I kolcem, i Double Deckerom u glavu

"Bijelo-crvena. Polja hrvatska....", stegne me u grudima kad čujem tu pjesmu, ali zatitra malo i kad čujem "Hopp schwitz, hop schwitz!!!!", ipak je to bilo prvo što sam čuo k'o klinac kad su niz padinu jurili švicarski skijaši. Kako imam priliku barem jednom godišnje posjetiti mjesto svog djetinjstva, uvijek je tada lijepo vidjeti nešto novo u domovini Milka čokolade...

Mlađi dio Psycho brothersa je preostala veza sa zemljom u kojoj vlada red, rad i disciplina pa je ničim izazvan sms-om poslao ponudu i poziv za rafting u srcu Švicarske. Istina, nakon mojeg prvog rafting iskustva na Dobri, nisam baš bio previše oduševljen raftingom, ali već nakon sljedećeg maila gdje je bilo znatno više detalja, nestalo je prvotne rezerviranosti i odgovor je bio jednostavan...dolazim.

Rijeka Dobra i rafting prije dvije godine podsjetilo me na poletarce i pčelice (mlađi uzrasti izviđača iz doba ex-YU), a manje je to bio neki ekstremni doživljaj, no opis rafting ture u centralnoj Švicarskoj je polako, ali sigurno dizao razinu adrenalina u meni. Rafting označen kao klasa III do IV+ obećavao je stvarno puno.

Foto: Davor Sajko

Vikend (opet) pogođen, kao i snova...predobrih 28 stupnjeva za Interlaken u centralnoj Švicarskoj je više nego dobro i čak sam pomišljao da ću jednostavno preskočiti dobar dio neoprenskog odijela, no nakon sugestije skipera, ipak sam navukao kompletno odijelo. Naime, skiper je onako u prolazu samo dobacio...voda ima možda! šest (6) stupnja Celzijusa!?!?...wtf.., ali ajde...kud svi, tud i "mali" Psycho...

Već je sami odlazak do starta na rječici Lütschine podno jednog od najljepših vrhova švicarskih Alpi (Jungfrau) pružao više nego zanimljivi pogled i ne pretjerano zahtjevne dijelove. No, slika se u potpunosti promjenila prilikom spuštanja rafta u rijeku. Valovi i slapovi su odjednom poprimili jednu sasvim drugu dimenziju...kratko upoznavanje s ostalim suputnicima i osnovnim skiperskim naredbama i pustolovina je mogla početi.

Odmah mi je bilo jasno zašto je skiper inzistirao na kompletnom neoprenskom odijelu...voda je bila hla - dna, opako hladna...i iako sam očekivao manje veslanja u odnosu na Dobru, veslao sam više. Jednostavno je trebalo biti stalno brži od struje da bi skiper mogao upravljati raftom. S obale je to bila pitoma alpska rječica, ali sad je ta, na prvi pogled, "pitoma" rječica pokazala ono svoj pravo lice...

Foto: Davor Sajko

Slap za slapom, stijene koje su skrivene ispod valova i raft je skakao kao u onim reklamnim spotovima za rafting...e, to, to sam očekivao od raftinga prije dvije godine, ali bolje ikad, nego nikad. Ruke su bridile od veslanja, ali zadovoljstvo je bilo ogromno i u granicama prihvatljivog sve do Double deckera...rekli bi - sad se sasvim druga slika kaže. Raft je skiper usmjerio prema obali gdje je krenula posebna priprema za prolazak kroz spomenuti Double Decker. Nismo ga previše slušali, s obzirom da je jedna posada očajnički pokušavala izvući potopljeni raft usred Double Deckera. Tam moramo proći!? Yeah, right...

Foto: Davor Sajko

Tu mi baš i nije bilo svejedno, ali ipak ne toliko da bih odustao. Uletjeli smo u Double Decker i odjednom mrak. Hladan tuš je donekle opis kako se osjećate kad vas zalije ogroman val od svega šest Celzijusevih stupnjeva i kad mislite da ste izašli, dočeka vas još jedan iste snage, temperature i intenziteta...pokušavate doći do zraka, ali oko vas je samo voda i to hladna voda...Kako smo naglo ušli u Double Decker, tako smo i izletjeli ili bolje reći, Double Decker nas je ispljunuo :-).

Do kraja ture je preostao tek brži dio rječice, ali i prilika za plivanje s "kockicama leda" i preći naizgled male slapove van rafta. E, to je bila dobra zamisao, ali realizacija se svela na još jedan pokušaj doći do zraka u trenutku dok je oko vas voda, hladna voda...Istina, bila je hladna voda, ali toliko žedan opet nisam bio koliko sam vode popio.

Osim što sam napokon osjetio prave čari raftinga, vidio sam što znači alpski turizam. Agencije koje nude rafting, canyoning, bungy jumping, zorbing, letove balonima iznad Alpa, free climbing, ice climbing, mountain biking, vožnju quadovima na svakom su uglu, a na vama je da izaberete vam najzanimljivije. U odnosu na hrvatski turizam koji se svodi uglavnom na sunce i more, ovdje vas jednostavno tjeraju da potrošite i zadnji franak - htjeli vi to ili ne. Ako vi niste sigurni želite li potrošiti, vjerujte oni jesu i sve će napraviti da ih potrošite i nakon toga budete više nego zadovoljni...

Kao što sam vam preporučio da probate wakeboarding, definitivno ću vam preporučiti i rafting i to što zahtjevniji, vjerujte uživat će te u svakoj sekundi, čak i u onim trenucima kad ćete očajnički tražiti zrak, dobit ćete vodu :-)...ja sam uživao :-)