D'Antonijeve obrambene rupetine i zar je moguće da se Miami već zasitio?

Do prije dva tjedna Charlotte Bobcatsi i Golden State Warriorsi bili su, uz New York Knickse, najljepše priče otvaranja sezone, no onda je Jordanove "mačke" zveknula pljuska realnosti. Sedam poraza u nizu spustilo ih je ispod crte i vratilo u njima ipak prikladnije društvo i borbu za izbjegavanje istočnog začelja. Ali to kako su izgledali u nekim utakmicama ove sezone svakako im može dati nadu da se neće ispuniti proročanstvo kako će još godinama biti zakovani za samo dno. Ne samo Istoka.

Warriorse još nije dokačila slična "serijska nevolja", ne znači ni da hoće. Stephen Curry, David Lee i Klay Thompson zasad prilično dobro guraju, a ako se Andrew Bogut uspješno integrira, tko zna, možda i njih napokon vidimo u doigravanju. A to je stvarno raritet.

U posljednjih 18 sezona Warriorsi su se samo jednom uspjeli ušuljati u doigravanje i odmah napravili nered. Kao osma momčad 2006/07 šokirali su prvopostavljene Dallas Maverickse, koji su namjeravali ispraviti pogreške od prethodne sezone u kojoj su ih Dwyane Wade i Shaquille O'Neal "okrenuli" u velikom finalu. Warriorsi su već u sljedećoj rundi ispali od Utah Jazza i još uvijek čekaju novo playoff-iskustvo.

U minula dva tjedna puno je pažnje izazvao prvi okršaj Dwighta Howarda protiv njegovih Orlando Magica. Šećer u ustima Roba Hennigana i Jacquea Vaughna nakon trijumfa u Staples Centeru vjerojatno nije bio ništa u odnosu na bocu šampanjca koju su negdje daleko od LA-a zajednički otvorili Otis Smith i Stan Van Gundy. GM i trener koji su za vrijeme Dwightovog premišljanja dobili "nogu u stražnjicu" u Orlandu zacijelo nisu Supermanovi Facebook prijatelji.

Zanimljiv je bio prijedlog da se Van Gundyja dovede u Lakerse nakon otkaza Mikeu Brownu, a nakon što se mlađi Buss na užasavanje velike većine ljubitelja losangeleskih Žutih odlučio za Mikea D'Antonija, ideja s Van Gundyjem više i nije izgledala toliko smiješno.

Nemojte me krivo shvatiti, D'Antoni mi je apsolutno simpatičan trener i čovjek čije je momčadi ponekad prilično zabavno gledati. Ali kao što nije uspio od dobro posloženog Phoenixa napravili šampionsku momčad i kao što nije od "tranzicijskih" Knicksa uspio napraviti barem donekle ozbiljnu momčad, tako iskreno sumnjam da će i od ovakvih Lakersa napraviti šampionski materijal.

Čak i uz službeno najboljeg obrambenog igrača lige Dwighta Howarda, jednog od (nekoć?) najboljih obrambenih vanjskih igrača lige Kobea Bryanta i obrambenog specijalca Svjetskog Mira, obrambene rupe(tine) u D'Antonijevim sustavima i košarkaškoj filozofiji teško će se kompenzirati.

A danas i mala djeca već znaju da se u košarci napadom osvaja publika, a obranom trofeji. Možda će Lakersi kroz neko vrijeme, uz potpuno zdravog Nasha i Gasola, uz motiviranog Kobea i "uklopljenog" Dwighta, uz neki dobar trade koji će tragikomičnu klupu Lakersa pretvoriti u (barem) poluozbiljnu - čak i izgledati solidno i popeti se među četiri-pet na Zapadu, ali u gradu koji je navikao i na lijepu košarku i na trofeje teško će se netko zadovoljiti samo s činjenicom da Lakersi s D'Antonijem igraju "lijepu, brzu, napadačku košarku".

Miami nije ni izbliza u tako ozbiljnim problemima kao Lakersi, još su uvijek vrlo visoko na Istoku s omjerom 13-5 i još uvijek figuriraju kao najveći favorit na istočnog predstavnika u velikog finalu. No neke utakmice, posebno poraz od Washingtona i -40 u dva dvoboja protiv New Yorka, kao i neke reakcije LeBrona Jamesa u utakmici u kojoj su ih Knicksi pomeli usred njihove dvorane i bez Carmela Anthonyja, govore da nije baš sve idealno na "planeti Miami".

LeBron se u nekoliko navrata protiv Knicksa žestoko naljutio na svoje suigrače, a u jednom se napadu odmaknuo od Rasheeda Wallacea kad je ovaj primio loptu u reketu kao da je svojoj momčadi htio poručiti "kad ne igrate vi, neću ni ja".

Nije baš šampionski zazvučala ni izjava Chrisa Bosha kako je "nakon osvojenog naslova teško imati istu glad i vatru". Da je tako razmišljao i Michael Jordan, Bullsi bi vjerojatno imali jedan ili dva, a ne šest šampionskih naslova.

Ne kaže se slučajno kako kod pravih šampiona "apetit raste jedući". Ako je suditi po izgledu Miamija u nekim utakmicama ove sezone i Boshovoj znakovitoj rečenici koju netko tko puca na naslov "najvećeg ikada", a LeBron je to puno puta najavio, teško je vjerovati da će južna Florida dočekati svoju "NBA dinastiju".

LeBron James brzo će morati pronaći načine kako "re-motivirati" svoje "site" suigrače. Ako je Chrisu Boshu dosta jedan naslov, LeBronu sigurno nije. "Najveći ikada" se ne postaje s jednim naslovom u svom životopisu.