Alkar za sva vremena...

Piše: Mišo Gulić

Prije točno 28 godina, 20. ožujka 1984., pisale su se najljepše stranice sinjske košarkaške povijesti. Naime, Alkar je u Metkoviću igrao finale Kupa bivše države protiv sarajevske Bosne, a iako je izgubio rezultatom 78:92, bila je to priča za sva vremena. Mali klub, praktički nepoznat, redom je rušio Jug, Borik, ali i velikane Borca, Šibenik i Zadar, da bi pokleknuo tek u finalu, samo korak od sna. Sna koji je predodređen za neka druga, poštenija vremena, jer nije na odmet spomenuti da se ta utakmica trebala igrati u Splitu, no politika učinila svoje. Bez obzira na sve dvoranom u gradu na Neretvi se orilo "Mi smo Sinjani, Alkar je naš"...

Iako Alkar nikada poslije nije ni blizu došao do sličnog ostvarenja, priča o košarkašima iz grada alkara oživjela je 1993., kada prvi put u povijesti Sinjani ulaze u Prvu ligu. Na prvi veliki skalp trebalo je čekati nepunih sezonu i pol kada u Sinju pada velika Cibona kojom je kormilario Aco Petrović rezultatom 81:77, čime biva jedini klub u Hrvatskoj koji je u to vrijeme imao pozitivan skor sa Zagrepčanima (1-0), a iz tih vremena ostao je "živ" audio zapis, legendaran skoro kao i sam Alkar...

Potom su uslijedile nove turbulentne sezone za sinjski ponos, ispadanje iz lige nakon šokantne i u najmanju ruku čudnovate utakmice u Šibeniku, a povratak u prvoligaško jato ostvaren je 2003. Zabok je bio gost, međutim, u neviđenom "paklu" trošne sinjske dvorane gosti nisu imali niti mrvicu šanse. Petnaestak minuta onoga što je košarka nekada bila ili što je barem značila...

Novi veliki trenutak, koji se u Sinju javlja u prosjeku svakih sedam-osam godina, zbio se u sezoni 2010/2011 kada je pobjedom nad Dubrovnikom ostvaren ulazak u Ligu za prvaka. Rijetko tko je mnogo ostati ravnodušan na spektakularnu atmosferu koju su u svakoj utakmici radili Sinjski Maligani, a gostovanja Cedevite, Zagreba, Splita, Zadra i Cibone koja tek pukom srećom ostala neporažena, ostavila su neizbrisiv trag u hrvatskoj košarci i nevjerojatnu činjenicu da "pucaju stakla" i pri minus 40 domaćih, dok su apsolutno sve momčadi bile ispraćene gromoglasnim pljeskom...

20. ožujak 2012., danas, 28 godina poslije, strast ista, ponos još i veći, borba u nešto manjem glamuroznom društvu, ali kako kaže stih iz himne Alkara "od finala Kupa, mi smo uvik skupa". Dakako, za kraj legendarna himna Alkara...