Intervju

Toni Kukoč: "Još 3-4 sezone ću igrati u NBA"

Bernard Jurišić • srijeda, 21.06.2000.


Toni Kukoč (bl)

Najbolji europski košarkaš u NBA ligi, igrač s tri prstena svjetskog prvaka, član velike, najveće momčadi koja je ikad igrala u istom dresu, u istom trenutku. Igrač s doslovce bezbroj trofeja, puno je lakše nabrojati one koje nije osvojio, nego ići u listanje svega onoga što je pohranio u svoje vitrine, i vitrine četiri kluba i dvije reprezentacije za koje je nastupao. Stvari su jasne, riječ je o Toniju Kukoču, jednom od rijetkih Europljana kojem će i poslovično nepovjerljivi “jenkiji”, koji sebe (ne bez razloga) nazivaju “jedinim pravim košarkašima”, dobrovoljno skinuti kapu i ponuditi duboki naklon. Vjerojatno najpoznatiji Hrvat na kugli zemaljskoj danas je gost Sport Neta...

Toni već godinama u svom Splitu boravi samo u ljetnim mjesecima, pa je jedina prigoda da ga se uhvati “u akciji” - vrijeme kada sunce nemilice prži i baš vam se i ne radi, posebno ne uz kompjutorski ekran. No, kad je Toni u pitanju, spremni smo i na mnogo veće žrtve, osim toga, stvar je spasio i zbilja ugodni klimatizacijski uređaj “Žutog salona” u maloj dvorani na Gripama, zbog kojeg nam je vrlo brzo postalo jasno zbog čega su “sjevernjaci” tako blijedi i beskrvnog izgleda. Primjetili smo da je i Toni nekako “zdraviji”, lice mu je vrlo brzo poprimilo nekako ugodniju boju, od one koju vidimo preko satelitskih TV ekrana, kad nam ponude prigodu gledati “Philly”. Ili je za to krivo crnačko okruženje, u kojem je svaki “bljedoliki” jako uočljiv, ili su pomalo zaslužna i domaća virtuozna rješenja iz kuhinje majke Radojke - nismo imali vremena pomnije ispitati...


“Iverson je bio potrošač lopti” (Snimio: Baldo Leburić)

”Prošla sezona je bila vrlo dobra”, počeo je Toni, ”naročito njen prvi dio, Dok sam igrao u Chicagu. Nakon prijelaska u Philadelphiju, nastupilo je neminovno razdoblje privikavanja na novo okruženje, nove ljude, grad, momčad, srećom - brzo je i to prošlo. Jedino što mi je bilo teško bez supruge i djece, koji su ostali u Chicagu, no sve je to brzo prošlo.”

Je li te iznenadio odlazak iz Bullsa?
”Ne, nije me iznenadio jer je to bilo predviđeno, pitanje je bilo samo trenutka i momčadi u koju ću otići. U Chicagu je, nakon odlaska Jordana, napravljen plan pomlađivanja momčadi, uz dovođenje nekoliko vrhunskih američkih igrača. Zbog toga je bilo korisno prodati mene, čisto da bi se oslobodio “Salary Cup”, i da bi se u naredne dvije sezone moglo ići na kupovinu nekog od velikih imena, koje bi, uz dobar izbor mladih igrača, trebao ponovno vratiti Bullse u doigravanje. Govore da bi htjeli uzeti Tima Duncana ili Granta Hilla, možda i obojicu...”

Kakav je bio osjećaj doći u Chicago prvi put kao gost?
”Malo čudan, moram priznati. Jer toliko sam godina već u Chicagu, da je to postao moj drugi dom, obitelj mi je cijelo vrijeme bila tamo, imam kuću, prijatelje... Bilo je to već nekoliko dana nakon prelaska u Sixerse, spavao sam u hotelu, po prvi put sam ušao u gostujuću svlačionicu...”


I dogodine u dresu Sixersa?

