NHL na jedan dan

Piše: Simon Maljevac

Šal oko vrata i pravac Zagreb...

Kao pravi gentleman, vaš dopisnik uputio se put Zagreba odmah nakon podnevnog ručka, kako bi omogućio svojoj curi razgledavanje shopping-centra u susjedstvu Arene te nakon toga dobio lekciju u igri biljara.

Prilaz Areni Zagreb...

...bacio je vašeg dopisnika u malu depresiju, jer sam se odmah sjetio ljubljanskih Stožica, koje su najavljivane kao MEGA projekt, a unatoč tome što su dvorana (kapacitet 12.000) i stadion (kapacitet 16.000) u funkciji već godinu i pol, vanjski dio i njihova okolina u katastrofalnom su stanju i ne mogu stati u istu rečenicu s Arenom Zagreb.

Dolazak pred Arenu...

Vaš dopisnik bio je malo šokiran, jer nigdje nije bilo šatora s pićem i hranom kao u Ljubljani. Što je sad to? Gdje su sad ti šankovi s pivom, koja se reklamira naveliko? No, trebalo je samo ostati strpljiv - šankovi i ostala "mašinerija" su naravno locirani u dvorani, gdje može čovjek na ugodnih 15-20 stupnjeva Celzijusa popiti pivo (ili sok), za razliku od ponude u slovenskim dvoranama, gdje se pivo toči samo izvan dvorane, a unutra možete dobiti samo vodu i sok (za 20 kuna).

Foto: Simon Maljevac

O unošenju piva u dvoranu u Sloveniji nema ni govora, a stvarno moraš imati puno sreće da navrati i Mile Kokičar, dok se u zagrebačkoj Areni hodnici guše u kokicama. I tako čovjek naoružan hranom i pićem lijepo sjedne na svoje mjesto. Iako je oko mog vrata visio crveni šal Jesenica, nisam čuo nijednu provokaciju. Prije utakmice još malo light showa, uspomena na bivše igrače, a potom i dolazak Sandre Paović na led – trenutak koji je dirnuo sve ljubitelje sporta.

Utakmica je počela...

...a vašem dopisniku samo što nije krenula suza na oko. U trenutku sam se sjetio kako izgleda jedna utakmica EBEL-a na Jesenicama (ili u Ljubljani – kako vam je draže). Dolazak pred dvoranu, parkiranje uz rub ceste i trk na radno mjesto, gdje te čeka udobna stolica, na kojoj su vjerojatno sjedili i novinari koji su pratili Medveščak Gortan u njegovim zlatnim sezonama 1987. - 1991. Vrhunac showa prije utakmice je čitanje prezimena igrača i onda se, mi novinari, moramo polako prihvatiti kompjutora.

Pisanje izvještaja na -3 stupnja Celzijusa u dvorani nije baš najzabavniji dio novinarskog posla, a ako se radi o posebno zanimljivijoj utakmici, izvještaj se piše uz ritam bubnjeva s dva metra udaljene gostujuće tribine, tako da je doživljaj potpun. O nekakvom osvježenju u pauzama bolje da čovjek ni ne razmišlja, jer moraš stvarno imati sreće da se dokopaš jednog od četiri hot-doga, koja su u bogatoj ugostiteljskoj ponudi, a Mile Kokičar zaglavio je na suprotnoj tribini, pa će do tebe stići baš u posljednjoj sekundi utakmice.

Foto: Simon Maljevac

Kraj druge trećine...

Rezultat je još uvijek 0:0 i vaš dopisnik se na neki način osjeća ponosan jer se njegova ekipa još uvijek hrabro bori, usprkos bučnoj potpori 15.000 domaćih navijača. Golobradi momci, koji su dobili posljednju plaću prije dva-tri mjeseca, drže nulu protiv daleko jače i iskusnije momčadi Medveščaka. Navijači se u pauzama na hodniku zajedno vesele bez obzira jesu li u plavim ili crvenim dresovima, policajci nasmiješeno šetaju među navijačima, pivo se toči u potocima, a nitko i ne priča o rezultatu. Dečko na susjednoj stolici postavlja mi zanimljivo pitanje: "Jel' se hokej može igrat rukom? Onaj hokejaš je prije LOPTU zaustavio rukom!?!", a ja se sjetim da ovo ipak nisu Jesenice, gdje se svako dijete rodi s hokejskom palicom u rukama.

Kraj utakmice...

Zaslužena pobjeda Medvjeda i pljesak pune dvorane igračima Medveščaka, kao i igračima Jesenica. Unatoč porazu svoje omiljene momčadi, vaš dopisnik sretan i ponosan napušta dvoranu te trči prema obližnjem fast-foodu, svjestan da je Medveščak možda zaslužio i višu pobjedu, no i mladići iz Jesenica zasluženo su s leda otišli ispraćeni pljeskom.

Foto: Simon Maljevac

Bregana...

Vaš dopisnik čeka dva i pol sata u gužvi na granici. Svjestan da je možda i posljednji put svjedočio uživo takvom spektaklu, koji je (barem organizacijski) podsjetio na utakmicu NHL-a. A takvih utakmica bit će još puno u Zagrebu, no za navijača Jesenica dovoljno je da jedanput bude na takvom događaju, jer ako bi odgledao sedam takvih utakmica u nizu, teško bi se bilo vratiti u "luksuz LEDENE Podmežakle" u Jesenicama, svjetlosnim godinama daleko od NHL-a i KHL-a, a na milimetar do dna EBEL-a...