Tomislav Erceg: "Rijeka treba pojačanje za sam vrh"

Gdje, kada i zašto ste počeli igrati nogomet?
"Počeo sam igrati u Splitu prije dvadeset godina. Točnije, imao sam oko deset godina kada sam počeo trenirati u Hajduku. Zašto? Balun je bila prva riječ koju sam izgovorio, prva igračka koju sam dobio. Tako je sve počelo, a traje već više od dvadeset godina."

Opišite vaš igrački put do dolaska u Rijeku.
"Počeo sam u Hajduku u pionirima, kasnije u kadetima pa juniorima. U prosincu 1990. godine potpisao sam svoj prvi profesionalni ugovor s Hajdukom i ostao do 1995. godine. Nakon toga otišao sam u Švicarsku gdje sam s klubom osvojio prvenstvo. Iza toga sam igrao dvije godine u Italiji, kasnije godinu dana u Japanu, godinu i pol u Turskoj, pa nakon toga u Izraelu sve do dolaska u Rijeku."

Rijeka vam je osmi klub u karijeri. Zašto ste ljetos odlučili doći na Kantridu?
"Mogao sam ostati još i vani, ali nije bilo atraktivnih ponuda. Da je bio neki veliki novac u igri vani, ne bi me ništa dovelo u Hrvatsku. Rijeka je bila jedini klub s ozbiljnom ponudom. Bilo je razgovora i s Hajdukom, ali nisu previše inzistirali, kao ni ja. Ovdje nisam daleko od doma, mogu se bez problema zaletiti do svojih u Split, a to mi iznimno odgovara. Jako sam zadovoljan s klubom."

Trenutno ste prvi strijelac lige s jedanaest golova. Koliko ste do sada ukupno golova postigli u karijeri?
"U Hajduku sam postigao 125 službenih golova. Sveukupno oko 200 golova u karijeri."

Foto: Dražen Patarčić

Koji vam je najdraži gol i utakmica?
"Najdraži golovi su mi oni protiv Dinama, dok sam igrao u Hajduku. Ipak je to derbi nad derbijem. Prvi sam postigao 1992. godine kada smo igrali u Zagrebu. Bio je to moj prvi derbi. Na kraju je rezultat bio 1:1. Strašno mi je drag i gol koji sam postigao isto s Hajdukom, na Poljudu, protiv Dinama, kada smo pobijedili iznimnu jaku ekipu Dinama. Treći, meni također poseban, gol je glavom, koji sam dao prije dvije godine, također igrajući protiv Dinama. Uvijek je najslađe dobiti Dinamo. Što ću, Hajdukovac sam!"

Bili ste i reprezentativac. Koliko ste utakmica odigrali i tko su vam tada bili suigrači?
"Odigrao sam pet utakmica s reprezentacijom iako sam oko petnaest puta bio član reprezentacije. To je bilo vrijeme vatrenih i bilo mi je iznimno zadovoljstvo igrati s igračima kao što su Bokšić, Šuker, Boban, Prosinečki i drugi. Odigrao sam kvalifikacijske utakmice za Svjetsko prvenstvo 1998. godine. Iza toga sam se ozlijedio i nisam mogao igrati na Svjetskom prvenstvu."

Koja vam je najdraža reprezentativna utakmica?
"Najdraža mi je prva utakmica koju sam odigrao 1998. godine u Japanu. To je bio debi i zbog toga mi je ostao u lijepom i posebnom sjećanju. Za mene je reprezentacija svetinja i velika mi je čast što sam igrao za nju."

Više ste puta istaknuli da ste ostvarili sve što ste željeli. Igrali ste u Hajduku i reprezentaciji. Što planirate nakon Rijeke?
"Ako nema želje za dokazivanje najbolje je prekinuti igrati. Ja još uvijek imam veliku želju da zabijam golove. Do ljeta sigurno ostajem u Rijeci. Za neku dalju budućnost još ne znam ništa. Da mi iskrsne neka ekstra ponuda, naravno da bih otišao ponovno van. Realno gledajući, teško će netko meni u 33. godini ponuditi velike novce. Nema smisla razmišljati unaprijed, vidjet ću."

