Koliko para, toliko muzike

Vijest tjedna svakako je bila odlazak Krasimira "Bratka" Balakova s klupe Hajduka i to nakon možda najbolje predstave pod njegovim vodstvom, a da se cijela priča zaključi sa stilom organizirana je i oproštajna pressica u tri sata ujutro, valjda zbog jeftine struje. No, nije dignuta prašina stigla ni pasti, a već je imenovan novi bijeli mučenik, radnog naziva Mišo Krstičević, kojemu je za sada najvažnija vrlina što je moj imenjak. Složit ćete se, dosta za početak.

Novi početak imat će i donedavni kapetan Modrih Igor Bišćan koji je poslužio Anti Čačiću da pokaže mišiće, ali postavlja se pitanje što kada Zdravko Mamić vidi da su trenerovi tricepsi i bicepsi veći nego u njega i kad mu s osmjehom na licu poruči da za dvojicu mišićavaca na Maksimiru nema mjesta. O pobjedama protiv Slavena i Varaždina i problemom kada zabijaju "krivi" napadači, ovog puta zaista nema smisla razglabati.

Jedini koji su tjedan, uz vodeći dvojac, zaključili s maksimalnim učinkom bili su nogometaši Lokomotive, dva puta po 1:0, racionalno i recesijski raspoređeno pa se sada na drugom kraju maksimirske šume vidi se i Europa. Istoj toj Europi gravitiraju i Farmaceuti koji se pak zabavljaju s prikupljanjem golova Davora Vugrinca, no rekordi nužno ne donose bodove u što su se uvjerili s tek jednim osvojenim u dva susreta. Neke stvari su neprocjenjive.

S bodovima problema nemaju nogometaši Istre, dva gola za tri boda protiv Lučkog, dok nula za jedan u Zadru svakako nije za podcjenjivanje, barem ako je suditi po prikazanoj igri. S druge strane njihovi domaćini imali su dva domaća ogleda u nizu, a prije negoli ih je posjetio Igor Pamić, Zadrani su svoje apetite zadovoljili trobodom protiv Varaždina.

Šibenčani su također imali dvostruki domaći program. Lokomotiva je stigla prva na Šubićevac te na kraj kompozicije prikačila nova tri boda i odvukla ih put Zagreba, dok je brklja spuštena Zagrebašima čiji je pokušaj implementiranja mladih u sastav završio neslavno. Dijetalan je njihov učinak bio proteklog tjedna, a bod protiv Osijeka i ne možemo baš tretirati kao vrhunac tjedna. No, ono što veseli, a tiče se upravo spomenute utakmice i remija s Osječanima, jest da su gledatelji nakon poduže pauze u Kranjčevićevoj konačno gledali nogomet, pa makar i jedno poluvrijeme.

Dva remija za Bilić Boyse trenera Vladu Bilića sigurno nisu razveselila jer i njemu opasno visi, opstanak dakako, a novo kolo im donosi gostovanje u Zaprešiću kod još jednog kojem isto tako visi, opstanak. Istina, ne bi mu visio da je pobijedio impotentnu Rijeku na Kantridi, ali što je tu je.

Onaj kojemu sigurno ne visi je trener Splita Tonći Bašić, ali nastavi li s predstavama kao u zadnje vrijeme, njemu niti neće imati što visjeti, ako me razumijete, dakako. Pobjeda nad Karlovcem svima je "na jedno ušla, a na drugo izišla", stoga na tome sigurno ne treba graditi karijeru.

To se pak ne bi moglo reći i za "novu riječku metlu" Dragana Skočića koji je imao tu nesreću da bude taj koji će poslušati posljednji pjev bugarskog stratega, ali i sreću da mu u narednom kolu dođe momčad koja je zadnji put u gostima slavila baš protiv Hajduka još tamo u listopadu i koja od tada bilježi samo frustracije, zaprešićki Inter. Ilija, kao aspirin, liječi sve.

Još jedan od onih koji također nije imao sreće s tajmingom utakmice protiv Hajduka bio je trener Cibalije Samir Toplak. Čovjek fin, uglađen, da ne kažem standardno "upicanjen", ponovno je bio vrlo sažet i precizan nakon poljudskog poraza, jer kako reče: "Nećemo se lagati.