Čini li ti se da si u Philadelphiji dobivao manje lopti, naročito u playoffu? Je li razlog toga možda bojkot suigrača, ili nešto slično?
”Ne čini mi se, nego znam. A stvar o kojoj se radi je jasna - Allan Iverson. On je potrošač lopti, igrač odluke, sve akcije idu preko njega, navika je momčadi da se ide na njega. Ne, nije bilo nikakvog bojkota, stvar je jednostavno da se momčad navikla na to da lopta ide Iversonu, a on kad je dobije - ne vraća. Mlad je igrač, vjerujem da će i on s godinama shvatiti da nije sve u zabijanju, i da će manje lopti trošiti nerezonski. On je sad u fazi u kojoj je Jordan bio kad je počinjao.”

Kakav je potencijal Sixersa za sljedeću sezonu, ukoliko ti ostaneš s njima?
”I ove godine bili smo dovoljno kvalitetni i vjerovao sam da možemo proći i Indianu, i igrati konferencijsko finale s New Yorkom. Malo nam je nedostajalo, a nismo uspjeli najviše iz razloga što je Iverson u nekim utakmicama previše “forsirao”, nije znao stati na loptu, nego je jurišao neprestano što više zabiti. Momčad je dobra, i dogodine će se boriti za doigravanje, naravno, u slučaju da ostane na okupu, možda se još nekim pojača.”

Ostaješ li u Philadelphiji?
”Ne znam, stvarno još ne znam ništa. Do 1. srpnja zabranjeni su svi pregovori s igračima, tek od 1. kolovoza kreće se s potpisivanjem ugovora. Vodstvo Sixersa pokazalo je veliku želju da me zadrže, ima i još nekih interesanata, tako da još nije ništa sigurno. Ali Philadelphija je svakako u prednosti pred svima, sviđa mi se i grad i momčad, vidjeti ćemo.”


Slika s (bivšim) trenerom Split CO-a Bezeljom koji ga je učio u mlađim uzrastima (Snimio: Baldo Leburić)

Koja bi bila idealna opcija, kad bi se samo tebe pitalo?
”Moja idealna verzija bila bi da Chicago kupi nekoliko dobrih igrača, da nađu nešto novca i za mene i da se vratim “kući”. Tada ne bih morao prodavati kuću u Chicagu, seliti se s obitelji u drugi grad, spasio bih se dodatnog “tramaka”. No, ovo je samo moja teorija...”

Povratak u Europu?
”Ma ima ponuda, uvijek se jave uglavnom isti klubovi, no to mi je uistinu zadnja opcija. Mislim da sam sposoban u NBA ligi odigrati još nekoliko sezona u vrhunskom ritmu, navikli smo se na život u Americi i vjerujem da ću tamo nastaviti.”

Reprezentacija?
”Ne, to je gotovo, o tome više nema razgovora. Već nekoliko godina se pokušava provesti pomlađivanje momčadi, ali svaki put kad dođe netko novi, odmah se u pomoć zovemo mi stariji, Dino, Stojko, Ari, ja... Svi traže alibi, kao “pozvali smo najbolje, oni su krivi za neuspjeh”, umjesto da se zasuču rukavi i krene u rad s odabranim igračima koji bi trebali nositi budućnost hrvatske košarke. Dosta je alibija, treba raditi s tim momcima, dati im šansu i kredit, a ne stalno pozivati nas starije da vadimo kamenje iz vatre...”

Dvije riječi i o novim prvacima NBA lige, Lakersi su nakon 12 godina ponovno prvaci...
”Očekivano. Složili su se kako treba, Phil Jackson je sve kockice postavio na svoje mjesto i stvarno su cijelu godinu bili najbolji. Postavio je Shaqa i Kobea na prava mjesta, ostale je “sagradio” oko njih i mislim da im ovo neće biti prvi prsten koji će zajedno osvojiti, ako ostanu na okupu, barem njih trojica - Phil, Shaq i Kobe.”

