Vaš gost na kraju milenija - Ćiro Blažević!

Na neka se ljutio, na neka nije želio odgovoriti, neka su mu teško pala. Pročitajte ovaj milenijski intervju, pronađite svoje pitanje i pročitajte odgovore rezultatski najboljeg hrvatskog trenera ovog milenija. Ocjenjujući vaša, čitateljska pitanja, ispalo je da se i mi "obični nogometni smrtnici", volimo poigrati političkim pitanjima, ocjenom ovog društva, bivše vlasti, koje su ionako prolazne, jer svaka vlast će imati svoje favorite. Jedino što stvarno ostaje kao vrijednost su rezultati. A Miroslav Ćiro Blažević ima rezultate kakve nema ni jedan hrvatski trener.

Ma, sine, tko to pita? (Snimio: Dražen Patarčić)

Tko je najbolji hrvatski trener ovog milenija, po vašem mišljenju?

"Pa čekaj, tko bi to mogao biti osim mene?" uz gromoglasan smijeh protupitanjem je odgovorio Ćiro.

Ima li Ćiro neki recept da se ponovno pojavi na svjetskoj nogometnoj sceni kao izbornik neke reprezentacije koja će igrati u Japanu i Koreji?

"Hoću, bit ću tamo, to je definitivno. To je za mene najveći događaj i ja ću svakako biti tamo."

Dakle ništa od Olympiakosa?

"Pa sad, to su sve laži koje isplivaju kada se dogovaraš s neozbiljnim ljudima. Ali kada razgovaraš s ozbiljnim ljudima, tvrdim ti da i onaj najbogatiji ima svoju cijenu. Znaš onaj vic o pederu koji je došao u Travnik? A što se tiče mog trenerskog posla, mislim da je Iran najbliža opcija jer su najozbiljnije pregovarali sa mnom. Makar, evo, moji Švicarci su se javili s ozbiljnom ponudom. Ali takvu težinu kakvu ima odlazak na Svjetsko prvenstvo nama ništa drugo."

Ljudi Vas vole, evo ovdje razgovaramo i ljudi prilaze, žele se pozdraviti s Vama, stisnuti Vam ruku, slikati se s Vama, nitko ni da vas "krivo" pogleda. Kako to tumačite?

"To je nešto nevjerojatno. Ništa drugo ne bih dodao."

Ako je treće mjesto na svijetu možda najveći uspjeh Ćire Blaževića, što bi bio Vaš najveći neuspjeh u dosadašnjoj karijeri?

"Prvo, to sam već negdje i rekao, Francuska nije moj najveći uspjeh karijere. Moj najveći uspjeh je ’82. godina kada sam s Dinamom osvojio prvenstvo bivše države. Osvajao sam puno toga u životu. Ali ta titula imala je i političku težinu, ne samo sportsku. I neka se svi ovi moju neprijatelji pogledaju u ogledalo, pa će se sjetiti da sam ja već tada kroz nogomet dao jedan impuls tada već zaboravljenom hrvatskom identitetu. Prema tome, ta ’82. je zbog mog patriotskog naboja u mojoj karijeri najvažniji i najveći uspjeh."

A što je onda najveći neuspjeh?

"Najveći ne uspjeh je moja ostavka."

Kako ste, kao tako veliki domoljub, svoj bijeli šal mogli darovati igraču Crvene Zvezde Dušanu Saviću?

Koliko je to para? Dolazim, sine! (Snimio: Dražen Patarčić)

"Ja nisam šovinist. Ja imam prijatelje i danas u Srbiji. I, prema tome, ja sam sa Dušanom Savićem i danas dobar. Mene ne bi smetalo da sutra protiv onih idiota ovako star stanem na prvu bojišnicu. Ali kako to sada možeš objasniti? Niti su svi Srbi loši, niti su svi Hrvati dobri. To je smiješno. Meni ne smeta što je Savić Srbin, ali ne diraj u moje - i dok ne dira u moje mi smo prijatelji."

Zašto se vaš rad ovdje u Hrvatskoj manje cijeni i vrednuje nego vani? Da li je to zbog mentaliteta, opće kulture, neznanja, zavisti ili nešto sasvim deseto?

"Taj sociološki fenomen usprkos danonoćnom razmišljanju ja ne mogu dokučiti. Ne znam."

Koliko je "sedma sila" zaslužna za vašu popularnost, odnosno vaše "psihičko rušenje" koje je rezultiralo ostavkom? Mislite li da su novinari koji su bili "najsilniji" u traženju Vašeg odlaska govorili svoje mišljenje ili su samo bili manipulirani?

