Trener (ni)je kriv

U ovom izdanju bloga neću trošiti previše riječi na opisivanje utakmica koje su bacile Hajduk u krizu (Zenit, Cibalia, Istra 1961), već ću se više bazirati na smjenu Stanka Poklepovića i ono što nas očekuje u budućnosti. Odmah ću krenuti "u glavu" i reći - Poklepović nije isključivi krivac za novonastali pad Hajdukove igre i rezultata.

Kažem "isključivi" jer naravno da trener uvijek snosi određeni dio odgovornosti i od toga se ne može pobjeći. Ipak, smatram da je, baš kao što je to moj kolega Jurišić istaknuo, najveći problem bila - Europa. Da budem precizniji, malo tko je očekivao da će Hajduk tako daleko dogurati u Europskoj ligi i da će se igrači potrošiti do te mjere da će početi kiksavati u prvenstvu - odavno zacrtanom prioritetu poglavito zbog obljetnice sto godina postojanja.

S obzirom na brojna fijaska proteklih sezona na europskoj pozornici, malo tko je vjerovao u dugo zadržavanje na ovosezonskoj pozornici pa se u fokus stavljalo domaće prvenstvo i eventualno Kup. No, kako je HNL kampanja krenula odlično, a ubrzo s njom i rezultati u Europi, postajali smo sve opijeniji tim silnim uspjesima da smo počeli zaboravljati da igrački kadar zapravo i nije toliko širok za zahtjevan raspored utakmica.

E, jedino tu, prema mom mišljenju, Poklepović nije odradio dobar posao. Sjećam se njegovih izjava prije početka sezone kada je isticao kako mu ne trebaju pojačanja te da je zadovoljan kadrom kojim raspolaže, samo da bi usred sezone uslijed novinarskih upita "A zašto stalno forsirate 13-14 istih igrača?" odgovarao u stilu "A koga drugog mogu staviti?!"

Jedina pogreška, ako je uopće tako možemo nazvati (opet se vraćam na ono - tko je očekivao ovakav iskorak u Europi) očito je napravljena uoči početka sezone. Očito da ovaj igrački kadar nikada nije ni bio spreman izdržati sve (neočekivane) napore koji su ga snašli. Da se razumijemo, da je Hajduk iz Europe ispao odmah od bukureštanskog Dinama, istinski vjerujem da bi sada u domaćem prvenstvu imao barem tri boda više od zagrebačkog Dinama te da su kiksevi protiv Splita, Karlovca i Cibalije posljedica isključivo izmorenosti igrača uslijed teških euro-ispita.

Europa je odnijela, ali i donijela mnogo toga. Prije svega novca, ali i neprocjenjivog iskustva koje je ovoj mladoj momčadi i te kako potrebno. Donijela je i sasvim realnu nadu u prezimljavanje u Europi, jer pokazalo se do sada da Hajdukovci s puno većim žarom igraju protiv Uniree ili Anderlechta nego protiv spomenutih Splita i Karlovca.

Za samo šest dana na Poljud stiže Zenit, a sve osim poraza "bilima" ostavlja otvorena vrata drugog kruga jer u zadnja dva kola protiv AEK-a kući i Anderlechta vani imaju se pravo nadati bodovima i konačnom prolazu. Ipak, u ovim trenucima popunjavanje trenerske pozicije je prioritet broj jedan. Koga staviti? Teško je pronaći odgovor na to pitanje.

Uvijek će postojati oprečna mišljenja, pa zašto ovaj, zašto onaj. I tako ukrug. Praktički, ako se navijače pita, uprava će pogriješiti koga god dovela. Uvijek će biti nezadovoljnih. Navijači žele vidjeti efikasni i atraktivni Hajduk, Hajduk koji igra otvoreno i napadački, pa možda ne bi bilo loše potražiti trenera koji njeguje takav stil igre.

Jer, Ivo Šušak i Stanko Mršić, trenutno glavni favoriti s područja Hrvatske, nisu takvi treneri. Njima je ipak obrana u prvom planu i mislim da se eventualnim dolaskom jednog od te dvojice Hajdukova igra neće promijeniti nabolje kako bi se zadovoljio ukus navijača, ali i igrača.

Strani trener? Da, ali samo ako je dovoljno kvalitetan kao što je primjerice Edoardo Reja bio. Laszlo Bölöni je veliko ime i vodio je velike klubove, a evo čitam i da predsjednik Hajduka Joško Svaguša u tajnosti pregovara s brojnim drugim velikim svjetskim imenima. Tko će više znati koja je informacija točna, a koja ne...

U svakom slučaju, pametnije je sačekati konačan ishod ove potrage za trenerom pa tek onda se upustiti u daljnje rasprave. Do sljedećeg čitanja, lijep pozdrav ;-)