24. kolo: Hajduk stroj koji melje, Rijeci treba savršenih 90 minuta

Naravno da se mnogo ranije trebalo uvesti i strogo licenciranje od strane Hrvatskog nogometnog saveza i sigurno bi i to pomoglo da mnogi klubovi ranije otvore oči i počnu trošiti onoliko koliko imaju, a kvaliteta ekipe bi onda pokazala za koji rang je to dovoljno.

Ovako se s financijske strane progledavalo mnogima kroz prste i naravno da se dogodila situacija da imamo toliko igrača po arbitražama kao nitko nigdje. No to je tema za druge forume i raznorazne komisije.

Sa nogometne strane sigurno je tema tjedan bila transfer Alena Halilovića u Barcelonu. Opet smo pokazali da smo nevjerojatno talentirana nacija te da stalno iskaču novi talenti za najveće klubove. Za tako malu populaciju to je svjetski fenomen.

Naravno da ovog trena svi znamo da je Alen puno premlad za Barcu i da ga čeka trnovit put do prve ekipe, a ujedno svi znamo da je prerano da takav talent ode tako rano. Iz raznih primjera je jasno da su bolje vani uspijevali oni igrači koji su imali u nogama par seniorskih sezona u HNL-u pa zreliji odlazili u surov svijet Europe.

Naravno, svi znamo da naši klubovi žive od prodaje, pa je teško odoljeti ponudi koja je dobra i konkretna. Tako smo osuđeni na prodaje što osiromašuje naš nogomet, ali zato možda obogaćuje našu reprezentaciju jer ti igrači igraju kvalitetniji nogomet i stižu bolji u izabranu vrstu. Kad bi naša država tako poslovala i stvarala u gospodarstvu kao nogomet, onda ne bi bilo krize u zemlji i ljudi bi bolje živjeli.

Na kraju ovog uvoda moram reći da je ipak neko trenirao i stvorio sve te igrače i da je struka u Hrvatskoj na visokom nivou. To su naprosto činjenice i od toga ne treba okretati glavu. Nažalost ta ista struka u Hrvatskoj je totalno podcijenjena. Haliloviću želimo svu sreću i puno uspjeha u daljnjoj karijeri.

RIJEKA – DINAMO (zaostala utakmica)

Konačno smo dočekali utakmicu koja je bila odgođena zbog vremenskih neprilika u Rijeci. I dobili dosta odgovora, je li se i koliko Rijeka uspjela približiti Dinamu što se kvalitete igre tiče.

Prvo poluvrijeme se domaćin nametnuo agresivnom igrom na loptu i protivnika (ne grubom) i bio bolji. Velike probleme zadavali su Dinamu Kramarić i Sharbini, a kruna tog prvog dijela bio je autogol Šimunića, ali nakon minijature Sharbinija nad Limom, gdje je Šimunića lopta nesretno zahvatila i otišla u gol.

Erupcija oduševljenja na Kantridi nosila je Rijeku koja je mogla i još više štete nanijeti Dinamu. Veliki hendikep Dinama bio je brz izlazak Addya iz igre zbog ozljede, međutim, Rijeka je bila goropadna i opasna u kontrama. Dinamo dosta nekonkretan, neučinkovit, mada je imao veći posjed lopte, ali bez konkretno izrađene prilike.

Rijeka i u drugo poluvrijeme odlučno starta i dolazi do visokih 2:0 i svi su već vidjeli, pa i nogometaši Rijeke, Dinamo na koljenima, a onda se ukazao Alen Halilović i pokazao zašto ga žele svi veliki klubovi Evrope.

U dvije minute je Dinamo vratio u igru te utakmicu vratio rezultatski na početak. Logično je tada bilo da se Dinamo psihološki vrati u utakmicu, a Rijeka strahuje čak i od poraza. Na kraju je i tako moglo završiti jer je Dinamo tada bio bolji i imao šansu za pobjedu. Ipak ostalo je 2:2 i Rijeka sigurno više žali za pobjedom jer je imala sve. I igru, i rezultat, ali nije uspjela to privesti kraju.

