Sparing partner i Torcida Chicago

Od trenutka kad su Lakersi i Celticsi izgubili prve dvije utakmice u konferencijskim polufinalima, sve mi je nekako počelo mirisati na - Miami. Kao da su se nebesa rastvorila iznad South Beacha i krče im put prema prstenju, sve mi slabije izgleda bilo kakva realnost osim one da se LeBron James napokon okruni svojom prvom titulom. Nema Spursa, nema Lakersa, neće biti više ni Celticsa, tko ostaje? Chicago na Istoku, Dallas/Oklahoma City/Memphis na Zapadu?

Bez obzira što su završili prvi i što me iz tjedna u tjedan pokušavaju razuvjeriti, i dalje mislim da je za Bullse prerano. Bez obzira na uistinu sjajnog Derricka Rosea i dobru potporu, teško bih im dao prednost pored sve uštimanijeg "vrućeg orkestra". Ako ih je itko mogao zaustaviti, bili su to Celticsi. Ali očito ne ovi Celticsi. Oni Celticsi s Kendrickom Perkinsom i Tonyjem Allenom, koji se sad razračunavaju za finale Zapada. Vidite sad koliko su važne te kockice bile u šampionskim puzzlama Bostona od dolaska Garnetta i Allena kod Paula Piercea?

Kad spomenuh Perkinsa i Allena, koji su zajedno slavili naslov u Bostonu, a sad igraju na suprotnim stranama u Oklahoma Cityju i Memphisu, zavrtjelo mi se u glavi koliko zanimljivih veza u ovim konferencijskim polufinalima ima na suprotnim stranama. Evo nekih najzgodnijih:

- LeBron James i Zydrunas Ilgauskas iz Miamija prošle su godine bili na istom poslu s Bostonovim Shaquille O'Nealom i Delonteom Westom u Clevelandu.

- Bostonov Shaq s Wadeom i Miamijem osvojio je titulu 2006.

- Bostonov Jermaine O'Neal prošle je sezone u Miamiju pokušavao glumiti svog prezimenjaka Shaqa i biti "prva pomoć" Wadeu.

- Bostonov Carlos Arroyo još prije dva mjeseca bio je prvi razigravač Miamija.

- Miamijev Eddie House osvojio je titulu u dresu Bostona.

- Atlantin Kirk Hinrich godinama je bio jedan od glavnih igrača Chicaga.

- Atlantin Joe Johnson bio je jedna od glavnih želja menadžemnta Bullsa prošlog ljeta.

- Dallasov Predrag Stojaković osvetio se Lakersima za tri uzastopna izbacivanja u doigravanju koja je od njih doživio u dresu Sacramenta (1999/2000, 2000/01 i 2001/02).

- Kevin Durant iz Oklahoma Cityja i Greivis Vasquez iz Memhisa bili su odlični prijatelji i suigrači u srednjoškolskoj momčadi Montrose Christian School

- Chicagov Joakim Noah i Atlantin Al Horford bili su najbolji prijatelji i zvijezde sveučilišta University of Florida, s kojim su osvojili NCAA naslov 2006. i 2007.

Našlo bi se tu vjerojatno još zanimljivosti, primjerice - vrlo je moguće da veliko finale igraju Miami i Dallas, što bi bila repriza finala iz 2006. godine. A ni jedna ni druga momčad nikad prije ni poslije te 2006. nisu dolazile do velikog finala.

Dok Marku Cubanu cure sline niz lice od pomisli da bi ga Dirk i Kidd napokon mogli dovesti do onoga što toliko godina sanja i čeka, riječ-dvije jednostavno moram još posvetiti onom huliganizmu kojeg su u četvrtoj utakmici pokazali Lamar Odom i posebno Andrew Bynum. Onaj "bodychek" kojeg je preživio JJ Barea u punom naletu zaslužio je jedno 20 utakmica hlađenja, a dobio je samo pet. Jadni mali Portorikanac bio je glavna meta frustriranih Lakersa, a šaku u glavu već je dobio i u Staples Centeru od Rona Artesta. Preživio je sve to taj sjajni "brzi Gonzales", a ako Mavsi uistinu podignu trofej na kraju, moći će ga posvetiti svojim "žutim prijateljima" kojima je bio sparing partner.

Razmišljajući o budućnosti Lakersa i svemu onome što su nepošteno i bezobrazno natovarili na leđa Pau Gasola, kao da je on jedini igrač Lakersa koji je razočarao, nekako mi sve više miriše na novi "blockbuster", kako to dramatično kažu naši televizijski najavljivači. Gasol za Dwighta Howarda. Svi parametri su tu, Lakersi trebaju "svježu krv", Howardu istječe ugovor, Orlando nije na razini borbe za titulu, a već ima gorko iskustvo sa Shaqom, koji je s Floride u Kaliforniju "pobjegao" bez da je Magicu išta ostavio zauzvrat. Sumnjam da će mendžment Orlanda to dopustiti ovog puta, kao što sumnjam da Howard neće zgrabiti prigodu krenuti po titulu s još uvijek moćnim Kobeom i Lakersima, umjesto s Nelsonom i Turkogluom.

Utakmica između Dallasa i Lakersa bila je zanimljiva zbog još jednog detalja. Minutu prije kraja s tribina se zaorila - pjesma!!! Hej, pjesma navijača u NBA ligi! "Na-na-na-na, na-na-na-na, e-e-e, gooood-byeeee". A tek Chicago Bullsi koji su svoje navijače, i to veliki broj njih, bučnih i raspoloženih, imali i u Indianapolisu i u Atlanti! Zamislite, organizirala se "Torcida Chicago" i krenula na gostovanja! Je li to uvod u navijačke nerede, sačekuše na benzinskim postajama, baklje i transparente? Ajde da i mi Europljani ponešto naučimo te Amerikance!

Za kraj sam vam ostavio jedan detalj iz života nas "noćnih košarkaških mučenika". Po drugi put mi se u godinu dana dogodila ona grozna situacija da nakon 4 sata gledanja utakmice zaključite da nije snimljena posljednja minuta i da morate kopati po internetu da biste vidjeli završnicu. Prošle sezone je to bila utakmica između Chicaga i Bostona, ove sezone Memphisa i Oklahoma Cityja. Namjestiš četiri sata i računaš dovoljno je, a onda kako se bliži kraj trećeg produžetka panično odbrojavaš svaku sekundu i psuješ svaki pozvani time-out. I onda se sve zacrni 53 sekunde prije kraja trećeg produžetka! Užas! Nevjerica! Frustracija! Čupanje dlaka bez britve i žileta!

A onda doručak.