"Koje mišljenje? Pa oni nemaju svoje mišljenje! Ti koji su govorili protiv mene nemaju svoje mišljenje, oni imaju razvijen jedan egzhibicionizam i dodvoravanje političkim strukturama jer misle ako mene napadaju da će dobiti neke poene. Neću se s time zamarati... A koliko mi je sedma sila pomogla? Čekaj, dijete. Slušaj! Ja sam prisutan u hrvatskom nogometu toliko godina i, htjeli ili ne htjeli, ja sam najuspješniji hrvatski trener. Dva Prvenstva s Dinamom, od toga jedan specifičan, pa dva Kupa. Otišao sam na Europsko prvenstvo pobijedivši sve. Od Italije pa do ne znam koga. Pa ona utakmica protiv Ukrajine u kvalifikacijama! Peto mjesto u Europi! Pa najbolje je da ja onda budem anoniman! Ali interesantno je da su neki od mog uspjeha pravili neuspjeh. Cijeli svijet je vidio uspjeh, a neki novinari su prepoznali neuspjeh. Oni su od tih rezultata pravili neuspjeh. Svaka čast Iviću, ali neka prestanu govoriti gluposti da bi netko drugi bolje napravio. Neki bi rekli da bi Ivić bio prvak svijeta. Ma daj, molim te, budimo realni..."

Da li mislite da Vas je gospodin Marković mogao zadržati za izbornika da je to iskreno želio?

"Ne mislim ništa loše o gospodinu Markoviću, on je napravio potez koji će se vjerojatno pokazati dobrim. Između ostalog je uštedio 1,5 miliona maraka i tim novcem kupio je novu kuću za hrvatski nogomet. Osim toga, shvatio je da su novine, neke novine, ne sve, toliko atakirale na mene da je bilo najbolje, zbog Saveza, da odem. Kako vidiš, ja sam još uvijek ogorčen, jer kada sam Ivankoviću predočio program rada reprezentacije u sljedeće dvije godine, on se rasplakao."

Da li vam je žao što nakon Francuske niste otišli, kada ste bili najpopularniji, najvažniji?

"Ja sam već rekao - nisam mogao otići. Nije me pustio predsjednik Tuđman. Ja sam znao da moram otići, ali poglavara se moralo slušati."

Ćiro, "drugaru", zašto si u reprezentaciju zvao samo Dinamovce?

"Ma ja bih ti odogovorio na ovo pitanje, ali ovo - drugaru. Nemam za njega odgovor, nisam ja njemu nikakav drugar."

Što reći na Christopha Dauma u funkciji izbornika hrvatske reprezentacije?

"Daum će vjerojatno biti moj pomoćnik. Nedavno smo kontaktirali i sam se ponudio na tu funkciju."

Da li biste se odazvali pozivu na mjesto izbornika za nekih 4-5 godina, ako se ukaže potreba?

"Da li bih? Pa ja sam već star, čovječe Božji. Moje je vrijeme prošlo."

Zašto krijete činjenicu da ste rođeni 1935., a ne 1937?

"Ma, ništa ne krijem, rođen sam 10. veljače 1937."

Zašto ste se miješali u politiku?

"Nikada se nisam miješao u politiku! Nikada, ne znam o čemu govoriš. Ja i politika... Niti sam se bavio, niti imam smisla za politiku."

Zašto ste zapostavljali sjajne osječke igrače poput Špehara, Žitnjaka, Prišća, Rukavinu? Koristili ste samo Šukera, povremeno Vlaovića i Krpana.

"Možda sam tu djelomično pogriješio. Priznajem grešku."

Zašto je Ćirin totalno netalentirani sin često bio na Dinamovim pripremama?

"Čuj, ma nikada u životu. Laž. Ma, čista laž! Reci da mu..."

Što mislite o hrvatskom nogometu u Bosni i Hercegovini?

"Ne poznam ga dovoljno da bih mogao o njemu govoriti."

Još me uvijek vole, sine. (Snimio: Dražen Patarčić)

A kada bi vas pozvali da budete trener neke momčadi tamo, da li biste prihvatili, i koju momčad?

"Prihvatio bih svakako Zrinski. Samo njih."

Ćiro, što mislite o praćenju sporta putem Interneta. Imate li kakvih saznanja o tome?

"Mislim da je u tome budućnost. Zahvaljujući Vama iz Sport Neta i ja sam se educirao na tom polju."

Predstavljate se kao veliki domoljub, kako to da nijednom dobrovoljcu niste ponudili pomoć u financijskom obliku, ili uložili u hrvatsku državu, već ste sudjelovali u organiziranoj pljački te iste države s kojom se toliko dičite?

"Ma, ovo je pokvareno. Dao sam djeci sto tisuća maraka. Ja sam izbrojio svoje pare, neka se nosi taj u... Neka se malo raspita. Nemoj me sada i ti još zaj..."

