Split živi za ovo

Ne, ovo je stvarno nemoguće. Recite mi Vi kako drukčije opisati situaciju u kojoj klub koji već godinama nije u Europi porazio hvale vrijednog protivnika odjednom (barem na Poljudu) počne nizati pobjede protiv trenutno renomiranijih suparnika. Ali eto, upravo se to dogodilo našem Hajduku. Dinamo Bukurešt, Unirea i sinoć Anderlecht. Hoće li i veliki Zenit biti idući na toj listi?

Sinoćnji trijumf protiv belgijskog Anderlechta sigurno će ostati zapisan kao jedan od najvećih u Hajdukovoj povijesti, ako ni zbog čega drugog, onda barem zbog načina na koji je ostvaren. U utakmici prožetoj pogreškama našeg predstavnika ipak smo dočekali sinjskog "alkara" Antu Vukušića koji je u početku šeste minute sučeve nadoknade pogodio "u sridu" i u trans bacio preko 30 tisuća navijača.

To je samo još jedna u nizu utakmica u kojoj je Hajduk, realno, ipak imao više sreće nego dobre igre. No, kao što sam onaj jedanaesterac Ibričića u Ateni prokomentirao na način "ako zabiješ gol, tko te kasnije pita kako si ga zabio", tako ću se postaviti i u ovom slučaju. Naravno, pobjeda je definitivno najvažnija, a svaka utakmica koju ova mlada generacija odigra u Europskoj ligi učinit će čuda za njihovo iskustvo. Nemojmo zaboraviti, većini prvotimaca ovo su prve ovakve utakmice u karijeri...

Kada se sve to sagleda, možemo biti prezadovoljni s Hajdukovim učinkom do sada. Čak i da se do kraja skupine upišu sva četiri poraza, ovaj europski izlet ocijenit ćemo s odličnom ocjenom jer se već sada učinilo više nego što je itko mogao očekivati ili prognozirati.

Iako se na kraju dana samo pobjede računaju, moram se vratiti na faktor sreće. Bez nje bi život općenito, pa tako i sport, bio nezamisliv, a nije tajna da je Hajduka ove sezone sreća i te kako pazila i mazila. Osim ove utakmice Anderlechta (neki su u šali rekli da su Hajduku pomogli svi sveci), dovoljno je pogledati dvoboj s Varaždinom u nedjelju na kišnom Poljudu. "Dječji vrtić" gostiju nadigrao je "bile" kao nitko u jako dugo vremena i za "poklon" dobio poraz 2:0.

Dalje, europske pobjede protiv Dinama (B) i Uniree obilježila je fantastična realizacija u odnosu na broj šansi dok su na gostovanjima i dobro prošli. U Bukureštu je Strinić u posljednjim minutama s crte spasio četvrti pogodak Rumunja, a također u Bukureštu, ali protiv Uniree, cijelo prvo poluvrijeme Hajduk je "visio", a vrlo lako se već poslije deset minuta mogao naći u zaostatku od 2:0 i tko zna što bi se dalje dogodilo s njegovom prednošću od 4:1 iz prve utakmice.

Pa tu je onda i završnica utakmice s Rijekom (doduše, tu je domaći strateg Gračan kukavičkom igrom s igračem više i zaslužio poraz) u kojoj se presudnim pokazao projektil Brkljače...Nemojte me krivo shvatiti, dani koje trenutno proživljavaju navijači Hajduka (i ja, naravno) jedni su od najljepših u zadnjih možda čak i deset godina, no samo želim istaknuti kako ipak moramo priznati kako je sreća igrala veliku ulogu u dosadašnjem dijelu sezone. Naravno, nitko neće imati ništa protiv da se ta tradicija nastavi još malo...

Posebne crte u ovom izdanju bloga zaslužuje Vukušić. Mladi Sinjanin u posljednjoj je sekundi "skinuo" sa sebe etiketu tragičara utakmice i transformirao se u igrača odluke. Iako i dalje stojim pri mišljenju kako bi Ahmad Sharbini trebao dobiti (veću) minutažu u europskim utakmicama, naravno da mi je drago kada i Vukušić zabije gol. Na kraju krajeva, nije bitno tko ih zabija.

Ipak, iako je u 58. minuti promašio priliku kakvu napadač ima pravo promašiti možda jednom u 1000 pokušaja, ako i toliko, Vuk se iskupio hladnokrvnom realizacijom u 96. minuti. Realizacijom kakve se ne bi posramili ni puno veći napadači od njega s obzirom na situaciju u kojoj su oči svih gledatelja na tribinama i pred malim ekranima uperene u vas, a vama je, podsjećam, tek 19 godina. Kapa dolje Ante, ali molim te nas ubuduće poštedi muka i realiziraj onu lakšu šansu...

U jednom od prethodnih izdanja svog bloga istaknuo sam pakleni raspored utakmica u rujnu. Nisam se ni okrenuo, a rujan je već gotov i mogu reći da je Hajduk bio vrlo uspješan u berbi bodova. Prešao je u vodstvo na ljestvici HNL-a, osvojio je prve bodove u Europskoj ligi, a nakon nedjeljnog okršaja s Karlovcem slijedi mu dvotjedna stanka, koja će mu jako dobro doći za fizički i psihički odmor. No, o tome više idućeg tjedna.

Za kraj, moram još istaknuti i atmosferu na dan same utakmice, ali ne na stadionu. Ona je već dovoljno opjevana. Šetajući prema Poljudu u ranim poslijepodnevnim satima primijetio sam da je gotovo svaka uličica u centru grada spremna za dvoboj. Pjevale su se Hajdukove pjesme, hrane i pića je bilo u izobilju, ispred kafića su se vješali transparenti podrške, svi su bili dobre volje i disali kao jedno...ma usuđujem se reći da Hajdukovi uspjesi u Europi imaju i te kako pozitivan utjecaj na generalno raspoloženje svih građana. Ponovit ću rečenicu iz uvoda: grad Split živi za ovakve utakmice!