Subotić: "Europa je donijela ogromno samopouzdanje"

Srđan Subotić je uz Ameriknaca Terrencea Renchera, igrač kojeg svi suigrači moraju slušati. Takva mu je uloga, playmaker je oduvijek bio "trener na terenu", čovjek koji je najuže povezan s klupom, čovjek o kojem ovisi napadačka snaga svake momčadi. "Suba" je pomalo atipičan razigravač, viši je od većine svojih protivnika, no to mu ne smeta da se uspješno nosi sa svakom europskom "jedinicom" i u obrani i u napadu. S napunjenim 21 ljetom (27. veljače), već iza sebe ima nekoliko prvoligaških i jednu veliku europsku sezonu. Ne krije da mu se sviđa Penny Hardaway, reći će kako "voli visoke playmakere", a svoju visinu svakako vidi kao prednost, nikako kao manu.

Foto: Dražen Patarčić

Prvo pitanje je ono "tehničke prirode". Računalo, internet, elektronika?
"Imam kompjutor već duže vrijeme, često je upaljen, to mi je jedna od dražih zanimacija kad uhvatim malo slobodnog vremena. Igram strateške igre, najčešće menadžerske, a naravno i internet mi nije stran. Nisam baš "ovisnik", ali volim pogledati što ima po webu..."

Idemo odmah "u glavu", bez pardona. Što je to Jasmin Repeša promijenio u momčadi Splita, otkud toliki pozitivnan zaokret u odnosu na prošle sezone?
"Dolaskom Repeše puno se stvari posložilo, a možda i najvažnije - svatko od nas točno i do u tančine zna što mu je zadatak, što treba napraviti i što se od njega očekuje. Repeša je dosta individualizirao pristup, svakom je pojedinačno postavio zadatke i na njima redovno radimo, kad svatko obavi svoj dio posla maksimalno - dolazi i rezultat."

Što se zapravo najviše promijenilo u odnosu na prošle trenere, je li se sad više trenira, više promatra protivnike, u čemu je tajna ovogodišnjeg uspjeha?
"Svakako se "scouting" puno unaprijedio, nikad dosad nismo tako temeljito i opširno promatrali sve svoje protivnike i tražili njihove slabe točke. A s pobjedama je stiglo i samopouzdanje, što je u sportu sigurno jedan od najvećih pluseva za svaku momčad. Danas je sve drugačije nego na početku sezone, shvatili smo koliko možemo i što nam treba za uspjeh."

Koliko si ti osobno zadovoljan svojim partijama ove sezone, misliš li da si možda mogao igrati još više?
"Pa svaki će ti sportaš reći da misli da može igrati i više i bolje, ali u globalu svakako sam zadovoljan ovom sezonom i momčadski i osobno. Najvažnije mi je da vidim napredak u odnosu na prošlu sezonu, ove godine igram Europsku ligu koju dosad još nisam igrao i koja donosi veliko iskustvo i mirnoću, puno se nauči. Zadovoljan sam, ali moj napredak još traje."

Foto: Dražen Patarčić

Koliko još imaš ugovor i gdje se vidiš nakon toga?
"Ugovor imam do 2003., dakle još sam najmanje dvije sezone na Gripama. Nadam se da će klub nastaviti rast koji je započet ove sezone, da ćemo i dogodine igrati u najjačem europskom društvu. Ne može se platiti ovaj gušt s kojim se igraju europske utakmice, puna dvorana, jaki protivnici, to te tjera da budeš još bolji. Nakon toga? Pa naravno da bih se volio okušati u nekoj od najjačih europskih liga, recimo talijanskoj ili španjolskoj, oni su nam nekako najboliži po mentalitetu."

