Juriš u NBA (2): "Želite li vidjeti naš zadnji NBA trofej?" i lokalpatriotizam u Brooklynu

Inače, na relaciji New York - Boston postoji prilično izraženo sportsko rivalstvo. Osim Knicksa i Celticsa, koji su se "spojili" u ovogodišnoj prvoj rundi doigravanja, "više od utakmice" (barem za američke pojmove koji znače za decibel ili dva glasnije 'buuuu' ili 'deee-fense') je svaki dvoboj hokejaša New York Rangersa i Boston Bruinsa, a posebno kad bejzbol igraju međusobno New York Yankeesi i Boston Red Soxi.

Foto: Bernard Jurišić

Poštujem svaki sport i pokušavao sam se u nekoliko navrata "zalijepiti" za televizor gledajući neku bejzbolsku utakmicu, ali nije baš bilo uspješno. Presporo mi sve to izgleda. Ipak, za vrijeme boravka u New Yorku kao svaki pravi sportski fanatik otišao sam pogledati i dotaknuti taj slavni (makar i novi) Yankee Stadium u Bronxu, makar mi je osobno taj stadion važniji kao radno mjesto Georgea Costanze nego kao ishodište velike slave Babea Rutha, Joea DiMaggija, Loua Gehriga, Mickeya Mantlea i ostalih velikana koji su mlatili loptu drvenom palicom ili trčali za njom po trokutastom terenu.

I to bejzbolsko rivalstvo ovih dana opet zazivaju navijači Celticsa, prisjećajući se kako su Red Soxi u doigravanju 2004. okrenuli 0-3 Yankeesa i s ukupnih 4-3 "raspametili" svijet bejzbola. Knicksi su u ovogodišnju playoff seriju ušli s 3-0, Celticsi su smanjili na 3-2, a baš je noćas šesta utakmica u napaljenom TD Gardenu u kojoj Pierce, Garnett i društvo žele izboriti sedmu utakmicu, a onda usred Manhattana ući u povijest kao prva NBA momčad koja je okrenula 0-3.

Foto: Bernard Jurišić

Uglavnom, u Boston smo stigli na, ispostavilo se, posljednju domaću utakmicu Celtica u regularnoj sezoni prije bombaškog napada na maratonu koji se dogodio šest dana kasnije (utakmica s Indianom je otkazana pa su Celticsi i Pacersi sezonu završili s 81, a ne 82 utakmice). U TD Garden su stigli Brooklyn Netsi sa sjajnim Deronom Williamsom (uživancija je gledati ga uživo, on me osobno najviše oduševio od svih velikih igrača koje sam vidio uživo na ovoj turneji) i uzeli vrijednu pobjedu za doigravanje.

Utakmica u TD Gardenu je nešto posebno, atmosfera je tamo daleko "navijačkija" nego u "mom" Madison Square Gardenu i točno se vidi da Celticsi u Bostonu imaju poseban status. Za Boston se inače kaže da je najeuropskiji američki grad i kad u njega dođete iz New Yorka imate osjećaj kao da ste iz Splita došli u Zadar. I zbog odnosa u veličini tih gradova (makar je New York puno veći od Bostona nego Split od Zadra), ali i zbog odnosa prema svom košarkaškom klubu. Knicksi jesu omiljeni u New Yorku (posebno kad pobjeđuju što je u zadnjem desetljeću rijetko), ali Boston praktično živi za Celticse bez obzira kakvi su im rezultati. Baš kao i Zadar.

Foto: Bernard Jurišić

Čim se u Bostonu legitimirate kao Hrvat, odmah će vam "protuodgovor" biti isti. Osmijeh, palac u zrak i - Dino Rađa! Četiri sjajne godine proveo je Dino među ne odviše uspješnim Celticsima i bio jedan od najboljih igrača u klubu čiji su dres nosili i Stojko Vranković i Žan Tabak i Bruno Šundov. Ipak, od svih njih navijači najbolje pamte Rađu, koji se tamo najduže zadržao i zauvijek ostao član obitelji jednog od dva najuspješnija NBA kluba.

Naravno da smo uoči puta Rađu zamolili da nam "otključa" neka vrata i još jednom se uvjerili kakav ugled i poštovanje uživaju naši sportski velikani izvan granica Lijepe naše. A unutar njih... Bah, to je neka druga i ružnija priča. Sad pričamo o lijepim stvarima.