Dobro, nemojte se ljutiti, ovo su ipak pitanja naših čitatelja, ima ih raznih. Evo pitaju Vas zašto niste održali obećanje i igrali s Jugoslavijom u Osijeku?

"Ništa ja nisam obećao. Ali šteta da nismo igrali u Osijeku. Vjerojatno bismo pobijedili."

Zašto svi igrači nisu imali isti status u reprezentaciji? Posebno se to odnosi na Šukera.

"Zato što je Šuker - Šuker. Kada netko u reprezentaciji bude Šuker, Bokšić ili Boban, onda će imati isti status. Trebao je valjda njegov Krpan imati isti status?"

Ma nije ovo pitanje iz Osijeka.

"A odakle je taj pametnjaković?"

A ne piše, "šefe". Nije se predstavio.

"Pa ne pitaj me onda pitanja od anonimusa. Ako se zna da ja odgovaram na pitanje, neka se zna tko ga i postavlja."

Što ste namjeravali "taktičkom" izmjenom na utakmici s Francuskom uvođenjem Prosinečkog u 91. minuti?

"Ma dobra ti je primjedba, Jerko."

Ćiro, kada ćete natrag u Hercegovinu?

"Ja nisam iz Hercegovine, iako jako volim Hercegovinu. Ja sam iz Travnika. Volim i poštujem Hercegovce, jer da njih nije bilo, mi bismo ostali bez mora. To su ti čak riječi našeg pokojnog Predsjednika."

Zašto niste emigrirali nakon dolaska nove vlasti? Živio Tomo Židak!

"Što piše? Živio Tomo židak? (Ha-ha) Ja sam emigrirao - ne odmah, možda malo sa zakašnjenjem , ali ja sam svoje obećanje ispunio."

Zašto Jurica Vranješ nije imao mjesta u veznom redu reprezentacije, a imali su ga Jurčić i Soldo? I zašto nije barem odigrao jače prijateljske utakmice, protiv Francuske ili Španjolske?

"Ja sam puno radio. A tko puno radi taj i griješi."

Zašto ste neke igrače za vrijeme srpske agresije zvali u reprezentaciju, a znalo se da su prijatelji sa Srbima u svojim klubovima? Mislim da tu nema izgovora da su oni sportaši. Ako vas to tješi, košarkaši su bili gori od vas nogometaša.

"Mislim da je neumjesno vrijeđati bilo kojeg člana naše reprezentacije koji je toliko donio radosti hrvatskom puku i toliko afirmirao hrvatsku državu."

Da li mislite da bi Nenad Gračan bio sposoban izbornik naše reprezentacije, nakon što je trenirao samo nejaku Rijeku?

Sve najbolje svima, pa i onima koji me ne vole. (Snimio: Dražen Patarčić)

"Mislim da je Gračan talentiran trener, mlad i perspektivan. On će se sigurno dokazati."

Zašto Ćiro nije više koristio usluge našeg najboljeg napadača Rapajića? Pretpostavili ste ga neiskusnom Balabanu.

"Ma on je stalno povrijeđen. Stalno..."

"Za kraj mogu reći samo da smo mi i suviše mali narod da bi se dijelili na neke Splićane i neke Zagrepčane. Vrijeme je da taj antagonizam splasne. Hrvatska je zemlja bogata igračima, dobrim ljudima. Vjerujem u plasman naše reprezentacije na Svjetsko nogometno prvenstvo. I ako bi kojim slučajem došlo do utakmice momčadi koju ću i ja voditi protiv Hrvatske, bila bi to najteža borba u mom životu. Nešto slično se već igralo, utakmica Hrvatska - Iran, kada je goste vodio Ivić i mi smo jedva dobili. Velika prijateljska pobjeda. Siguran sam da bi Hrvatska pobijedila jer je najbolja momčad na svijetu, ali svoju kožu bi skupo prodali."

Iako još uvijek vidno razočaran i pogođen načinom na koji je "odstranjen" iz izborničke fotelje, Ćiro nije željan osvete. Želja mu je pokazati da u njemu ima još one energije i pozitivne "vibre" koja ga gura naprijed. Da je ozbiljan u svojim namjerama neka nam govori činjenica da u svojoj 63. godini uči engleski jezik, kako bi lakše komunicirao s igračima i prenio im svoje zahtjeve za provođenje igre koju zamisli.

Na kraju ovog milenija, rastajemo se sa čovjekom, trenerom koji je ostavio neizbrisivi trag na ovim prostorima u europskom i svjetskom nogometu. Neki novi vidici, neki novi izazovi, uvijek isti Ćiro... Sretno u novom mileniju!