Kad Zagorec ide plivat'

Eh da, moja najveća boljka – plivanje. Kao što sam već nekoliko puta naglasio, plivanje je bez pogovora nešto na čemu sam morao, ali ću i dalje morati najviše raditi. Iako mi se isprva 3,8 km nije činilo mnogo, kao što se niti mnogima oko mene još danas ne čini, vrlo brzo spustio sam se na zemlju i shvatio kako stvari stoje. Pitate se kako? Lako, nakon 20 otplivanih metara posljednjih pet rukama sam se grčevito počeo hvatati za rub bazena.

Dobro, istina, nije bilo tako strašno, no nisam bio niti puno bolji. Nakon što sam neko vrijeme proveo uz YouTube proučavajući pravilno plivanje zaputio sam se u svoj prvi posjet bazenima spreman da otplivam novi svjetski rekord na 500 metara da bih zapeo i prije ulaska u vodu. Naime, nitko mi nije napomenuo da temperatura vode u bazenu nije jednaka onoj u toplicama pa sam se već nakon ulaska gotovo oprostio sa svojim 25-godišnjim srcem.

Međutim, i to sam preživio i krenuo na svoj prvi put prema suprotnoj strani bazena. Iako je riječ o tek 25 metara, već prije dodira suprotnog ruba bazena doslovce sam jedva disao. Što se pak "naučene" tehnike iz videa tiče, pravilno disanje, lagani ulaz ruke, pravilan pokret ruke u vodi, ispravan izlazak ruke iz vode i lagana rotacija tijela tijekom plivanja, sve je to nestalo prije nego je uopće iskorišteno. Zašto? Pokraj pokušaja da dođem do zraka i održim svoje tijelo što bliže površini tko bi uopće stigao misliti na išta drugo? Nakon novih 25 metara "hoda po vatri" shvatio sam da ovako neće moći. Tako je nastao – Plan.

Plan

Naime, iako je moje plivanje bilo na "zavidnoj" razini za jednog Zagorca koji desetak dana godišnje provede na moru, još sam uvijek bio kilometrima, čak i miljama udaljen od razine potrebne da bih relativno bezbrižno završio prvi dio Iron Man natjecanja, 3,8 km dugačku plivačku trasu. Tako se rodio Plan:

Jen po jen, kad brže nejde.
Dva po dva, da prije prejde.

O čemu pričam? Pa zapravo, prilično je jednostavno. Na loše dane, kad se ne osjećam najbolje ili jednostavno nemam snage niti sportske inspiracije uvodit ću jedno po jedno pravilo. Dakle, moju osnovnu katastrofu popravit ću primjerice boljim ulaskom ruke u vodu ili pravilnijom rotacijom tijela. S druge strane, kad sam pun entuzijazma i nekako mi sve ide od ruke udvostručit ću cijeli proces i odjednom uvesti dva nova pravila za ispravnije plivanje kako bih što prije doveo svoju tehniku plivanja u neke prihvatljive okvir. Jesam vam rekao da je jednostavno? :)

Hrvoje i ja, prijatelja dva

"Jen po je, dva po dva" i polako sam unaprjeđivao svoje plivanje. U svemu tome veliko hvala zaslužuje i moja draga, koja mi se nekoliko puta pridružila i pomogla u ispravljanju grešaka. Iako sam još uvijek bio prilično udaljen od zadovoljavajuće plivačke tehnike, izvjesne srijede dogovorio sam zajednički trening s prijateljem, plivačem i triatloncem, Hrvojem Turčićem.

Moj glavni problem je, bez pogovora, bio manjak plivačkih vježbi, vježbi za usavršavanje tehnike. Točnije, nisam znao niti jednu i svi dosadašnji treninzi svodili su se na konstantno plivanje od jedne do druge strane bazena. Upravo u tom segmentu najviše sam profitirao zajedničkim treningom nakon kojeg imam barem tri vježbe koje od tada više nikada ne propuštam uz još nekoliko koje odrađujem kad to smatram prigodnim. Ne radi se o ničemu posebnom već klasičnim vježbama za svaku ruku zasebno te dvije do tri standardne vježbe s plastičnom daskom.

Osim što smo radili na vježbama, naravno, Hrvoje je pregledao i moju tehniku i dao svoje prijedloge. Bokovi više, sporiji ritam s kratkim pauzama kad su ruke potpuno ispružene i izlazak ruke povlačenjem uz tijelo, a ne dizanjem iznad njega, svakako su najupečatljiviji. Dok na dizanju bokova još uvijek radim kroz razne vježbe druge dvije već su par dana kasnije pokazale odličan rezultat. Naime, prvi puta na kraju samog treninga postavio sam novi rekord u neprestanom plivanju u bazenu – dosadašnjih 50 metara doslovce sam preskočio i otplivao punih 200 metara.

Znam da nisam otkrio Ameriku i da sam još jako, jako, jako daleko od cilja, no isto tako svjestan sam truda koji sam uložio u ovih mjesec dana i zaista prezadovoljan rezultatima. S ljepšim vremenom na vidiku spremam se za povratak na otvoreno i pripremu za svoj prvi triatlon o čemu ćete nešto više vrlo brzo saznati.

Ovog puta oprostit ćemo se uz odličnu pjesmu s fantastičnim spotom legendarne zagorske rock grupe, Zadruge - Mala Čiči.