Foto: Bernard Jurišić

Uglavnom, Rađa nas je poslao u zgradu preko puta TD Gardena gdje su novi uredi organizacije Celticsa. Tamo nas je čekao Duane Johnson, šef odjela za ulaznice i priuštio nam nezaboravan doživljaj. Privatni obilazak uredima u kojima se "proizvode" Boston Celticsi i u kojima je smještena čitava povijest te sjajne organizacije.

Čovjeku se naježi koža samo gledajući postere, trofeje, povijesne činjenice i citate koji su ispisani po zidovima i slušajući priče iz usta čovjeka koji je posljednjih tridesetak godina direktno sudjelovao u svakodnevnom životu Boston Celticsa. Mogli smo samo s njim sjediti cijeli dan i ispitvati ga sve što nas je zanimalo, tisuću i jednu sitnicu smo saznali radoznali poput djece koja prvi put u životu ulaze u zoološki vrt. Mi smo prvi put u životu ušli u bostonski vrt.

Objasnio nam je čovjek kako je Ray Allen razočarao organizaciju otišavši u Miami iako su mu nudili isti novac koji je dobio tamo. Čuli kako Kevin Garnett samo na parketu "jede malu djecu", a u privatnom životu je totalna suprotnost, kako je aktualni trener Chicago Bullsa Tom Thibodeau najveći fanatik košarke kojeg je gospodin Johnson ikada upoznao. I za kojeg vjeruje da će kad-tad opet završiti u Celticsima i biti novi šampionski trener "zelenih" kad se Doc Rivers povuče.

Foto: Bernard Jurišić

I onda dok smo se šuljali uredima Celticsa, gospodinu Johnsonu pade na pamet zanimljiva ideja:

"Želite li vidjeti naš zadnji NBA trofej?"

Ne, ne želimo gospodine Johnson... Vodi nas tamo, pobogu čovječe, što pitaš!?

Foto: Bernard Jurišić

I eto ga, vidjeli smo ga, uzeli u ruke, podignuli, slikali se s njim. I manje mi je trebalo nego LeBronu. Već treći dan otkako sam u Americi došao sam do NBA naslova, njemu je trebalo devet godina NBA lige i 28 godina života. :-)

Bio je to originalni trofej koji su Pierce, Garnett i Allen osvojili u finalu protiv Los Angeles Lakersa 2007/08. Pogledate li malo oštrije u "loptu" na slici vidjet ćete i udubljenje koje je nastalo tijekom fešte u svlačionici, kad ga je "nepoznati netko" ispustio na pod i "obilježio" za sva vremena. Ne smeta nikome to udubljenje, to je samo dokaz autentičnosti i neobuzdane fešte nakon što se iza 22 godine "suše" pokal opet vratio na mjesto gdje je najčešće i bio.

Foto: Bernard Jurišić

Nakon Bostona čekalo nas je još jedno košarkaško uzbuđenje - Nike Jordan Brand Classic kamp u New Yorku, u najmlađoj NBA dvorani Barclays Center u Brooklynu. Na jedno od najznačajnijih okupljališta mladih i nadarenih košarkaša na svijetu pozvana su dvojica naših 16-godišnjaka, Cibonin Lovro Mazalin i Splitov Dragan Bender. I bili su sjajni.

Mazalin je bio najbolji igrač turnira, još je jednom pokazao svu raskoš svog talenta i skrenuo na sebe pozornost brojnih NBA skauta, među kojima je bio i naš Ivica Dukan, jedan od glavnih skauta Chicago Bullsa. I Bender je na prvi pogled osvojio auditorij svojom visinom i potezima, mnogi su ga odmah po tjelesnoj građi i igračkoj raznovrsnosti uspoređivali s Tonijem Kukočem.

Foto: Bernard Jurišić

Dva naša košarkaška dragulja još su jednom pokazala koliko talenta naši mladi košarkaši imaju i još jednom natjerali suzu na oko zbog činjenice da većina njih nestane do vremena kad bi trebali dominirati i seniorskom košarkom kao što dominiraju u omladinskim kategorijama.