Što vidiš kao svoju najbolju točku, a na čemu bi još trebao poraditi?
"Najvažnije što sam ove godine dobio jest europsko iskustvo i samopouzdanje. Sve ove pobjede i dobre igre ulile su mi sigurnost, nije me strah šutnuti kad je "gusto", nemam tremu kad je napeto. A raditi trebam na svemu, igrač nikad nije gotov, i najveći igrači iz dana u dan naporno treniraju i usavršavaju svoju igru. Obrana? Da, možda nisam taj tip igrača, "agresivac" poput Tomeljka ili Badžima, ali mislim da sam i u obrambenom dijelu puno napredovao, nije me netko ove godine baš "izvozao". Znam da je obrana važna i posvećujem joj dosta pažnje, a da sam trenutno "jači" kao napadač - to je istina. No, ima vremena, sve će to doći."

Trofeji su zasad samo u juniorskim kategorijama, bilo ih je dosta?
"Da, osvojio sam dva kadetska i jedno juniorsko prvenstvo države, a s reprezentacijom sam vio viceprvak Europe i brončani na Svjetskom prvenstvu. Nadam se da će ove godine doći i prvi seniorski..."

Foto: Dražen Patarčić

Seniorska reprezentacija? Nadaš li se pozivu u najjaču selekciju za EP u Turskoj i kakve su nam šanse da se tamo konačno vratimo u vrh Europe, gdje nam je objektivno i mjesto?
"Ne znam, imam s mladom reprezentacijom Svjetsko prvenstvo u Japanu, tako da mislim da ću Tursku gledati na TV-u. Što se tiče naše mlade reprezentacije, mislim da imamo strašno jaku momčad i u Japanu ćemo tražiti jedno od prvih mjesta. Imamo i novog trenera (Neven Spahija), mislim da je on dobro rješenje, kvalitetan stručnjak. Poznajem konkurenciju, znam i našu snagu, mislim da imamo realne šanse osvojiti medalju. Što se tiče seniorske selekcije i Turske, mislim da bismo i tu mogli nešto napraviti, izbornik ima dosta širok izbor kvalitetnih igrača, a naravno - Hrvatskoj je uvijek imperativ biti u vrhu. Možemo do medalje, no puno je dobrih momčadi, trebat će puno znoja proliti."

Zabrazdili smo malo u budućnosti, vratimo se na prezent i ono što nas čeka već ovog tjedna. Što je najveća prednost Splita pred Efes Pilsenom u trećoj utakmici?
"Neopterećenost! Pritisak je potpuno na njihovoj strani, jer se oni cijelu sezonu pripremaju i ulažu velike novce da bi došli na Final Four. Naravno i mi znamo kakva nam je ovo šansa, na Final Four mnogi igrači ne dobiju prigodu otići nikad u svojoj karijeri, a mi imamo šansu tamo nastupiti gotovo na početku svojih karijera, u ranim dvadesetima. Oni naprosto moraju pobijedili, igraju kod kuće i to se od njih očekuje, no mi znamo njihove slabe točke i znat ćemo ih iskoristiti."

Nekako je dojam u Splitu nakon druge utakmice da nitko ne "vjeruje" u prolazak na Final Four, nego da ga svi - očekuju. Od publike, pa do trenera, igrača, uprave, novinara... Otkud toliki optimizam?
"Ma rekao sam ti, najvažnije je to što mi svi imamo vjeru u sebe, imamo veliko samopouzdanje i znamo da ih možemo pobijediti tamo. Da nam je netko na početku sezone ponudio prolazak u osminu finala, objeručke bismo prihvatili, a kasnije je nekako "normalno" bilo i da pobijedimo CSKA, pa ASVEL, pa Orthez. Tako to ide, pokazali smo da vrijedimo, sad se od nas očekuje još i više. Mi se toga ne bojimo."

