Uspješno prošli Checkpoint Charlie

U 6.30 Sportnetov trio (Dario, Tomo, Fićo) – koji će u Kopenhagenu postati kvartet (Ivan) – trebao je krenuti iz Zagreba prema Berlinu, no potrajalo je 15-ak minuta da pronađemo mjesta za bokserice, čarape, majice i hlače ”u vrijednosti” za 20 dana, laptope, fotoaparate, sendviče, tri litre rakije za Ivanovog rođaka, Fićinih pet pari cipela, Tominih 12 košulja i Darijev smisao za humor. Srećom pa Mazda5 ima zaista puno mjesta. Jesmo spomenuli da smo na put išli Mazdom? Kao da nam je u sjećanju da jesmo.

Put kao svaki put od 1.000 kilometara u muškom društvu – malo razgovora o nogometu, pa o rukometu, pa o dvoboju Jessica Alba-Jessica Simpson (2-1 za Albu), pa red dobrih fora, pa red šovinističkih fora, pa red perverznih fora, pa malo pišanja, vrijeđanja drugih vozača i vozačica, pa kreativna pauza kod Leipziga kada je svima dosta svega, i konačno euforična završnica kada se udaljenost do Berlina konačno spusti na dvoznamenkastu brojku.

Dakako da smo odigrali i pokoju rundu nabrajanja nogometaša čija prezimena počinju određenim slovom, gdje uvijek netko pokuša ugurati ponekog nogometaša koji realno ne postoji. Fićo je tako vrlo uvjerljivo pokušao pod slovo A pored Anelke, Alispahića i Arbeloe progurati Assangea, onog iz NK Wikileaksa valjda kako ga je Dario priupitao. U takvim igrama mozak odlazi na ona skrovita mjesta gdje su spremljeni podaci iz nekadašnjeg Championship Managera; problem je kada vam u glavu počnu dolaziti oni igrači iz moda kada igrica sama počne smišljati imena novih igrača.

Kiša je bila uporna cijelim putem, nakratko je prestala samo dok smo se smještali u hotelu, ali je nepogrešivo ponovno započela čim smo provirili nos iz hotela. Ipak, ni kiša nas nije mogla spriječiti u brzom i efikasnom obilasku glavnih točki Berlina – prilažemo i dokaze da smo stvarno bili na Checkpoint Charlieju, Brandenburškim vratima, Alexanderplatzu...

Potom smo obišli nekoliko in mjesta u gradu i kao ”poznati hrvatski fotografi” uspješno uletili najzgodnijim Njemicama u gradu, ili kako se to u realnom svijetu kaže, pokupili se nazad u hotel i čuli se s boljim polovicama. Mobitelom? Ne, roaming nije prihvatljiva opcija, kako Fićo kaže – Skype is the limit.

Čeka nas rano dizanje i novi dugačak put, konačno dolazimo i u kontakt s rukometom – pa će ga i biti malo više u nekim sljedećim nastavcima 1001 noći, odnosno u našem slučaju, 21 noći.

Ne zaboravite ključno pitanje – koju Jessicu biste vi odabrali? Za druženje u književnom klubu dakako.