D se vratimo na pitanja i odgovore koje smo dobili: Rijeka je pokazala da se može u nekim trenucima nametnuti Dinamu te ga čak i pobijediti, ali za to joj treba savršenih 90 minuta igre bez većih grešaka jer Dinamo posjeduje veliku individualnu kvalitetu pa i najmanje greške kažnjava. Izgleda da zasad na to Riječani još nisu spremni, iako možemo zaključiti da su se približili tom cilju. Dinamo se ovaj put izvukao na individualnu kvalitetu, a posebno igrom u zadnjih pola sata.

Najvažnije, sve nas u nogometu raduje atmosfera s preko 7000 gledatelja na Kantridi, i može se reći da Rijeka piše jednu ljepšu nogometnu priču za naš nogomet.

ZADAR – HRVATSKI DRAGOVOLJAC

Ono što smo znali da će se jednom dogoditi, desilo se u Zadru. Zakon velikih brojeva. Dragovoljci su naplatio sve utakmice gdje su bili blizu i nesretno gubili. U Zadru su prezentirali i dobru igru, ali i efikasno završavali svoje akcije, te vrlo visoko porazili domaćine.

Zadar očito ne može napraviti odlučan korak pa da se spasi puno prije kraja prvenstva, već će očito opet krvariti do zadnjeg kola da zadrže prvoligaški status. Nakon dvije važne pobjede, protiv Osijeka i Rijeke, Zadrani su izgubili tamo gdje su se najmanje nadali.

Dragovoljac sad ima šansu povezati par utakmica te se pokušati podići sa zadnjeg mjesta. Neće mu biti lako, ali sad su igrači sigurno dobili i malo samopouzdanja i mogli bi opet pomrsiti račune favoritima.

OSIJEK – ISTRA

Mnogo se toga događalo kroz tjedan u Osijeku, velike promjene i u upravi i u stručnom stožeru, ali i najava spasa za Osječane što se budućnosti kluba tiče. O smjenama trenera i kriterijima kako se biraju novi, pisao sam u prošloj kolumni pa se neću sad ponavljati.

Istra je došla rasterećena i osokoljena pobjedom u Koprivnici i znalo se da će biti vrlo tvrd orah za mladu momčad Osijeka. I inače su Istrani vrlo neugodni gosti, a zašto, pokazali su u Osijeku. Nije to bila spektakularna utakmica što se kvalitete tiče, ali to je i bio cilj Istre: ne dopustiti domaćinu da se razmaše i dobije samopouzdanje, a u kontri čekati svoju priliku i poentirati.

Vidjelo se od početka da je Osijek nervozan i sputan pod pritiskom Dragovoljčeve pobjede u Zadru, a Istra je odigrala drugo poluvrijeme puno bolje nego prvo i to joj je bilo dovoljno za vrijedne bodove koje nosi iz Osijeka. Osijek je prijetio na mahove i nije mogao spojiti barem 10 minuta pritiska pa da nekako dođe do gola.

RIJEKA – SPLIT

Jako brzo nakon Dinama Riječani su morali na novi teški dvoboj jer im je dolazio probuđeni Split, a vremena za rekuperaciju nije bilo mnogo, posebice nakon što je momčad ostala bez Benka.

Split je nakon promjene trenera upisao pobjedu i došao u Rijeku hrabro se nadigravati, no Rijeka je pokazala da polako ulazi u pravi natjecateljski ritam i diže svoju igru na viši nivo.

Na krilima Kramarića i Sharbinija Riječani su iskažnjavali Split koji je pokušavao igrati ofenzivno, ali je ostavljao puno prostora za Rijekine brze igrače i doživo visoki poraz. Forma Sharbinija dokazuje da može biti važan kotačić u igri Rijeke jer to je igrač lucidnosti, poteza, igrač koji može sam riješiti utakmicu i bit će od velike koristi kolegi Keku.

U prošlom kolu sam kazao da bi Josip Brezovec mogao dobiti veću minutažu i drago mi je da je u ovoj utakmici odigrao odlično te time potvrdio svoju kvalitetu.

