Radni dan na Maksimiru

Budući da je "suša" sportskih događaja na koje bih išao, istina ima to veze i s dekanskim rokom u rujnu, ovoga tjedna ću opisati kako izgleda novinarski odraditi utakmicu na Maksimiru.

Dolazak na Maksimir, u novinarsku ložu kao i na svaki drugi dio stadiona, ne ostavlja na vas dojam Wembleyja, Amsterdam Arene, stadiona u Pragu, Bremenu i nekim drugim mjestima, ali bome, vjerovali ili ne, stvarno ima i gorih stadiona. Iako se Maksimir redovito "časti" izjavama kako se radi o "najružnijem stadionu svijeta", na temelju solidnog uzorka stadiona na kojima sam bio - mogu reći kako to stvarno nije istina.

Naravno, ne može se stadion bez krova, praktički sa svim različitim tribinama i bez semafora natjecati s "pravim" stadionima, ali ako samo malo maknete pogled s televizije i stadiona u Ligi prvaka - vidjet ćete kako ima i gorih; manjih, s lošijim stolicama (istina ne puno), ne toliko kvalitetnim travnjakom ili novinarskom ložom u kojoj je prije sjedio predsjednik države.

I tako, kada dođete na taj stadion, poslovno kao novinar, praktički dođete do terena prije nego se popnete u novinarsku ložu i krenete na posao. Što se tiče uvjeta za rad novinara, kao i za gledatelje - ima boljih, ali i lošijih stadiona. Ima krov što je gledateljima nezamisliv luksuz, ali s druge strane ima i maksimalno desetak utičnica za laptope što znači da zapravo morate doma napuniti bateriju kako bi na stadionu mogli shareati. Wireless je tu i (uglavnom) radi dobro što je itekako bitno, no kada fotografi počnu slati slike u redakcije - nije loše imati stick.

Prvo slijedi razgovor u kojem ja kažem da ima više gledatelja nego što ima, Tomislav kaže premalo i "nađemo se na sredini". Dok ja (uglavnom) radim live, Tomislav bilježi šanse i oko šezdesete minute redovito ima gotov izvještaj; tad negdje već Dinamo vodi 3:0 i "posao treba samo završiti". Preskočio sam poluvrijeme... E da, uvjeti u loži nisu baš kao na reprezentaciji kada ima hrane, pića i sladoleda; ne baš... Na Dinamu imate - vodu. Istina, ima i kave, ali to ne pijem pa mi baš ne koristi previše.

Dok tako Dinamo u drugom poluvremenu popušta ritam i "privodi utakmicu kraju", Tomislav sve više prati football, ja gledam kada igra Barcelona, a čim sudac svira kraj, ponekad i prije, izvještaj je na stranici i vi ga čitate. Nakon utakmice, oba trenera dođu u Plavi salon, gostujući čestita Dinamu na pobjedi i zaželi puno sreće u Europi (iako i sam zna kako im neće pomoći), Vlak / Soldo/ Ivanković / Zajec / Jurčić / Halilhodžić bude zadovoljan s nova tri boda i - svi odemo doma.

I tako (u prosjeku), svaki drugi vikend; do prosinca i češće...