Area 51

Priliku ipak nismo smjeli propustiti i nakon prirodnih ljepota dalmatinskih otoka, Cetine i zaleđa, pogledali smo "ljepotu" nekadašnjeg sistema, hrvatsku inačicu javnosti nepristupačne Area 51. Sklop betonskih hodnika u dubini biokovskog masiva sagrađen u 60-im godina prošlog stoljeća za potrebe SIV-a (Savezno Izvršno Vijeće), dugo je bio van pogleda običnih ljudi, a sada je samo splet neiskorištenh hodnika za koji se navodno izdvojilo nekad preko dvije milijarde američkih dolara. Šta je previše, je previše...

No, ipak je ugodniji onaj drugi dio bio, kad je četvorka na čelu s Lackom krenula iz Šestanovca prema Imotskom. Uvjeravao me da i nije toliko zahtjevno i onako iskreno, kad malo pogledam unazad i nije bilo, ali nikak' ulovit ritam... mučenje i mučenje i mučenje...

Tek tamo prije Prološkog blata je krenulo kad sam napokon poslušao savjet Parnog valjka i - uhvatio ritam. Ma mogu ja lovit ritam koliko hoću kad Lacko ima veće skoro 2.000 km u nogama, Tea gazi ko Singerica, a o Mislavu ne treba ni trošiti riječi... taj se pak rodio s biciklom.

Nakon prva dva radna dana i jednog slobodnog kada nas je pratilo samo sunce, danas smo okusili kišu, no bilo je taman pred Imotskim i do Modrog i Crvenog jezera i nije toliko smetala.

Osim bratića Željka koji je morao doma još jučer, napustio me i moj koordinator Ivan, no već sutra imam novog koordinatora, Marijana koji će nam se pridružiti na putu za Korčulu.

Sutra je na rasporedu izuzetno zahtjevna dionica od Imotskog do Makarske i to biciklom do podno Biokova, a do Makarske preko vrha Sv. Jure se ide pješke. Kako nisam siguran da bih taj pješački dio uspio odraditi na način i tempom kao i ostatak ekipe, do Makarske ću okolnim putem i to autom. Ipak znam svoje mogućnosti, a i planina je planina koja svoju ćud promjeni u samo nekoliko minuta...

Biciklom od Šestanovca do Imotskog

Foto: Luka Tambača