Godina posebnih wimbledonskih šampiona

Piše: Ivor Krapac

Uspješno okončan lov na sestru

Wimbledonska priča Serene Williams ne može proći bez Venus, ne samo zbog toga što sada obje imaju po pet naslova u singlu. Na londonskom Grand Slam turniru susretale su se pet puta, a Serena je do svojeg prvog naslova, početkom srpnja 2002., stigla finalnom pobjedom baš protiv starije sestre, kojoj je time uzvratila za poraz u njihovom prvom wimbledonskom dvoboju, 2000. u polufinalu.

Borba za titulu u ljeto '02. okončana je sa 7:6(4) i 6:3 u korist mlađe Williams, čime je Venus propustila stići do svojeg trećeg uzastopnog naslova na londonskoj travi. Do tog meča, imala je 20 pobjeda zaredom na trećem Grand Slam turniru sezone.

Prije novog wimbledonskog dvoboja sa sestrom u finalu, mlađa Williams kompletirala je kolekciju kojoj je sama dala ime Serena Slam, s naslovima '02. u Roland Garrosu, Wimbledonu i na US Openu, a početkom 2003. i na Australian Openu, čime su sva četiri Grand Slam naslova u isto vrijeme bila u njezinim rukama.

Serena nije slavila 2003. u Roland Garrosu, ali kruna na londonskoj travi ponovno je bila njezina, još jednom s Venus na završnoj prepreci, ovog puta s pobjedom s 4:6, 6:4 i 6:2, u meču u kojem starija Williams nije bila na svojem maksimumu. Tijekom susreta žalila se na bol u trbušnim mišićima, zbog koje je rano u trećem setu uzela i dugi medicinski time-out, a ti sestrini problemi olakšali su Serenin posao u završnom dijelu finala.

Što zbog problema s ozljedama, što zbog loših izdanja u krivo vrijeme, a možda i zbog zasićenosti tenisom, Serena je svoj treći wimbledonski trofej uzela nakon relativno dugog čekanja, 2009. godine. U međuvremenu, izgubila je dva finala, 2004. protiv tada 17-godišnje Marije Šarapove i '08. protiv starije sestre, po jednom je gubila u trećem kolu (2005., Jill Craybas) i četvrtfinalu (2007., Justine Henin), a 2006. nije igrala na londonskoj travi.

Šest godina nakon druge uzastopne titule, Williams je u ljeto '09. prekinula sušu novom pobjedom nad starijom sestrom u finalu, sa 7:6(3) i 6:2, uzvrativši joj za poraz na završnoj prepreci 12 mjeseci ranije. Na putu do ukupno trećeg wimbledonskog naslova, Serena je najteži izazov prošla u polufinalu, u kojem je sa 6:7(4), 7:5 i 8:6 pobijedila Jelenu Dementijevu.

Prvi set polufinala protiv Dementijeve bio je jedini koji je Williams izgubila u pohodu do naslova iz 2009. godine, a sezonu potom, nije ispustila ni toliko. Kao i 2002., kada je prvi put osvojila Wimbledon, Serena je i 2010. slavila bez gubitka seta, uz vrlo uvjerljivu pobjedu u finalu, sa 6:3 i 6:2 protiv Vere Zvonareve, koja je tada bila 21. na svijetu i iznenadila je dolaskom do završnog meča turnira.

Najsvježije u pamćenju je ono što se dogodilo u subotu. Iako je imala set prednosti i 4:2 u drugom, Williams je u finalu morala dodatno raditi na putu do pobjede nad Agnieszkom Radwanskom, koju je slomila sa 6:1, 5:7, 6:2 i time zaključila put do petog naslova u Wimbledonu.

U tom pohodu, Serena nije svaki put odigrala na razini iz svojih najboljih dana, Jie Zheng i Jaroslavu Švedovu slomila je vrlo teško, sa 6:7(5), 6:2 i 9:7 u trećem kolu, odnosno 6:1, 2:6 i 7:5 u osmini finala, ali u 31. godini, ne može se ni očekivati da će sve ići tako glatko kao kada je bila mlađa.

Federerova wimbledonska čarolija

Wimbledonski trofejni put Rogera Federera počeo je godinu kasnije nego onaj Serene Williams, ali riznica velikog Švicarca je u međuvremenu postala bogatija nego je Serenina, sa sedam naslova na londonskom travnatom Grand Slam turniru.