Od 2002., kad je pokrenut, ovim kampom prošle su gotovo sve najveće aktualne NBA zvijezde i to godinama prije nego što su postali "netko i nešto" u svijetu košarke. LeBron James, Kevin Durant, Carmelo Anthony, Dwight Howard, Derrick Rose, Rajon Rondo, Blake Griffin, Chris Paul, Amar'e Stoudamire, John Wall, Andrew Bynum, Anthony Davis, Andre Iguodala, Rudy Gay, Kyrie Irving, OJ Mayo, Tyreke Evans... samo je dio onih koji su bili na istom mjestu i u istoj ulozi kao i Mazalin i Bender. Neka naš dvojac "kopira" karijeru barem jednog od njih i bit ćemo zadovoljni...

Foto: Bernard Jurišić

Bila je prava uživancija gledati utakmice američkih selekcija u utakmici nazvanoj "The Legends Of Tomorrow". Sve ono najbolje što američka košarka ima u tinejdžerskom uzrastu je izašlo na parket i bilo je jasno da se među tim klincima kriju neke nove NBA zvijezde. Klinci kao da federe u nogama imaju, glupo mi je pričati o imenima, ali kad od njih izrastu novi LeBroni i Duranti pokazat ću vam svoje turbo-ekskluzivne fotografije from d fejs of d plejs... :-)

Vrhunac uzbuđenja ipak nismo dočekali. Na večernjoj dodjeli nagrada trebao se pojaviti ON OSOBNO, ali nismo ga mogli čekati. Primamljivije nam je mogućnosti da se pojavi Michael Jordan zvučala sigurnost pravog američkog barbecuea kod naših sjajnih domaćina u Queensu, Belišćanca Zorana i Splićanke Višnje. Košarke je stvarno više bilo dosta, red je bio da probamo pravi američki roštilj u hrvatskoj izvedbi. I bio je sjajan. Oprosti Jordane, drugi put.

Foto: Bernard Jurišić

Riječ-dvije i o trećoj NBA dvorani koju smo obišli. Novi dom novih Brooklyn Netsa uistinu je impresivan. Iznutra svojim crno-sivim tonovima neodoljivo podsjeća na "pokojnu" Spaladium Arenu, iako smo zamjetili da ni jedna od tri vrhunske NBA dvorane koje smo posjetili nema tako luksuzne i udobne sjedalice kao splitska arena. Možda u tome i leži dio odgovora na pitanje zašto je splitska sad zatvorena i u dugovima...

Brooklyn je, inače, srdačno prigrlio Netse, iako je jasno da će proći puno vremena dok po popularnosti "preskoče" dominantne Knickse. Brooklyn je, inače, najnapučeniji newyorški kvart s preko 2,5 milijuna stanovnika, koji je tek na početku 20. stoljeća pripojen newyorškoj koglomeraciji. Tamošnji stanovnici i političari skloni su ideji "osamostaljivanja", izlaska iz New Yorka i vraćnja statusa grada.

Foto: Bernard Jurišić

Iz tog razloga im je dobro došao dolazak Netsa iz New Jerseya, pa su mnogi tamošnji "lokalpatrioti" agilni u motiviranju tamošnjih stanovnika da prigrle "svoj grad, svoj klub". Ipak, teško će Brooklyn napustiti Empire State of Mind, bez obzira koliko Jay-Z i Beyonce to željeli. Velik broj stanovnika Brooklyna radi na Manhattanu i lakše im je nakon posla "skoknuti" u odijelu na utakmicu megapopularnih Knicksa, nego se vraćati "svojim" Netsima ma koliko "lokalpatriotski" bili nastrojeni. Praktično je praktično. A i Knicksi su Knicksi... :-)

I tako, ljudi moji, imam još gomilu natuknica koje sam zabilježio i htio podijeliti s vama s ovog "studijskog putovanja", ali mislim da vam je nakon ovih 20-ak tisuća znakova u ova dva teksta već polako puna kapa i mene i New Yorka i Bostona i Brooklyna.

Stoga svima vama koji volite NBA ligu mogu reći samo jedno za kraj. Radite, borite se protiv svih prepreka koje nam nesposobni i nepošteni državni vladari nameću, budite uporni i tvrdoglavi, štedite zrno po zrno i priuštite si nešto ovakvo. Kad god to bilo. Za godinu, pet, petnaest.

Jer znate kako kažu. I love this game!