Američki Gay Love s Ružom

Znate što mi se dogodilo. Gledam utakmicu između hrvatske i američke košarkaške reprezentacije i ovako kopkajući po glavi dok gledam utakmicu, shvatim da skoro pa više znam o Amerikancima, nego o našima. Eto što ti je globalizacija.

Nije mi antipatična ova američka selekcija, posebno taj Kevin Durant koji grabi golemim stopama prema Kobeu, Dwyaneu i LeConu. Baš tim redom. Doduše, ima još itekako grabiti da bi stigao u ovo društvo, ali kad malo bolje promislim - zar nema i LeCon? Što je on to dosad napravio u karijeri sa svojom momčadi da bi uopće smio stajati u istoj rečenici s Kobeom? No, nećemo sad o tome, imamo za to dugu NBA sezonu.

Što se Duranta tiče - priznajem da sam mu bio nesklon iz jednog posve banalnog i prema tom sjajnom klincu nepoštenog razloga. Do danas nisam prihvatio da više nema Seattle Supersonicsa. Oklahoma City Thunder? Dajte, kakav je to grad, kakva je to momčad? Sasvim obični bijelo-plavi dresovi, za razliku od onih savršenih zeleno-žutih. Grad o kojemu ne znam ništa, a niti me išta iz njega zanima, naspram "kišnog grada", grungea, glupastog (ne karikiram, čovjek stvarno ima mizeran IQ), ali simpatičnog Shawna Kempa i "rukavice" Paytona?

Ali dobro, spreman sam prihvatiti Duranta i njegovu silno potentnu momčad, makar mi srce ne dozvoljava da navijam za grad koji je "ukrao" Sonicse. Nadam se da će Seattle jednom ipak ustati iz mrtvih, a Durant će ih iz godine u godinu upozoravati na to što su izgubili kad su njega i ostatak organizacije morali prepustiti nekakvoj tamo Oklahomi.

Iznenadio je Durant svojim mogućnostima i našeg besmrtnog komentatora Cvika, koji je, jadan, potpuno zahrđao što se NBA sadašnjosti tiče. Vidi se da ne prati, da je s odlaskom enbieja s hateveja završila i njegova želja za informiranjem. Jer da imalo prati znao bi da prvi igrač Sixersa nije Iguala, da Tyson Chandler već mjesecima nije u Charlotti i još nekoliko takvih pogrešaka koje mu iz kolegijalnosti i poštovanja neću nabijati na nos.

S obzirom na to da sam ljubitelj Cvikovih živopisnih objašnjenja, kvizova i pričica koje imaju malo ili ništa veze s košarkom, iznenadilo me kad sam primjetio da slavni Slavko nema namjeru uhvatiti se u koštac sa zanimljivom simbolikom koju nude prezimena nekih američkih reprezentativaca.

Baš sam se veselio Slavkovoj priči kako ova američka momčad uz svoju atletsku i snažnu stranu ima i onu nježnu i ženskastu, jer u svlačionici imaju i Ljubavića i Pederića i Ružića. A Cvik ništa. E Slavko, Slavko...