Foto: Baldo Leburić

Ima li Split snage konačno skinuti Cibonu s trona u hrvatskom prvenstvu, nakon devet dugih godina? I što je to što "blokira" sve naše momčadi, prošle godine Zadar, ove godine Split, u utakmicama protiv Cibone, iako u Europi nižu velike pobjede protiv momčadi koje su i kvalitetnije od Zagrepčana?
"Mislim da je ove godine Cibona ranjivija nego ikad, iako nema slabu momčad po imenima. Ali kao da su oni izgubili samopouzdanje, možda je i njima iz godine u godinu sve veći pritisak to što obavezno "moraju" osvojiti sve u Hrvatskoj. Imaju dosta individualaca, eto, Giriček čitavu sezonu ne igra, a onda protiv nas pogodi "sve živo" i praktički sam nas dobije. Prvu utakmicu na Gripama su nas glatko dobili, to je vjerojatno naša najgora utakmica ove godine. U uzvratu u Zagrebu bili smo u egalu do zadnjeg šuta, iako i nismo bili nešto "napaljeni" na tu utakmicu, imali smo drugih briga, teške europske utakmice, a ta nam utakmica nije puno značila. I jedva su nas dobili. Mislim da će u doigravanju biti druga priča. Na Gripama smo dobili novu "dobitnu kartu", sjajnu publiku i tu nas nitko ne može sa sigurnošću dobiti, a u Zagrebu možemo iznenaditi, zašto ne? Pokazali smo to već puno puta ove sezone..."

Žališ li za propuštenom šansom u Kupu, ili je o tome "zabranjeno" razmišljati dok traje sezona?
"Naravno da mi je žao što smo onako glupo izgubili, ali o tome ne razmišljam. Ne samo zbog ružnih uspomena, već jednostavno stoga što za to nema vremena. Što je bilo, bilo je, naučili smo lekciju, a pred nama je još mnogo važnih utakmica i nema vremena misliti o prošlosti."

Foto: Dražen Patarčić

Uz Kup utakmicu protiv Zadra vezana je i zanimljiva "interna" priča. Naime, "žuti" su dobili još jednog vatrenog navijača, i to iz - Zadra...
"Otkud za to znaš, ha, ha...? Je, cura mi je Zadranka, a na toj utakmici u Zagrebu, ona i majka su u jednoj sobi navijali za nas, a u drugoj sobi su joj otac i brat žestoko navijali za Zadar. Kod njih je u kući sad 2:2, što je opet dobro, jer je u početku sezone bilo 3:1 za Zadar. Osvajamo ih jednog po jednog, ha, ha, ha..."

Kako provodiš slobodno vrijeme i koliko ga uopće imaš ove sezone?
"Jako malo, volim šetati kad je lijepo vrijeme, tako punim baterije, odmaram se i pripremam za treninge i utakmice. Kad je cura tu, onda koristim svaki trenutak da budem s njom, inače volim kompjutor, splitsku muziku, Đibu i Olivera prije svih."

Za kraj smo ostavili jedno "teoretsko" pitanje. Evo, postavi sebe na "jedinicu" i odaberi još 4 igrača s kojima bi volio igrati, koje bi volio "razigravati".
"Uh, teško se odmah sjetiti svih. Vuju moram izbaciti iz kombinacija, jer bi to bilo "navođenje na odgovor", ha, ha (splitski kapetan upravo nam se pridružio u razgovoru), "a od ostalih, hm... Jordan, naravno, uzeo bih i Tonija na krilu, Barkleya da se tuče pod koševima, a i da zabavi ekipu, a centra... Teško se odlučit, Shaq bi mi ispromašivao sva bacanja, pa ga neću uzeti, Olajuwon je ok, ali ne, ne, ma evo - uzeo bih Sabonisa, da nas Europljana ipak bude više. Kad već Vuju ne smijem, ha, ha..."

Vrijeme pitanja zašto Split ne može "roditi" jednog pravog playmakera, uz tolike velike braniče, krila i centre, je iza nas. Suba je krenuo punim jedrima u budućnost, koja nije tako daleko. Splitski "Penny Hardaway" ove godine iza sebe ima veliko europsko iskustvo i dosta velikih predstava. Velike stvari tek dolaze, a Suba je za njih spreman...