Federer se najavio pobjedom nad Peteom Samprasom 2001. godine, one koja će hrvatskim ljubiteljima tenisa uvijek ostati u ugodnom pamćenju, a taj Samprasov "skalp" Švicarac je uzeo upravo u dijelu ždrijeba u kojem je bio i Goran Ivanišević. Federer je te sezone izgubio od Tima Henmana u četvrtfinalu, ostatak već znate.

Godinu potom, dogodila se još jedna priča s hrvatskim prizvukom, ovog puta opipljivija na Švicarčevoj koži, uz poraz od Marija Ančića u prvom kolu na središnjem terenu. Poslije toga, Federer u Wimbledonu nije gubio jako dugo.

Svatko tko je vidio mladog Rogera Federera, a nešto zna o tenisu, morao se zapitati koliko će taj čovjek postati opasan kada jednom sve posloži. Trebalo je vremena i nije išlo preko noći čak i s talentom koji Švicarac ima.

Kada je krenulo, nije se zaustavljao.

Na putu do pet uzastopnih wimbledonskih naslova, čime je poravnao doseg Björna Borga (1976. - '80.), veliki Švicarac je na završnoj prepreci bio jači od Marka Philippoussisa i po dva puta od Andyja Roddicka i Rafaela Nadala, a od tih pet pobjeda, najzahtjevnija je bila ona posljednja, 2007. protiv Nadala, kada je zaključio put do pete titule u nizu sa 7:6(7), 4:6, 7:6(3), 2:6 i 6:2.

Godinu kasnije Federer je mogao i do šestog trofeja u isto toliko godina, ali finale koje je bilo zaista uzbudljivo i kvalitetno, po nekim mišljenjima, i najbolje wimbledonsko ikada, tog je puta otišlo na stranu Rafaela Nadala. Najveći Švicarčev rival je sa 6:4, 6:4, 6:7(5), 6:7(8) i 9:7 došao do svojeg prvog wimbledonskog naslova.

Ako je ono iz 2008. bilo uzbudljivo, što reći o finalu koje je Federer igrao 12 mjeseci kasnije? Možemo samo nagađati je li Andy Roddick ikada ponovno pogledao taj meč iz ljeta '09. - ili barem ključne trenutke - no, 5:7, 7:6(6), 7:6(5), 3:6 i 16:14 u korist velikog Švicarca zasigurno mu ne bi bilo lako gledati.

Roddick je imao set prednosti i 6:2 u tie-breaku drugog. Federer je svejedno poravnao na 1-1 u setovima. Amerikanac je imao i 15:40 kod 8:8 u petom setu, ali švicarski majstor je nekako preživio i to. Sve do posljednjeg gema u meču, Roddick nije nijednom izgubio servis, s Federerovih 0/6 u realizaciji break-lopti. No, ona jedna koju je iskoristio, kod vodstva od 15:14 u odlučujućem setu, pokazala se dovoljnom.

Nakon što je od 2002. do '07. pisao povijest poravnavajući se s Borgom u broju uzastopnih naslova u Wimbledonu, veliki Švicarac se 2009. upisao u knjige prestizanjem Petea Samprasa po broju Grand Slam naslova u karijeri. Dotad su obojica imali po 14, Federer se svojim 15. pobrinuo da ostane sam, a Sampras je sve pratio izbliza, u svečanoj loži središnjeg terena, pozdravljajući novog rekordera.

Federer tog ljeta nije samo postao prvi na vječnoj ljestvici vlasnika Grand Slam titula. Kako je mjesec ranije osvojio i svoj dosad jedini Roland Garros, upotpunio je kolekciju na četiri najveća i ušao u odabrano društvo pobjednika na pariškoj zemlji i londonskoj travi u istoj sezoni unatrag 40 godina, pridruživši se Björnu Borgu i Rafaelu Nadalu.

Prije tri godine, veliki Švicarac ostavio je Petea Samprasa za leđima po ukupnom broju Grand Slam naslova, a proteklog vikenda pobrinuo se za poravnanje u wimbledonskim titulama. Sada obojica imaju po sedam, sa Samprasova prva tri od 1993. do '95., pa nastavkom niza nakon što je 1996. slavio Richard Krajicek. Amerikanac je preostale četiri titule osvojio od 1997. do 2000.

Federer se sada može pohvaliti da Sampras ni po tome više nije ispred njega.

Je li ostalo dovoljno za još koji wimbledonski naslov? Federer će početkom kolovoza napuniti 31 godinu, danas je i obiteljski čovjek - no, po svemu što je rekao, još uvijek se nije zasitio tenisa. Posluži li ga zdravlje, velikog Švicarca neće biti uputno otpisati barem na londonskoj travi, na kojoj unatrag 10 godina samo dvaput nije bio finalist.