Vranješ: Biti jugaš nešto je posebno

Tiho, kako je sve počelo?
- Već kao sedmogodišnjak sam stigao na bazen, ali kao i sva ostala djeca te dobi počeo sam s plivanjem, što je trajalo pet godina. Tada sam uvidio dinamiku drugog vodenog sporta zbog kojeg cijeli grad puni gruške tribine - vaterpola. Međutim, nisam to shvaćao previše ozbiljno, čak štoviše, koristio sam treninge kao izliku za izostanak iz škole, a kad bih propuštao treninge, rekao bih da sam bio u školi. Moram reći da je funkcioniralo vrlo dobro (smijeh). Tako je to trajalo nekih osam godina kada je klub mijenjao generacije, a istovremeno se u Dubrovnik vratio Veselin Đuho. Upravo je on uvidio neke kvalitete u meni i "krivac" je što danas živim od vaterpola.

Foto: Nikola Raguž

Atmosfera u Jugu je posebna, i kapetan Elvis Fatović je to naglašavao nakon europskog naslova 2001. godine?
- Istina je, već se generacijama gaji ta obiteljska atmosfera, često se međusobno družimo, izlazimo na zajedničke večere nakon svakog uspjeha, stariji su nama mlađima uvijek davali savjete, hrabrili nas, svatko na svoj način. Za razliku od drugih klubova, u Jugu mlađi igrači izuzetno poštuju starije, puno uče od njih i to je ključ uspjeha Jugove vaterpolske škole - ponašanje. Zato Jug rijetko pada (osim u ratnim godinama) i uvijek se nadopunjuje skromnim mladim igračima koji se kasnije razviju u velika imena. Vrlo rijetko dolazi netko van dubrovačke regije. Biti "jugaš" uistinu je posebno i zato bih volio još ostati, iako mi na kraju sezone ističe ugovor.

Ima li već nekih ponuda?
- Pa, kad bih odlazio, onda je sada vrijeme za to. Lani je bilo konkretnih ponuda, ali, kao što sam naglasio, produžio sam ugovor jer volim biti u ovom gradu i ovom klubu, te se nadam da ću to ponoviti i ovog ljeta, iako se nikad ne zna. Znat ću više nakon Olimpijade.

U ovogodišnjem finalu igrate protiv riječkog Primorja, hoćeš li nastupiti u toj seriji?
- Žao mi je što mi se ova ozljeda ramena u prometnoj nezgodi dogodila upravo za vrijeme doigravanja, ali već sutra u Rijeci bih mogao igrati koju minutu, a u posljednjoj utakmici u subotu bih trebao početi.

Dakle, sve će se završiti u tri utakmice?
- Ja se nadam, iako neki zakon brojeva kaže kako i oni moraju dobiti jednu utakmicu. Teško je bilo koga pobijediti osam ili devet puta u nizu. Primorjaši su izjavili kako nam se sprema poraz, govore da smo bahati, iako smo vrlo oprezni u izjavama. Na kraju krajeva, mi smo svjesno preuzeli ulogu favorita. Svakako će biti prekrasna utakmica u Rijeci, navijanje će biti vatreno jer skidaju balon, pa će se skupiti par tisuća navijača od kojih će mnogi doći s nogometne utakmice Rijeke i Dinama. Bit će ludo!

Što je s kvalitetom Primorja?
- Moram biti iskren, uz veliko poštovanje prema Primorju koje igra svoju najbolju sezonu i apsolutno je zasluženo u finalu i ostalim klubovima, te priznati kako je hrvatski vaterpolo, unatoč većoj izjednačenosti, dosta izgubio na kvaliteti odlaskom najboljih igrača prvenstveno u Italiju. Stoga mislim da je Jug, iako smo i mi ostali bez lucidnosti Alena Boškovića i vrhunskog, tragično preminulog beka Ive Ivaniša, najbolja momčad u Hrvatskoj.

Foto: Nikola Raguž

U Europi su oni ipak dogurali dalje nego Jug?
- Sve pohvale Primorju, ali mislim kako će Final Four pokazati da je Jug igrao u najtežoj skupini i ja prognoziram finale suparnika iz naše skupine, Honveda i crnogorskog Jadrana. Mnogi su nam prigovarali zbog slabog nastupa u kvalifikacijama u Sabadellu, ali i da smo bili prvi tamo mogli smo kasnije završiti u teškoj skupini. Ključne smo bodove u skupini izgubili u Rusiji, jer smo išli s predrasudom da će uvjeti biti teški kao prethodnih godina, kada smo se susretali s njihovim predstavnicima, iako je Spartak kudikamo slabija momčad od nas. Dakle, ispada da nas je nepotrebna psihička barijera na kraju koštala četvrtfinala. Meni je samo žao što zbog nesuglasica krovnih vaterpolskih federacija u euro-kupovima nema Talijana, bilo bi puno zanimljivije i kvalitetnije.

Rekao si da će biti odlično sutra u Rijeci, a televizija ipak ne prenosi finale?
- Ne znam što bih rekao na to, baš šteta. Žalosno je što je popularnost vaterpola u konstantnom padu, čak ni Dubrovčana nema na tribinama kao prije pet, šest godina. Ali kod nas je to slučaj u svakom sportu, valjda je to neki negativni trend.

Na Europskom prvenstvu u Kranju bio si hit, kada te izbornik Roje prebacio na desnu stranu. Odgovara li ti to ili više voliš igrati lijevo?
- Za to su podjednako zaslužni i Veselin Đuho i izbornik Zoran Roje. Prirodno je jednom dešnjaku da više voli igrati na lijevoj strani, ali moram priznati da mi nova pozicija jako odgovara iz više razloga. Prvi i najvažniji je što se to ljudima sviđa i kažu da igram odlično, a svakako je i manja konkurencija vrhunskih igrača, jer većina vaterpolista igraju desnom rukom, a oni najbolji drže pozicije lijevog vanjskog ili lijevog krila.

Očekivanja s reprezentacijom?
- Ne znam, ja se samo nadam nastupu u Ateni, jer vaterpolo je vrlo čudan, kao što se vidjelo lani. Ista momčad na Europskom prvenstvu je osvojila srebro, a na Svjetskom izgubila samo jednu utakmicu i doživjela fijasko. Sve je to trenutak, sreća. Atmosfera u reprezentaciji je odlična i uvijek je bila, tako da to nema nikakve veze s rezultatima. Iako je sezona izuzetno naporna, svatko se nada uspjehu.

Za kraj možemo Tihu poželjeti što raniji potpuni oporavak od ozljede, jer trener Nikolić svakako zna što govori - Jugova igra s Vranješom i bez njega druga je priča. Uz to ćemo biti i neskromni, te Tihu poželjeti i medalju iz Atene.