Kocke su bačene, Plavko ne ljuti se...

Prije svega, na dobro Vam došla nova HNL sezona i neka Vam je sa srećom...

Ajd, bio sam malo protokolaran, nije valjda da se ljutite, jer ipak ljeto je, sunce prži, mozak se kuha, neuračunljiv sam ovih dana, love nemam kao ni prošle sezone, ali dobro, Bože zdravlja pa što bude neka bude. Vidjet ćemo tko će koga u novoj sezoni - ja vas, vi mene, mi njih ili pak oni nas. E sad, ja sad ne znam koliko ste se vi zaželjeli mene i mojih budalaština, (pre) često loše složenih i upitno humorističnih rečenica, ali to je sada drugi par "postola".

Što se promijenilo od svibnja i zadnjeg izdanja Bockanja. Hm, da vidimo, i dalje sam neoženjen, dakle stavljam se i službeno na transfer listu i napominjem da prijelazni rok NE završava 31. kolovoza u polnoć, a od ostalih sporednih i vjerujem manje zanimljivih stvari vrijedi istaknuti da nam se liga smanjila za četiri člana, da je Hajduk i dalje u problemima, no također, istina je da su se neki i riješili takvih problema pa sada napokon možemo govoriti o donekle zdravoj atmosferi.

Koliko dugo, ne pitajte, nego uživajte.

Prvo kolo je donijelo zaista nekoliko zanimljivosti koje zaslužuju svoj poseban osvrt. Naime, iako je za sprdačinu godine uvjerljivo vodio Hajduk sa svojim nakaradnim rušenjem digniteta kluba, u finišu su Modri predstavili Plavka i europske ambicije te tako odnijeli tu laskavu titulu.

Ne misle valjda da će protivnici popadati od smijeha kad vide tu jeftinu maskotu koja kao da je ispala iz China shopa, no njima se zbilja više ništa nije za čudit. Što više razmišljam sve mi je manje jasno kome je to palo na pamet i što to pobogu Plavko ima veze s Modrima i kakve to dodirne točke ima jedan lav sa Zagrebom, a još manje s aktualnim prvacima.

Kiks Dinama na otvaranju prvenstva protiv Diva iz predgrađa možemo promatrati iz dva kuta. Prvi je onaj neutemeljeno optimističan koji kaže da su im glave bile "lude" od Ludogoreca, što jasno nema veze s vezom, a drugi je onako poslovično u stilu ove kolumne i kaže - ako im je Duje Čop ujedno i prva opcija i džoker, onda su na najboljem putu da postanu Hajduk, a to vam u današnje vrijeme dođe skoro kao uvreda.

Ha ha ha ha ha ha ha ha ha Hajduk. Što reći, što napisati? Klub koji mi je ovog ljeta podario prve trbušne mišiće, onako oku vidljive, jer teško se grohotom ne smijati svemu što se dešava oko njega; Kerumu sa slamnatim šeširom i upadom na sjednicu NO-a, odjebnicom koju je potom dobio od istih kojima je prijetio otkazom, zatim i cirkusa s HNS-om i Šibenikom, situacije s Anasom Sharbinijem, kreditom, i tako dalje i tako bliže.

Kao i Dinamu, i Bijelima tek bod na otvaranju prvenstva, no barem je s donesen s gostovanja. Istra je pokazala da nije Skonto, a jesu li Bijeli skontali kako doći do Milana i još bitnije prvenstvenih bodova, tek treba vidjeti. Mladi su, privukli su pozornost, pokazali su želju i neka im je sa srećom, jer trebat će im sigurno.

Uz dužno poštovanje prema "eliti", derbi kola bio je sraz Splita i novopečenog "bogataša" Rijeke. U okršaju na Parku mladeži, najzvučnije pojačanje u HNL-u (a.k.a. Knežević) nije ponudio previše optimizma, što će reći da je bolji posao napravio on s Rijekom, nego Rijeka s njim.

Tjedan iz snova zato je odradio Slaven Belupo, prvo šest lakih komada Portadownu, zatim tri Cibaliji u Vinkovcima i sve to bez primljenog zgoditka, jednostavno mora odobrovoljiti i one najmrzovoljnije i kronično oboljele od nedostatka zadovoljstva. S druge strane, šaka u oko bila je predstava Zadra i Osijeka u kojoj nije bilo pobjednika, ali ni postignutih golova, a niti igre. Nula - nula, doslovno.

Od jednakog sindroma izgleda da su oboljeli i Zagrebaši koji su u Kranjčevićevoj odmah odlučili pokazati kako ne treba igrati, što se ne smije raditi i na koga se mladi ne smiju ugledati. Lokomotiva je tako ni kriva ni dužna postala kolateralna žrtva zagrebačkih nogometnih previranja, a unatoč činjenici da su trenutno jedini koji su gledljivi u metropoli, s njima se i dalje nema tko veseliti, a još manje plakati kad za to dođe vrijeme. Došlo je svima, pa će i njima.

