uglavnom iznenaditi ako ih upitate za nešto takvo.

Foto: Bernard Jurišić

"Really?" Podigla je obrvu i pogledala me pomalo zbunjeno jedna mlađahna prodavačica kad sam je trznuo pitanjem ima li kakvu majicu s imenom Bismarcka Biyomba. To je otprilike kao da vam neki Amerikanac uđe u "HNL dućan" i traži dres Joze Gašpara.

Inače, u New Yorku se naše košarkaško društvo dodatno pojačalo Ivanom Bračićem, jednim od brojnih splitskih sportskih "legionara" koji su se skrasili diljem svijeta. Bračić je 1999. godine s Gripa otišao na koledž i uz košarkašku stipendiju magistrirao marketing, dobio posao u multinacionalnoj korporaciji u New Yorku i već gotovo desetljeće i pol živi "američki san". I dok većina Hrvata sanja Ameriku, on sanja - Hrvatsku. I "dao bi sto Amerika..."

Foto: Bernard Jurišić

Njegov dobar prijatelj i nekadašnji suigrač u omladinskom pogonu Splita Bruno Šundov jedini je Hrvat koji je obukao dres New York Knicksa. Žan Tabak je brušenje svog trenerskog talenta započeo baš kao skaut Knicksa, a zanimljivo je da je aktualni šef skautske službe newyorškog kluba "naše gore list" - Kristian Petešić.

Kad smo već kod Hrvata u New Yorku, zanimljivu priču ima i nekadašnji vaterpolist, također Splićanin Vibor Čilić. I njega je u SAD odveo sport, neko je vrijeme bio aktivan u tamošnjem vaterpolu, a na koncu se i on "skućio" u Velikoj Jabuci. Radi u vrlo uglednom restoranu Delmonico's usred financijske četvrti i nadomak Wall Streeta, koji je u vlasništvu hrvatske obitelji Turčinović i u kojem je većina radne snage hrvatskog podrijetla. Kao i većina ostalih građana SAD-a, i Vibor ganja svoj "američki san". Koautor je prve vaterpolske računalne igre, a novi projekt na kojem radi je društvena mreža koja će povezati navijače diljem svijeta.

Foto: Bernard Jurišić

No, vratimo se mi košarci i mom "američkom snu". Nakon New Yorka, sljedeća stanica bio je Boston i utakmica protiv drugog newyorškog kluba Brooklyn Netsa. Boston i Brooklyn, gradovi i klubovi, bit će opširnija tema drugog dijela ove priče, pa ćemo se sad zadržati na još jednoj važnoj stvari u životu svakog košoljupca.

Košarkaška Kuća slavnih u Springfieldu.

Foto: Bernard Jurišić

Otprilike na pola puta između New Yorka i Bostona je sve i započelo. Na sveučilištu Springfield College James Naismith je 1891. nagovorio svoje studente da se za vrijeme treninga američkog nogometa zabavljaju ubacivanjem lopte kroz željezni obruč. I otkrio da su mnogi studenti postajali sve zainteresiraniji za ubacivanje lopte kroz obruč, negoli za batine koje bi dobili igrajući američki nogomet.

I tako nastade povijest.

Kuća slavnih u Springfieldu svoje je prve počasnike primila 1959. godine i dosad je popunjeno 313 mjesta. A kad uđete na posljednji kat kružne kupole tog muzeja, pogled na tri portreta ispunit će vas ponosom. Hrvatska je među legende svjetske košarke dosad poslala čak trojicu, od kojih dvojicu, nažalost, posthumno. Krešimir Ćosić izabran je 1996. godine, samo godinu dana nakon smrti i to kao treći neamerikanac dotad. Dražen Petrović među košarkaške besmrtnike uvršten je 2002., a Mirko Novosel 2007.

Foto: Bernard Jurišić

Još dva portreta privukla su mi pažnju, na kojima su dva Srbina koji su svaki na svoj način zadužili hrvatsku košarku. Bora Stanković, jedan od najzaslužnijih za hrvatsko pojavljivanje na Olimpijskim igrama u Barceloni 1992. i Aca Nikolić, legendarni trener koji je bio mentor Boži Maljkoviću u njegovom povijesnom pohodu u osvajanje Europe s Jugoplastikom.

Kuća slavnih puna je povijesnih košarkaških "artefakata", od dresova velikana, lopti s kojima su osvajane titule, do video-zapisa najznačajnijih utakmica u povijesti košarke. Na dnu je košarkaški teren na kojemu svaki posjetitelj može zaigrati i pritom odabrati bilo koju verziju table i obruča na kojima se košarka igrala kroz povijest.

Foto: Bernard Jurišić

Jedino što nikako ne smijete napraviti ako vas put nanese u Kuću slavnih u Springfieldu je naručiti burgere u tamošnjem muzejskom restoranu. Tu avanturu mogli biste platiti bilo sjevernom, bilo južnom evakuacijom.

U DRUGOM DIJELU PRIČE:
- posjeta Bostonu, šetnja po uredima Celticsa i utakmica iz šestog reda TD Gardena
- upoznavanje najmlađe NBA dvorane Barclays Center i priča o "retuširanom" Brooklynu
- hrvatska košarkaška budućnost na Nike Jordan Classic Tournamentu