Tomislav Bašić: "Želja mi je olimpijska medalja"

Recite nam nešto o počecima vašeg jedrenja i koliko dugo ste u tom sportu?
Počeo sam s jedrenjem 1985. godine kada je jedrenje napokon prekinulo dugi niz sportova koje sam počeo trenirati, ali u kojima se nisam našao. Sljedećih nekoliko godina je to bila prava dječja zaigranost i nezaboravni dani. O treniranju i nekakvom sistemu treninga u to vrijeme nije bilo ni spomena. U jedrenju su uspjevali isključivo pojedinci koji su imali samopouzdanje i vjeru u sebe da se mogu nositi sa ostalim jedriličarskim svijetom. Nije ih bilo puno, ali ih je ipak bilo i svakako moram spomenuti jedriličare kao Minski Fabris, Dušan Puh i Mladen Makjanić, koji su u svojim klasama imali svjetskih rezultata u vremenima kada su informacije o jedrenju dolazile vrlo sporo i nezapaženo. Svakako mogu govoriti o njima kao o mojim uzorima, jer za svjetske jedriličare i tadašnje trendove nisam imao odakle upoznavati. Za mene je bilo važno i znakovito da su oni uspjeli unatoč svim preprekama koje su većina domaćih jedriličara postavila kao glavne probleme svojih neuspjeha. Ipak, sve je to došlo kasnije, kada se moja dječačka zaigranost i ljubav prema jedrenju sa prvim regatama pretočila u užitak i izazov natjecanja. Ipak, ni tada, a eto takav osjećaj je ostao sve do danas, nisam nikada imao osjećaj da se natječem protiv ostalih na regatnom polju, već se cijelo to vrijeme odvijala jedna druga regata, u meni, koju još i danas jedrim, i to je ono što mi predstavlja najveći izazov. Možda je to specifično za sve sportove u kojima se sportaši usklađuju sa prirodnim promjenama i njihovi rezultati ovise upravo o tome.

Koje biste rezultate izdvojili iz dosadašnje karijere?
Što se tiče rezultata, jako je teško izdvojiti neke rezultate, jer mi se u dosadašnjem natjecateljskom putu dogodilo puno prekretnica, i to je ono što meni osobno ostaje najupečatljivije, ali neki od bitnijih rezultata su srebro i bronca s Europskih prvenstava, dvije srebrne medalje sa Mediteranskih prvenstava, bronca s prvenstva Balkana, peto i osmo mjesto sa Svjetskih prvenstava, petnaestak medalja s prvenstava Hrvatske od čega sedam puta prvak, pobjednik Giro d'Italia, sedmo mjesto na svjetskoj listi profesionalnih jedriličara u match raceu. Ima još toga, ali ovo su neki bitniji rezultati. Ipak, za mene osobno su neusporedivo veći uspjesi bili određene regate koje su usmjerile moj način razmišljanja i jedrenja, a koje rezultatski nisu vrijedne spomena.

Trenutačno najvažniju ulogu u vašem sportskom životu predstavlja nastup u Ateni. Kako teku pripreme za Olimpijadu?
Pripreme za Olimpijadu teku kao što sam i pretpostavljao - teško i naporno. Kada sam se odlučivao na ovaj olimpijski ciklus pretpostavljao sam da će biti potreban malo drukčiji pristup od onog iskustva koje sam imao. I pretpostavka je bila točna, samo što je ovaj ciklus toliko kompletan i kompleksan da se u njega stalno uključuje sve veći broj ljudi bez kojih bi bilo nemoguće izvesti planirano. Dosadašnji su rezultati, koje smo pred sezonu odredili, svi ostvareni, tako da cijeli plan i program ide dinamikom kojom smo planirali, a ova godina je pred nama da ispunimo hrvatske i svjetske norme i ako sve bude u redu i po planu, krajem rujna nakon Svjetskog prvenstva imamo normu za Atenu. Trenutno smo na 23. mjestu na svjetskoj listi, što je izvrstan plasman ako se uzme u obzir da smo tek dvije sezone u izrazito tehnički zahtijevnoj klasi 470. Po određenim uvjetima smo konkurentni i za svjetski vrh, ali cilj nam je da razinu svoga jedrenja na svim nivoima podignemo do granice da budemo konstantni po svim uvjetima.

Što očekujete slijedeće godine na Olimpijskim igrama?
Koliko sam do sada imao prilike razgovarati sa jedriličarima koji su odjedrili Olimijadu, svi su se jednako izrazili o specifičnosti tog natjecanja. Oko samog nastupa i plasmana se stvori toliki pritisak da mnoge najbolje posade ne izdrže i da Olimpijadu završe na lošim mjestima. Tako da očekivanja ili trenutna pozicija za nas koji smo se tek uključili u ciklus ne mogu biti nekakav relan pokazatelj naših sposobnosti i mogućnosti. Naš je cilj podizati formu sve do samog natjecanja, a siguran sam da je motivacija ono što će presuditi. Ako govorim o rezultatu kojim bi bio zadovoljan, svakako je to jedna od medalja, jer to je motiv s kojim sam krenuo u ovaj ciklus. Pred samu Olimpijadu ću više znati da li je taj motiv bio realan ili ne.