Iako prvo kolo statistički nije ponudilo nikakve spektakularne brojke, uistinu nema previše smisla dramatizirati nakon jedne odigrane utakmice, no zato će biti vrlo zanimljivo pratiti tko će prvi izgubiti strpljenje i čija će "glava" prva odletjeti. Ja i dalje ostajem pri svojoj prognozi od prije nekoliko dana da će to biti Ante Čačić, tako mi Plavka.

Dakle, HNL verzija "Čovječe ne ljuti se" je krenula, kocke su bačene, pale su i prve šestice, a dok se neki i dalje muče kako doći u priliku za pokret prema naprijed, drugi su već oko bacili na onog ispred i ne mogu dočekati trenutak kada će ga pojesti te tako nahraniti sebe, navijače i čelnike, niti ne sluteći da će i sami biti žrtve tuđe gladi... Crveni su bez većih problema prizemljili "leteće" Riječane, pokazali im što znači ciljano se pojačati, a navijači na Prku mladeži gostima su stigli i zapjevati - nije u šoldima sve. Ili pak, je. Sumnjam da je Belle došao u Split pjevati, no za Žužulove novce morat će pokazati više, jer inače neće biti i za familiju i za njega i za održavanje one grozne žute dlakave nakupine na glavi. Mnogi su uoči početka prvenstva bili skloni tvrditi da Koprivničani nemaju konja za trku, što je možda i istina, no zato imaju Raka, ništa manje zanimljivu "beštiju". Tjedan za pet i što bi se reklo - da je bolje, ne bi valjalo. Dinamo light team je ugodno iznenadio i doslovno se prošetao Kranjčevićevom, a kako su izgledali u prvom kolu, "nekima" bi (čitati s razumijevanjem molim) mogli i pokazati nekoliko štoseva. Kaj je, je. Pamić boysi su dvoboj s Hajdukom prilično samozatajno, da bi potom istarski strateg povukao nekoliko poteza i vodu preusmjerio na svoj mlin te u nastavku držao Bijele na konopcima. Računica igrača je jasna - bolje igrati, nego ga slušati nakon utakmice. Inter si je bodom u Maksimiru osigurao naslovnice barem na jedan dan i to za promjenu u pozitivnom kontekstu. Malo tko nije ostao iznenađen konačnim rezultatom, jer ako je itko bio Dinamova mušterija zadnjih godina, onda je to bio Inter. Ovaj puta Div iz predgrađa se nije prepao "Lava" iz metropole. Dječji vrtić "Poljud" teta(k) Mišo poveo je na izlet u Pulu gdje su nakon razgledavanja grada priliku dobili potrčati i terenom na Aldo Drosini, a na kraju su (s)kontali da je protiv dobre Istre dovoljno dobar. Tek toliko da se kući ne vrate praznih ruku. Da, sedmi. Zašto? Zato što od aktualnih vladara domaće nogometne scene ipak očekujete više na domaćoj premijeri i to pogotovo nakon onoga što su pokazali u Bugarskoj. Tisuću gledatelja u kasu je donijelo isto toliko kuna, akcija se nastavlja, a s obzirom na zanimanje, predlažem neka ulaznicu sljedeći put zamotaju u 100 eura. Osječanima zaista nije bilo lako doći u Zadar nakon katastrofe od Kalmara, stoga osvojen bod slobodno mogu tretirati kao tri. Ako su kojim slučajem još uspjeli skočiti u more, okupati se i osunčati, onda se s pravom može reći da je utakmica sa Zadrom bila win -win situacija. Zadar je imao sjajnu priliku da iskoristi demoraliziranost Slavonaca i trobodom otvori novu sezonu, no pokazali su ravno ništa. Pitanje je onda čemu se mogu nadati i koga mogu pobijediti, ako ne Osijek. Kako bi rekao popularni Strikan - muke ti ježove. Nešto su pokazali, no niti blizu dovoljno za bodove protiv protivnika Splitovog kalibra. Vjerovali su Riječani da mogu do punog plijena, ali sudeći po prikazanom, morat će brzo mijenjati vjeroispovijest. Najavio je Besek Europu, a ne izvrši li netko invaziju na Hrvatsku u narednih 10-ak mjeseci pa im gostovanje u Sinju kod drugoligaša Junaka ne bude Europa, teško da će je vidjeti. Opasno podsjećaju na prošlogodišnja jesenska izdanja, a ako posrne, Besek će i meni morati odgovarati, jer sam čovjeka propisno ishvalio na predstavljanju. Pokazali su najmanje u prvom kolu, primili najviše golova, a to, s obzirom na konkurenciju, nije lako. Samir Toplak je ostao bez municije, 0:3 kod kuće ubilo bi i vola, a kamoli volju za nogometom. Teška vremena, prijatelju moj, đavo ih odnio... Ako ništa, barem smo saznali da su dvostruko bolji od Portadowna.