Rijeka se diže, a Splitu je Europa sve dalje i dalje, a uz to, i Pamićeva Istra ga je preskočila na tablici, pa sad ima još jednog protivnika više.

DINAMO – LOKOMOTIVA

U Zagrebu ništa novo. Lokomotiva ni ovaj puta nije uspjela naštetiti svom "starijem bratu", ali dojam je da možda i nikad nije bila bliže tome.

Prvih 20 minuta prava uspavanka. Lokosi kompletno na svojih 25-30 metara od svog gola te neopasni u otvaranju dok Dinamo ima posjed ali sve je to bilo previše u širinu, a premalo u dubinu. Za probijanje takvog bloka na tako malom prostoru igrači se trebaju mnogo više kretati bez lopte, a lopta mora ići puno brže nego su to radili Dinamovci.

Ali onda jedan spektakularan bijeg Šituma i poentiranje za Lokomotivu, utakmicu okreće u potpuno drugom smjeru. Sve postaje življe, zanimljivije i gledljivo. Dinamo se budi, pa uspijeva i povesti pred kraj poluvremena. No i Lokomotiva je imala čak šansu za povećanje vodstva.

Drugo poluvrijeme također zanimljivo, i jedni i drugi su imali razdoblja dominacije i rezultat je do kraja bio neizvjestan. Dojma sam da se Lokomotiva uplašila pobjede, a Dinamo opet rutinski odradio utakmicu.

Najveći problem Dinama će biti stoperske pozicije jer nije lako kad se dva standardna igrača teže ozlijede, a prvenstvo je tek počelo. Šimunović je pokazao da će kod njega biti oscilacija, pa i to može Dinamu biti problem. Bilo bi nepravedno ne spomenuti razigranog i hitrog Šituma koji je bio prava napast za Dinamo. Halilović na trenutke razigran, pa na trenutke nevidljiv, no što se sve dešava u zadnje dvije godine oko njega i pod kojim pritiskom živi i igra sigurno da s obzirom na svoje godine još dobro i nosi taj teret na leđima.

HAJDUK – SLAVEN

Prošlo kolo Split je dobro reagirao na smjenu trenera, pa smo čekali kako će se Slaven ponašati nakon smjene trenera. Hajduk u očito u dobroj formi i nije se previše zamarao time te se od prve minute vidjelo kako će se utakmica odvijati. Možda smo mogli očekivati pobjedu Hajduka , ali ovo je bilo nešto spektakularno.

Mislim da nitko nikog nije ovako "razbio" i nadigrao ove godine u Ligi 10 kao Hajduk Slaven Belupo. Slaven nemoćan, neopasan, a Hajduk stroj koji igrom melje. Čak ni jako težak teren nije sputavao Hajukovce da igraju pas igru i na kraju su to sve naplatili. Uz tri gola moglo je biti još i uvjerljivije da Slaven nije imao raspoloženog Pelina na golu.

Fascinirao me podatak iz prvog poluvremena, 81:19 posto posjeda lopte, 11:1 udarci na gol, 7:1 korneri, naravno sve u korist Hajduka. Moram napomenuti da je filozofija igre trenera Tudora jako bliska i mom razmišljanju pa mi je gušt gledati takav Hajduk.

S druge strane Slaven u ogromnim problemima, velika je zadaća pred kolegom Scorijom. Ali jasno je da se Slaven ne može više postavljati u obrambeni gard nego mora težiti ofenzivnoj igri. U svojim redovima ima igrače (Glavina, Glavica, Melnjak, Novinić, Brlek, Čanađija) koji su školovani u čuvenoj Varteksovoj školi baš za takav stil igre i to se mora iskoristiti. Još u to imaju starog lisca i strijelca Vugrinca kojemu bi sigurno bilo lakše da se igra prebaci što bliže golu protivnika.

Ova utakmica u Splitu pokazala je da defenzivan stil neće imati učinka jer Slaven samo pobjedama može iz opasne zone. Ja mu to od srca želim jer je tamo puno igrača koje sam i sam trenirao i znam da imaju kvalitetu za puno više.