Gdje bi voljeli završiti karijeru? Da li vam je želja vratiti se u Hajduk?
"Nije, stvarno nije. Osvojio sam nekoliko puta Prvenstvo, Kup i najbolji sam strijelac Hajduka. Odigrao sam za Hajduk najbolje što sam mogao i mislim da nema smisla vraćati se. Razmisljam odigrati ovu sezonu do kraja i još jednu, a zatim idem u mirovinu. Ne želim se gurati i nešto raditi na silu. Biti ću toliko pošten prema sebi, a i prema drugima."

Rijeka je sada u vrhu. Ima iskusnu, kvalitetnu momčad i trenera čiji se rad itekako vidi. Igrate možda najljepši nogomet u ligi. Koliko po vama Rijeka može napraviti ove sezone, u Prvenstvu i Kupu?
"Mi smo u jesenskom djelu Prvenstva odradili odličan posao. Sada ćemo imati vremena odmarati se i pripremiti se za drugi dio prvenstva. S dobrim radom nikome ne dajemo šansu, bili to Hajduk ili Dinamo. Nama nedostaje još tri ili četiri kvalitetna igrača da bi se mogli upustiti u borbu za prvo mjesto. Bez toga, mišljenja sam, neće biti moguće. Sa svom voljom i trudom Kluba, nas igrača i navijača, bez pojačanja, nemamo šanse za prvo mjesto."

Tko će biti po vama prvak?
"Vidim Hajduka kao prvaka, ukoliko Rijeka u ovoj pauzi ne dobije pojačanje. Oni imaju osam bodova prednosti ispred Dinama. Iako je realno gledajuće Hajduk loš i usudim se reći da je Dinamo, kao momčad, kvalitetnija. Hajduk ima sportsku sreću ove sezone, a na momčadi Dinama je veliki psihički pritisak."

Da li imate nekog igrača s kojim ste posebno voljeli igrati ili sada s njim igrate?
"Uzor su mi bili igrači koje nisam mogao ni dotaknuti, kao Diego Maradona i Marco van Basten.Od kolega izdvojio bih Mornara i Rapaića. S njima sam se jako dobro slagao. Imao sam sreću igrati sa iznimno velikim igračima i stekao sam čvrsta i prava prijateljstva s nekima od njih."

Foto: Baldo Leburić

S kojim vam je trenerom bilo najljepše raditi?
"Imao sam jako puno trenera u svojoj karijeri i ne bih mogao nikoga posebno izdvajati. Vulić i Bilić su mi prijatelji, a bili su mi i treneri. Sa Scoriom se odlično slažem. Općenito mi je s mlađim ljudima puno lakše raditi ukoliko su normalni i nemaju veliku želju graditi autoritet. On se može graditi na nekom igraču od dvadeset godina, ali ne na meni."

Koji vam je omiljeni napadač?
"Kod nas trenutačno nema niti jednog napadača kojega bih mogao izdvojiti. Obožavao sam gledati Bokšića kako igra. Inače smo i veliki prijatelji. Treba skinuti kapu i Šukeru za sve uspjehe naše reprezentacije. Od svih mi je trenutačno najveći napadač Ibrahimović. On jednostavno gušta s loptom i doslovno se igra s njom. Ima i kvalitetnijih napadača od njega, ali njega mi je gušt gledati dok igra."

Postoji li neki europski klub koji vam je draži od ostalih?
"Volio sam gledati Napoli zbog Diega, Marseille zbog publike i Celtic jer igraju svi katolici pa mi je poseban."

Što ćete raditi kada završite nogometnu karijeru? Da li razmišljate o trenerskom pozivu?
"Vidjet ću. Nisam nikada razmišljao da ću biti trener, ali sada razmišljam o tome. Siguran sam da ću ostati u nogometu. Ne znam još da li sam spreman nastaviti raditi ovako daleko od kuće, svoje obitelji i svoga grada. Trenerski posao je posao lutalice i treba se ponovno konstantno dokazivati. Razmisliti ću kako, ali sigurno ću ostati u nogometu."