Hoću li uspjeti?

Izazvan sam. Opet! Nakon što sam već nekoliko puta dokazao, kako samome sebi tako i ostalima, koliko ne volim gubiti i koliko ću, pa makar samo iz principa, dati apsolutni maksimum ne bih li ljudima oko sebe dokazao da sam u pravu (da, i ja sam jedan od TIH), ponovo sam nasjeo i prihvatio vjerojatno najveći izazov u svom životu.

Sve je počelo jednog kišovitog dana (iskreno, ne sjećam se kakav je dan bio, no zvuči pjesnički) nakon priče o uspjehu jednog Mađara koji je u godinu dana od još jednog modernog geeka uspio isklesati tijelo i proći kroz cilj Iron Man natjecanja u Nagyatádu. Sve ostalo odvilo se neočekivano brzo i samo nekoliko tjedana kasnije već sam prihvatio izazov. Znam, možda sam trebao malo više promisliti o svemu, staviti neke stvari na papir i dobro se zapitati „što će to meni u životu“, no sad sam doveden pred gotov čin (zapravo, sâm sam se doveo pred gotov čin, no to su tehnikalije) i povratka više nema. Ali zapamtili ste - ja ne gubim!

Prvo čemu sam se posvetio bio je odabir natjecanja. Iako je moja prva destinacija bila Bolton u Engleskoj, odluka je pala na Nicu u Francuskoj. Razloga je dosta, no cijena i jednostavnost organizacije putovanja i smještaja svakako su najvažniji. Nakon toga otvorio sam YouTube i nakon niza motivacijskih i instrukcijskih videa prebacio se na googlanje bilo kakvih uputa o pristupu ovakvom natjecanju. Nakon podosta vremena provedenog za računalom, na pamet mi je pala ideja – zašto svoje iskustvo ne bih podijelio s ostalim sunarodnjacima koji bi se tako mogli pridružiti mom putovanju, saznati više o svemu što je potrebno da se kao potpuni amater završi jedan Iron Man, ali mi i pomogli svojim savjetima i iskustvima kako ne bih podbacio.

Trenutno stanje

Iako ću u sljedećoj objavi sav prostor posvetiti trenutnoj opremi i subjektivnoj procjeni spremnosti za pojedini dio natjecanja, ovdje ću spomenuti neke druge, ne direktno vezane, no vrlo važne faktore za proživljavanje jednog Iron Man natjecanja. Naravno, riječ je o ishrani, prilagodbi životnog stila i sprečavanju, odnosno saniranju fizičkih ozljeda.

Oni koji me znaju vjerojatno su svjesni da već duže vrijeme u mom životu ne postoji doručak i to je prva stvar koju moram promijeniti, ali i na kojoj već radim (da, danas sam se udostojio pojesti Chocapic pahuljice). Osim doručka, moram priznati da općenito vrlo malo vremena posvećujem ishrani i, iako mislim da se ne hranim ništa lošije od većine, ovaj segment svakako će biti jedan od onih kojima ću morati posvetiti podosta svog vremena ne bih li svom tijelu osigurao što mu je potrebno da bi se mogao nositi sa svakodnevnim treninzima.

Kao što sam već spomenuo, bilo kakav oblik pomoći zaista je dobrodošao. Ako ste pogledali bilo kakve video snimke, web-stranice s dobrim nutricionističkim uputama ili mi sami možete dati koji savjet – apsolutno sve je dobrodošlo i na svemu ću vam biti zahvalan. Odmah da vas upozorim kako ne mislim jesti sirova jaja (barem ne još) ili u sebe štrcati kojekakve „dodatke prehrani“, no otvoren sam za bilo što imalo razumljivo i normalno.

Iako nemam nekih problema sa svojim životnim stilom, dapače, uistinu mi se sviđa, nažalost, svjestan sam potrebe nekih izmjena i prilagodbi. Znam da većina odmah pomisli na alkohol i minimalizaciju ispijanja istog, no vjerovali ili ne, to nikako nije moj najveći problem. Moja prilagodba morat će krenuti od smanjenja unosa gaziranih pića, povećanje unosa voća koje danas jedem samo kad nemam izbora pa do nešto uravnoteženijeg ritma sna koji je oduvijek bio moj problem. Iako se ne planiram fiksirati na 8-satni san od 12 do 8 svakako ću težiti nekom mirnijem ritmu - kad će to biti moguće.

Uz doručak, u jutarnju bih rutinu trebao ubaciti i redovito razgibavanje koje ne radim dobrih desetak godina. Ozljeda je posljednje što mi treba, stoga se moram pobrinuti da je moje tijelo spremno za sve što ga očekuje. Nažalost, rastezanje neće biti dovoljno već će u igru ući i odlazak u teretanu, barem jednom tjedno, kako bi zategnuo mišiće (ma koga ja zavaravam, kako bih izgradio mišiće) i barem malo umanjio mogućnost ozbiljnijih ozljeda.

Ponovo, nažalost, niti to neće biti dovoljno budući da još od mlađih, košarkaških dana, imam problema s koljenima. Kako triatlon, a naročito trčanje, prilično troši taj dio tijela već sam krenuo u potragu za što ugodnijim steznicima. Kao i ranije, svaki prijedlog i ovdje je dobrodošao, posebice ako poznajete još koji način ublažavanja odnosno rješenja problema s koljenima.

Kao što možete i sami vidjeti, i izvan treninga čeka me puno posla i istraživanja, no ne bi bilo zanimljivo da je jednostavno, slažete se? Ovakve objave za početak možete očekivati barem dvaput tjedno dok ćemo kroz neko vrijeme vjerojatno raditi tjedni pregled napretka. Za kraj, uz najavu skorašnjeg članka s popisom dostupne opreme i moje subjektivne procjene fizičke spremnosti za pojedini segment Iron Man natjecanja, ostavljam vas uz ovu uistinu motivacijsku video snimku. Neka me sreća prati! :)