Only Fools and Horses

Iako sam imao informaciju da ćemo samo Lacko, Tea i ja kajacima preko do Brača, pridružili su nam se i Mislav, a i guru outdoor sportova na Braču iliti kako bi on sam za sebe rekao ready cool, Šteka. Čovjek koji već 13 godina vodio festival Vanka regule i na taj način Sutivan stavio na kartu ekstremnih i outdoor sportova.

Foto: Ivan Cvetnić

Polako, ali sigurno smo krenuli prema Braču i stvarno je malo, onak bad kad veslaš, a druga obala je tam negdje u maglici, daleko i nikak da ti bude bliže. No, uloviš ritam i ide to nekak pa se namještaš pa malo vijugaš jer se nemreš dogovorit s kormilom. Stvarno bi bilo čudno da se Zagorec rodio s urođenim osjećajem za kormilom...

Foto: Ivan Cvetnić

Negdje na polovici Bračkog kanala dogodilo se nešto što stvarno nisam očekivao i bilo je, rekao bi moj sin Mislav, awesome . Par delfina je lagano prošlo kraj mene na nekih 30-ak metara i kružilo tako desetak minuta oko kajaka. Šta napraviti, nego opustiti se i uživati u pogledu... u trenutku. Navodno ih je privukla bračka bracera koja nas je pratila, no nebitno, bio je to trenutak koji se pamti.

Foto: Ivan Cvetnić

Stvarno nije bio problem doveslati do Supetra i gušt je onda ući u luku. Osjećaj da sam uspio u svojem prvom sea kayakingu preći Brački kanal je stvarno predobar.

Foto: Ivan Cvetnić

Kaže moj prijatelj Tomo da je na nekim kladionicama bio tečaj 5.60 da ću doći do Brača, a 1.30 da ću se utopiti i da je navodno digao neku lovu jer se kladio na mene. E sad, stvarno se ne kužim u kladionice, ali me uvjeravaju da su mi kladioničari davali zapravo jako male izglede. Ma neka je meni Tomo sebi lovu strp'o u džep, platit će ručak kad se vratim.

Foto: Ivan Cvetnić

Doček TZ Supetra i predobar ručak bilo je malo previše za mene i nastavak je bio jednom rječju - katastrofa. Od Supetra do Sutivana je bilo lagano zagrijavanje, ali nakon toga uspon od Sutivana prema vrhu Brača je bio brutalan. Prije svega jer sam pretjerao s morskim delicijama, a i sunce je upeklo. No, Lacko je pravi domaćin i bodrio me i nije mi dozvolio da odustanem (k'o da bih odustao) i nekako sam se dokopao vrha - bez duše i zraka, netko ga je u tim trenucima ukrao i sakrio od mene.

Foto: Ivan Cvetnić

Pedaliranju po Braču su se priključili i koordinatori Čedo i Ivan aka Čedo II s jednom razlikom da je Čedo I trenutačno u verziji 10.5, dok je Čedo II na razini verzije 2.5 pa se to i vidjelo tijekom puta prema pustinji Blaca.

Foto: Ivan Cvetnić

Negdje na polovici puta flying jump around Mislav je odlučio malo skakutati po bračkom kamenu te priredio fenomenalan trial show. Tek dobacivanje iz skupine da on to nije u stanju bilo je dovoljno da sljedećih 15-ak minuta obiđe impozntnu gomilu blokova bračkog kamena. Na sve to mogu samo reći - respect.

Nerežišće me spasilo jednom velikom pivom, no ne smijem reći kojom jer sve se danas plaća, a reklamni prostor košta. Jel tako Dario!? Kaže Lacko u tim trenucima da nema više puno i da smo najgore prošli. Aha!? Yeah right!!! Tu sam priču već nekoliko puta slušao pa sam znao šta me dalje čeka. Šta drugo nego još jedan uspon, kakav drugačiji nego brutalan. No, isplatio se sav znoj i muka kad smo stigli ponad pustinje Blaca.

Spuštanje prema glagoljaškom samostanu iz 16. stoljeća uz kratki susret s impozantnim atributima jedne penjačice olakšalo je spuštanje, a i cjelodnevni napor je jednostavno zaboravljen.

Pustinju Blaca je teško opisati, to se mora doživjeti. Red mira, red tišine pa red predivne prirode i sve onda ispočetka. Odličan završetak napornog dana pa je i povratak nazad bio puno lakši. Dan je bio malo prekratak pa je Lacko iskoristio mogućnost jednog SOS poziva i osigurao prijevoz nazad by ready-cool Šteke.

Možda će neke brojke i rute ipak najbolje predočiti drugi dan slova M. Subota je dan odmora, a u nedjelju krećemo iz Šestanovca za Imotski. Bit će i to zanimljivo, siguran sam. Lacko nije čovjek koji bi se zadovoljio jednostavnim...

kajak Omiš - Supetar
biciklom po Braču
spuštanje prema pustinji Blaca
uspon od pustinje Blaca