Alo Splite, što je s glavom?

Nakon najuspješnijeg tjedna i onih rijetkih trenutaka s kojima ponosno možemo prezentirati hrvatske nogometne vrijednosti, tjedna u kojem su Dinamo, Slaven i Hajduk Europi pokazali da su "živi", trebalo je ponovno skupiti snage i vratiti se na domaće terene te se okušati protiv onih na čiji su se uštrb tamo i plasirali.

Hajduk igra hajdučki, beskompromisno, ne bez grešaka, ali igra bez kompleksa. Nesreću da dođe na Poljud u trenutku kada je Hajduk u "điru" imao je Zagreb, od ukupno 16 udaraca u njihova vrata čak je 14 završilo u okviru gola, a pet u mreži. Gledajući navijače Hajduka sada i prisjećajući se završetka prošle sezone kada su izgledali kao da ih je poplava izbacila, slika je koja nekom tko je svjedočio i jednom i drugom nestvarna. Dovoljno da ih pitamo - Alo Hajdukovci na čemu ste vi?, a odgovor ide - Na Torcidi brale.

No, uz bok Bijelima stoje Modri, zasluženo. Ljudi su se naviknuli na njihove pobjede i slavlja pa možda nepravedno u cijeloj priči stoje po strani. Split su okrenuli u utakmici koja im je doslovno poklonjena od strane igrača u crvenom. Pobogu, pa kako objasniti da u jednom poluvremenu idete na glavu, dok u drugom padate na stražnjicu, da ne kažem kukavički, ma što god Splitovci mislili o sebi.

Dokazali su ravno ništa ili ipak nešto i jesu. Dakle, dokazali su da su limitirana momčad, dokazali su nemaju šampionsku crtu i da rasprodajom stečenog ugleda ne pomažu ni sebi, a niti bilo kom drugom. Takav nesrazmjer u igri između dva poluvremena, e pa to već jako dugo nije viđeno, očit je neki problem, očito je da neki imaju obraz kao opanak. Pitate se gdje je problem, odgovor je kao i uvijek u glavi ili pak glavama. Kolektivna pljuska sebi, klubu, navijačima i javnosti.

Žalosno je što će u cijeloj priči vjerojatno mnogi ponovno uperiti prst sumnje u Dinamo, što je uistinu nepravedno, jer Modri su praktički kolateralna žrtva "dodvoravanja" Crvenih i crnih "višoj sili", koja, uvjeren sam, to nije niti tražila, jer Dinamo je dovoljno jak da se sam izbori za ono što kvalitetom zasigurno zaslužuje i u krajnjem slučaju i ima - naslove, Europu i pobjede. Oni su uzeli ono što se nudilo, reklo bi se ni krivi ni dužni, dok bi se neki drugi mogli malo i zamisliti.

Zadar nije uspio iznenaditi u Koprivnici koja postaje pravi "bermudski trokut" za sve koji dolaze na Gradski stadion. Naime, bodovi su uvijek tu, ali nitko ih ni da pomiriše, a kamoli uzme. Ma sigurno ima nego zgodno predgrađe da upotrijebimo onu - kako u "xy-u" protivnici već ostavljaju bodove. Sada je na vama da se nametnete kakvom dobrom idejom.

Odlična priča u ovom uvodnom dijelu prvenstva je Osijek kojem još uvijek nitko nije razdjevičio mrežu, jedinima takvima u prvenstvu, za razliku od Cibalije koja kao prava "radodajka" dijeli i kom treba i kom ne treba, a situacija je takva da nema naznaka da će prvoligaško društvo uskoro trebati potražiti drugu mušteriju.

I tako, dok neki imaju problema s drugima, ima i onih koji imaju problema sami sa sobom. Rijeka - što reći, kakvu poruku poslati. Činjenica je da su oni sami sebi najveći neprijatelji, jer pomalo je nevjerojatno da igrači nakon utakmice s Lokomotivom, još plaču "za nekom loptom koja nije htjela u zadarsku mrežu", a pritom se ne pitaju što da je koja Čurjurićeva prilika završila u njihovoj. Tako su oni i dalje uvjereni da je njihov ulazak u prvenstvo nevjerojatan splet nesretnih okolnosti, da je pitanje vremena kad će početi zabijati, da je kriva viša sila - ili je pak možda krivo i more kao u pjesmi Divljih jagoda.