Tko je koga izlagao, a tko je pokušao isto, tko je igrao na pošteno i tako bio narodski rečeno, je...piiip...na stranka, ostaje vidjeti u novom izdanju vašeg omiljeno frustrirajućeg power-rankingsa: Dinamo je lakoćom došao do novih šest bodova, naslov je već davno spremljen u trezor, jedini je problem što se Modri u nedostatku zanimljivosti zabavljaju sami sa sobom. Još jedna u nizu legendi je dobila vritnjak, mediji trljaju ruke, a nažalost navijači suze, naravno oni kojima je stalo. Hajduk je uistinu poseban klub, po mnogočemu. S proizvodnjom igrača mu baš i ne ide nešto osobito dobro, no zato je postao obećana zemlja za trenere kojih ne može napripraviti. Reja u Lazio, Balakov u Kaiserlautern, a tko zna, možda i Mišo bude na tragu spomenute dvojice. Dočekali su Dinamovi klinci trenutak da se svom matičnom klubu približe na skoro pa minimalan zaostatak. Još da nije tog dosadnog Hajduka eto ih na mjestu gdje u ime pravde, interesa hrvatskog naroda, svih svetaca i mučenika trebaju biti. Barem po nekima. Davor Vugrinec se izjednačio s Igorom Cvitanovićem na vrhu all-time ljestvice, no možda je zaboravio bi on trebao igrati za Belupo, a ne Belupo za njega. Bodovi bježe, konkurencija ne miruje, a vremena je sve manje. Vinkovčani su upali u krizu i to je sada prilično jasno. Možda i bolje da im je u Splitu falilo pola momčadi jer barem imaju alibi za poraz, i to dobar. Istra, istina, nije uspjela doći i do pete pobjede u nizu, no nekada treba znati nešto i izgubiti, da bi kasnije dobili. Remi u Zadru ima i svoje prednosti jer završnica sezone se bliži i jedno što si ne smijete dopustiti je pretjerana samouvjerenost. Od trenutka kada sam mu najavio oproštaj od klupe, doduše privremenog karaktera, Zebić je pronašao formulu i zaredao s pobjedama. Mislim da zaslužujem piće za poticaj. Zebiću, imaš nešto dodati možda? Nastavljaju se nevolje po Crvene iz Parka mladeži. Igra Splita na Maksimiru se veći dio vremena svodila na stvaranje prilika za prilike iz koje bi se rodila prilika za postizanje pogotka. Niste shvatili, ma sve OK, nisu ni Splitovci. Ako ostanu u ligi novi talijanski gazda bi iz znaka zahvalnosti, zbog šest darovanih bodova, u najmanju ruku mogao poplaćati nagomilane dugove Karlovca i Varaždina jer oni će biti isključivi "krivci" za spas Rijeke, za razliku od nogometaša. Zagrebaši su se zbog solidnih 45 minuta protiv Osijeka odlučili nagraditi izletom u Šibenik, no netko im je valjda trebao reći da ih tamo ne čeka wellness, sunce, more i odmor te da su uranili s praznicima dobrih 60 dana. Kad bolje promislim, možda sam i u krivu, jer izgleda mi kao da se nisu još vratili ni s prošlih ljetnih praznika. Proradio je inat. Nemaju pretjerano mnogo izgleda, ali se barem bore. Neće se Šibenik ugasiti ako ode u Drugu ligu, dapače, ali barem će otići sa stilom. Možda i bolje na neko vrijeme nestati iz žiže zbivanja, nego konstantno živjeti na aparatima. Serija Osijeka bez pobjede se protegla na već pet susreta, crvena zona je sve bliže, čak niti Karlovac nisu uspjeli pobijediti, a bili su čak ojačani za neigranje Marka Babića. Inter se nakon bljeska protiv Karlovca, što im ne mogu uzeti za uspjeh, i boda protiv Cibalije, vratio starim navikama - porazima ili bolje rečeno poklanjanjem bodova. Eto što se zove uigranost. Kladim se da napravite anketu među ljudima, u kojoj bi dotični morali nabrojati prvoligaše, skoro svi zaboravili na dečke iz predgrađa. Potpuno nevidljivi, nenametljivi i na dobrom putu da postanu sami sebi svrha. Kada trener reče da se njegovi nogometaši pripremaju za Drugu ligu, a pritom igraju i bore se kao da se pripremaju za Županijsku, onda zbilja njihovo prvoligaško postojanje nema smisla. Koliko para, toliko muzike. Kako su Varaždinci "svirali" protiv Dinama, za to im čak niti Zdravko Mamić ne bi platio. A poznata je njegova ljubav prema "glazbi".