Imate li već neke planove za dalju budućnost ?
Za planove nakon Olimpijade je sada prerano govoriti, ali uvijek paralelno radim još nešto pa ću vjerovatno nastaviti nešto od toga započetog i to postaviti kao prioritet. Dakle, osim Olimpijade organiziram i vodim tečajeve u Jedriličarskoj Akademiji koja je pokrenuta radi širenja znanja iz jedrenja, od osnovnih stvari pa do najnovijih tehnika i znanja koje stalno proširujem natječući se sa najboljima. Osim toga, povremeno profesionalno jedrim kao član posade u Italiji i Sloveniji. Prošlu godinu sam bio angažiran kao taktičar na Esimitu, Open brodu od 60 stopa, i to mi je predstavljalo pravi užitak i zadovoljstvo. Sada sam trenutno u pregovorima za neke uistinu velike jedriličarske projekte, ali o tome više ako se nešto do toga i realizira.

Kakvo je, po vama, stanje jedrenja u Hrvatskoj i mogu li naši jedriličari držati koraka za kolegama iz drugih zemalja?
Jedrenje u Hrvatskoj ima veliki potencijal jer su rezultati koijma se hrvatsko jedrenje može pohvaliti ravni najvećim svjetskim jedriličarskim velesilama. U juniorskim klasama imamo osvajače odličja na svjetskim i evropskim prvenstvima, i u olimpijskim klasama zauzimamo sve važniju ulogu na svjetskoj sceni. Ukratko hrvatsko jedrenje je doživilo veliki uspon, i kako sada stvari stoje, mlađe generacije obećavaju velike rezultate.

Što je, po vašem mišljenju, vrhunac karijere profesionalnog jedriličara?
Vrhunac karijere profesionalnog jedriličara je na kraju opet osobni izbor. Mnogi jedriličari stavljaju Olimpijske igre kao najveće ciljeve, drugi osvajanje Svjetskog prvenstva, neki se odlučuju za match race natjecanja i sl. Ono što se pruža kao izbor profesionalnom jedriličaru jeste natjecanja u Olimpijskoj klasi, natjecanja u match raceu, zatim profesionalno jedrenje u timovima i flotama kao što je IMS ili one-design jedrenje u krstašima, za tim America's cup, a kao suprotnost ovoj vrsti jedrenja je oceansko jedrenje, bilo za samce ili kao dio tima u Volvo ocean raceu ili kakvoj drugoj regati. Dakle, izbora uistinu ima, samo je stvar opredjeljenja prema vlastitim ambicijama i mogućnostima.

Kako ste se i iz kojih razloga našli u ulozi predsjednika Udruge Skipera Jadrana?
Prihvatio sam se predsjedničke uloge Udruge Skipera Jadrana iz osnovnog razloga što sam proučivši Statut programa rada i strategiju razvoja Udruge, procijenio da osnivanjem takve institucije skiperi, bili oni regatni ili caharter, mijenjanju svoju poziciju u nautičkom turizmu, a sve sa tendencijom približavanja europskim kriterijima. Ova Udruga služi skiperima da na zakonski i pristupačan način riješe sve svoje probleme i razriješe eventualne nepoznanice. Organizacija je nastala dobrom voljom skipera sa cijelog hrvatskog Jadrana kako bi se promijenila pregovaračka pozicija naših skipera. Svi problemi koji se pojavljuju mogu i moraju biti riješeni je tako posatjemo ozbiljniji poslovni partner u širim nautičkim mjerilima. Samo organiziranje ovakve Udruge te svi njeni projekti i programi hrvatskim skiperima donose pozitivne stvari, a ne uzimaju ništa..

S obzirom na veliki trud koji ulažete u rezultate, ostaje li vam slobodnog vremena i na koji način ga provodite?
Slobodnog vremena uglavnom nemam, jer i ako se pojavi tu i tamo koja pauza, odmah je popunim s nekim od svojih hobija. Inače volim kretanje pa sam često na biciklu, na penjanju ili na ronjenju. Još postoji veliki broj stvari koje želim isprobati i ostvariti, ali sada trenutno nemam mogućnosti za to. Moj sin Mikula ima nešto manje od godinu i pol dana pa je sada i on uključen u gotovo sve izlete na planinu ili vožnje biciklom. Za jedrenje ne trebaš pitati, optimist mu je najdraže mjesto za igru. Glavna podrška meni a i Mikuli u svim našim aktivnostima i avanturama je supruga Eda, koja drži sve ostalo pod kontrolom.