Čini se da je baš Jackson ta zadnja nit koja je nedostajala Lakersima da dođu do krune?
”Apsolutno. Mnogi pokušavaju kompromitirati Phila pričom kako mu je lako postati prvak kad u momčadi ima igrače kalobra Jordana, Pippena, O Neala, Bryanta. Ali, ovi su igrači igrali zajdno i prošle godine i sezonu prije toga, u vrlo sličnom sastavu, pa su uvijek bili korak prekratki. Ove godine Lakersi djeluju impresivno, baš kao što smo izgledali i mi dok smo bili svi zajedno u Bullsima. A za to je zaslužan baš Phil, nitko drugi. On ima neku svoju filozofiju, voli indijanske toteme i trave, često ode nekoliko tjedana negdje s tim indijanskim plemenima, vrati se pun energije i nekog čudnog “spirita”. Donese nekakvih trava i figura, pomalo je ekscentričan, ali zbroj svega jest - sedam prstena prvaka NBA lige! Za mene je on jedan od najboljih trenera u ligi, svakako najuspješniji. Mislim da bez njega Lakersi ni ove godine ne bi bili prvaci.”


“Žalosno je da o pomoći Krešinoj obitelji brinu Talijani ili Srbi” (Snimio: Baldo Leburić)

Za kraj smo ostavili pitanje koje se ovih dana puno provlači po novinama, ta “fantomska” utakmica u Bologni za pomoć obitelji Kreše Ćosića. Hoćeš li sudjelovati?
”Ne! Jedini koji me, uz Ratu Tvrdića, obavijestio o ovom događaju bio je - Vlade Divac!? Nazvao me prije nekoliko dana i pitao hoću li nastupiti, spominjući nekakvu reprezentaciju igrača iz bivše države. Tek sam prekjučer u novinama pročitao da bi to trebala biti reprezentacija Europe, a ne igrači iz bivše SFRJ. Moj telefon u Chicagu imaju svi koji su ovo organizirali, do mene nije teško doći. A da me Divac mora upoznati s idejom pomoći jednoj legendi hrvatske košarke, je li to u redu? Vidim da su uglavnom svi naši igrači odustali, što bi bilo da ja tamo jedini odem... Još uvijek me nitko nije kontaktirao, a imam i obiteljskih obveza, koje su na mene čekale još dok sam bio u Americi.” Obitelji Kreše Ćosića se treba pomoći, no žalosno je da o tome ne misle ljudi kod nas, HKS ili netko drugi. Da se toga trebaju sjetiti Talijani ili Srbi i da se ta utakmica igra u Bologni, a ne u Zadru ili Zagrebu.

Bilo je to dovoljno za sparno splitsko jutro u hladnom “Žutom salonu”. Toni je polako već počeo razmišljati o brodu i golfu, dvije stvari koje će obilježiti njegov “tkoznakoji” godišnji odmor u gradu bez kojega ne može. Na kraju će samo primjetiti kako je ”tužno što se u okolici Splita nitko nije sjetio napraviti igralište za golf, jer je to sadržaj koji bi sigurno doveo mnoge bogate ljude spremne na trošenje”. Stoga će sigurno otići u Mokrice, vjerojatno sudjelovati i na prvenstvu Hrvatske, iako kaže da je malo “izgubio ruku”. Srećom, ruka je još uvijek sjajno namještena u mnogo važnijem dijelu sportskog života Tonija Kukoča, pa ćemo još nekoliko godina tražiti Kukija po satelitskim TV kanalima, kad nas već HTV ne može (hm...) počastiti ponekom predstavom s NBA parketa...

A nakon izlaska iz hladnog “Žutog salona”, dočekao nas je novi toplotni udar. Sa sjetom smo ispratili nekoliko “prepečenih” Splićanki koje su s ručnikom u ruci krenule na “prirodno kvarcanje”, a vaš novinar i fotoreporter krenuli na posao. Pita li se Toni Kukoč zbog čega sam ja “bljedoliki”, iako u Splitu nema crnaca da stvore privid?...

Sviđa ti se članak? Podijeli ga!

Pročitaj više

KošarkaIntervju
Sadržaj se nastavlja
Za komentiranje članaka morate biti prijavljeni kao član Sportnet Kluba. Prijavite se!