No, s morem ili bez, jagodama ili šlagom, bodovima ili ne, problemima ili slatkim brigama, HNL mora dalje... Hajduče znaj još nije kraj, igraj i nikad se ne predaj, ne tako davno bila je najizvođenija pjesma s poljudskog sjevera, a razloga je bilo koliko vam srce želi, od stvari na terenu do onih van njega. Jedina pjesma koja u susretu sa Zagrebom nije grmjela je - pet komada, pet komada..., što i ne čudi, jer ne tako davno prijetilo je to domaćoj mreži pa se valjda još iz navike drži u naftalinu. Dinamo se nametnuo u drugom dijelu protiv Splita i u svega nekoliko minuta izbušio Zagorca do mile mile volje, dojam je - da je trebalo, moglo je i više. Isto tako, akcija Dinamo za kunu ili navijači po kunu, kako vam drago, se i dalje nastavlja, sve u svrhu privlačenja pažnje, no nije baš da im ide od ruke. Slaven je svoju europsku priču zaključio pobjedom nad Athletic Bilbaom, a s pobjedničkog kolosijeka nije ih uspio skrenuti niti Zadar. Očito je kako Farmaceuti nemaju problema s motivacijom, ima nešto zanimljivo u njima, a zove se - dokazivanje. Preplaćene "zvijezde" s propalim inozemnim angažmanima su ionako out. Vidi vraga. Najbolja obrana lige, to se ne pamti već odavno, racionalno s četiri gola do osam bodova, uz čak tri gostovanja, sve je to rukopis Stanka Mršića. Pitate se što možete učiniti za njih. Ok, evo prijedlog. Svatko tko je bio na prošloj domaćoj utakmici neka si zada zadatak da nagovori samo jednu osobu da s njim pođe na sljedeću utakmicu, nije teško zar ne. Već vidim našeg cyber Klokana kako se sprema u obilazak susjedstva... Lokomotiva je vrlo dobro iskoristila seriju nešto lakših utakmica u uvodnom dijelu prvenstva, skupila osam bodova, a što nisu više, sami su krivi. Ispit zrelosti imati će već u narednom kolu kada ćemo vidjeti sudar Lokosa, prosječno starih 22 godine, i Hajdukovaca s prosječnih 22,2 godine. Tko će iz dvoboja "igara mladih" izaći kao muškarac, tek ostaje da vidimo. Kantrida je i dalje neosvojiva utvrda - za sve. Do tri boda ne mogu ni gosti, ali bome ni domaći. Još malo pa će susreti u Rijeci u kladionicama za "iks" imati ponudu od "talijanskih" 1.60. Ovaj puta su nadoknadili dva gola zaostatka, ali ponovno nisu znali što dalje. Oni i dalje ne vide gdje je problem, valjda jedini... Alo Splite, a što je s glavom? Buđenje Istre uprizorilo se kraj Bosuta. U najavi kola smo govorili kako Istra u Vinkovce ide po iskupljenje, a iako je nezahvalno neuspjehom smatrati domaći poraz od aktualnog vladara nogometnih zbivanja Dinama te gostujući od hit momčadi iz Koprivnice, "operacija" je definitivno uspjela. Malo mira pred Veliku Gospu nikom nije na odmet pa tako ni njima. Zadar je istina poražen, drugi put zaredom, ali nisu Zadrani bili toliko bezazlen protivnik kao što bi to konačan rezultat sugerirao. Dobro, s preciznošću, koja je inače glavni izvor svih šala koje idu njihov račun već godinama, smo računali unaprijed, a sada nakon četiri kola znamo i da ono malo što zabiju, zabijaju u krivo vrijeme (2/3 Hajduku za ionako poraz o 2:4). Neće pa neće. Netko je Žutima izgleda "okrenuo polove" pa i dalje odbijaju prihvatiti stadion u Zaprešiću za svoj vlastiti. Novi poraz, nova briga, a što će im donijeti "sutra", vjerojatno se i oni nadaju ništa doli - gostovanje, jer s dva dosadašnja su donijeli jedina dva boda. Gori lampa nasred Vinkovaaaaacaaaa, dođite ljudi bit će pogodaaaaakaaaaaaa, tako bi nekako trebalo ići u Cibalijinom slučaju, no na žalost njihovih navijača, završavaju u "krivoj" mreži. Naznake za bolja vremena i dalje nema za jednog od tri d.d.-a u prvenstvu, ma koliko mi "šutjeli" o tome. Društvo "mrtvih" pjesnika. Ako se ova hrpa "rekreativaca" izvuče iz ponora i uspije ostati među prvoligašima, bit će to svjetsko čudo. A to, pak, nije šala. Bilo bi i njima draže da jest.