Ima nešto "božansko" u njima

Piše: Damir Žbulj

Naravno, riječ je o jednom od najpoznatijih trenutaka nogometne povijesti, Božjoj ruci Diega Armanda Maradone, u dvoboju četvrtine finala Svjetskog nogometnog prvenstva u Meksiku 1986. godine u kojem su Argentinci svladali vječne rivale i u to vrijeme poratne neprijatelje, Engleze. Gaučosi su na tom prvenstvu otišli do kraja osvojivši, na krilima odlične igre i postignutih pet pogodaka Malog zelenog, tada svoj drugi, ali i posljednji naslov najbolje svjetske nogometne reprezentacije.

Sama utakmica bila je izjednačena sve do tog do tog kontroverznog prvog pogotka. Na odmor se otišlo bez postignutih golova, a nakon samo šest minuta igre u nastavku na scenu stupa Diego i njegova ruka. Maradonin prodor zaključen je lošom reakcijom obrane Engleske, a na krivo ispucanu loptu, ispred 20 centimetara višeg, engleskog vratara Petera Shiltona, natrčava Maradona. Sve ostalo je, kako se to obično kaže, povijest.

Tunižanin Ali Bin Nasser, sudac utakmice, pokazao je na centar, ne sluteći kakvu je pogrešku napravio, a Maradona je kasnije ispričao: ''Trčao sam, nitko mi se od suigrača nije pridružio u radosti. Povikao sam da me brzo zagrle, inače će sudac poništiti gol''

''Un poco con la cabeza de Maradona y otro poco con la mano de Dios, (Malo Maradoninom glavom, malo Božjom rukom), legendarna je rečenica koju je Maradona izjavio na konferenciji za medije neposredno nakon utakmice, o načinu na koji je postigao taj pogodak. Tako je Božja ruka ušla u popularnu i nogometnu kulturu, a neregularan pogodak postao je jedan od najpoznatijih nogometnih zgoditaka u povijesti.

Međutim, ova utakmica nije poznata samo po Božjoj ruci. Samo četiri minute nakon prvog zgoditka, Maradona je dokazao nogometnoj javnosti kako stvarno ima nešto božanstveno u njemu. Primio je loptu na svojoj polovici terena i u nevjerojatnom 60-metarskom 'slalomu', nanizavši gotovo polovicu engleske ekipe, koja je pored njega izgledala kao 'izložba antičkih kipova', slomivši na kraju i Shiltona, za jedan od najljepši pogodaka ikad postignutih od kada se lopta zakotrljala zelenim travnjacima.

Argentincima je tim godinama u prvom planu bila samo pobjeda nad Engleskom, kako nadvisiti "mrskog neprijatelja" bio je glavni cilj, a naslov svjetskog prvaka došao je kao 'šlag na tortu' jedne velike generacije, ali i kao kruna karijere, po mnogima najboljeg nogometaša svih vremena. Sve do dolaska još jednog Malog zelenog, Lionela Andrésa Messija?

Leo Messi ne može se proglasiti reinkarnacijom Maradone, jer je na sreću Diego još uvijek među nama, bez obzira na sportski život koji je vodio, ali nevjerojatna sličnost na nogometnom terenu između ove dvojice čarobnjaka ne može biti slučajna. Izgleda da su stvarno njih dvojica miljenici nogometnih bogova.

Argentina je u sklopu priprema za nadolazeći Copa America odigrala prijateljski susret s Albanijom. Naravno glavni igrač i ove utakmice bio je omaleni Argentinac. Upisao se u listu strijelaca, predvodio je svoju reprezentaciju na terenu, ali se iskazao još jednim potezom, za koji objašnjenje može biti samo 'božansko'. U maniri svog prethodnika, netko je s nebesa pokušao progovoriti kroz njega i protivno pravilima nogometne igre ugurati loptu u mrežu.

Što je najvažnije, nije mu to prvi puta da pokuša na ovaj način svladati vratara. U utakmici španjolskog nogometnog prvenstva 2007. godine protiv gradskog rivala Espanyola to mu je i pošlo za 'Rukom'!

Nakon što se kroz posljednjih 15-ak godina o svakom imalo nadarenom i talentiranom argentinskom nogometašu tepalo i govorilo kao o nasljedniku Maradone, jedino Messi, prikazanom igrom, lucidnošću, hladnokrvnošću u realizaciji i nogometnom imaginacijom može stati u istu rečenicu s njim. Jedino se o Messiju može legitimno govoriti kao o nasljedniku velikog Diega na nogometnim travnjacima. U Barceloni je posljednjih godina dokazao kako je u ovom trenutku sigurno najveći nogometaš današnjice, nema dvojbe da će sigurno biti jedan od najvećih u povijesti. Međutim, je li on argentinski 'spasitelj', Mesija, koji će Argentinu ponovno odvesti na svjetski nogometni vrh, saznat ćemo tek 2014. godine u Brazilu.

Morate priznati, božanska sličnost je nevjerojatna.