Červar: "Mi smo rukometna avangarda"

Nesmiljen je ritam jednog izbornika na ovakvom velikom natjecanju – trening, utakmica, pressica, sastanak, gledanje snimki, priprema za idućeg protivnika.. A u sve to probajte ugurati desetine ljudi koji trebaju potpis, fotografiju, kartu, intervju, komentar. Izbornik je nakon slavljeničke večere, a prije prvog sastanka s igračima u vezi Francuza, ipak pronašao vremena i za Sportnetove čitatelje.

Jasno, vrijeme je lakše pronaći kada se pobjeđuje, posebno kada su te pobjede plod ideje u koju nisu mnogi vjerovali:

“Zadovoljan je svaki čovjek čija se ideja ostvari. Ovo je zapravo pobjeda ideje i projekta koji je, naravno nekorektno, bio unaprijed osuđen na propast.“

Osvajač sada već šest medalja na velikim natjecanjima ima pravo zvati se rukometnim vizionarom:

”Ja jesam rukometni trener, ali i veliki entuzijast koji ima ideju za koju sam vjerovao da je sada idealna za ostvariti. Već sam na Svjetskom prvenstvu počeo raditi sinergiju između mladih i iskusnijih. To je nešto za što drugi nemaju hrabrosti već igraju na sigurno.”

Brojke u potpunosti podržavaju Červarovu retoriku. Primjerice, momčad koja nas čeka u finalu ima značajno stariju momčad od Hrvatske, a dugoročno to mora biti prednost na hrvatskoj strani vage:

“Po meni je prava stvar da mi tri godine imamo mladu ekipu pod kontrolom kako bi ona u Londonu dosegnula svoj maksimum. Morate znati da mi nemamo uzorak igrača poput velesila kao što su Njemačka ili Francuska.”

Izbornika ipak najsretnijim čine igrači: ”Oni su se borili i opravdali moje povjerenje. Na koncu, oni su prihvatili te moje ideje i sretan sam zbog njih.”

Hrvatska je i pod Červarovim vodstvom znala odigrati natjecanja gdje bi vrhunac forme dostigla prerano. U Austriji to nije bio slučaj, Kauboji su se dizali iz utakmice u utakmicu, s time da su daleko najbolje predstave sačuvali za samu završnicu i utakmice gdje su se dijelile medalje:

”Dobro smo se spremali i prava je šteta za Valčića i Lackovića koji su još ozlijeđeni jer oni su jako dobro trenirali i uvjeren sam kako bi nam donijeli još jednu dodatnu snagu, a ovako su mladi morali preuzeti teret.“

O odlasku nakon Europskog prvenstva

Za Linu je ovo natjecanje bilo emotivno iscrpljujuće, jer osim što se borio s rukometnim protivnicima, s dječjim bolestima nekih svojih novih pulena, borio se i s novinarima i medijima, više nego što je možda trebao. No Červar ne bi bio Červar kada ga svaka kritika ne bi pogodila ravno u srce. Možda nije bilo primjereno hrvatskom izborniku ulaziti u pojedinačne rasprave s novinarima, sigurno nisu bile primjerene psovke nakon pobjede protiv Danske, no nikada nije bio osoba koja stoički podnosi ono što smatra neutemeljenim kritikama:

“Mi nikada nećemo posustati. Dok me god bude držalo zdravlje, ne smatram da su oni dorastao protivnik; radi se o puno slabijim protivnicima od onih koje dobivamo na terenu.”

Logično je bilo priupitati – znači li to da ipak odustaje od odlaska s klupe nakon Europskog prvenstva i nastavlja započeti projekt ”London 2012.”, svjestan da će bitku protiv senzacijama sklonih medija i urednika voditi dok god je tu?

”Ne bih išao u tu polemiku – poslije ću reći. Mogu samo reći da mi nitko ne može uzeti pravo sanjati bolju Hrvatsku u kojoj će se cijeniti čovjeka za ono što napravi, a ne iz koje je opcije, otkuda je ili tko ga gura. Mislim da to nije u redu i smatram da to svatko normalan prepoznaje. Ja nisam od onih koji se predaje i šaljem poruku mlađima da ne nasjedaju na takve stvari. Ponosan sam što nas u cijelom svijetu poštuju dok jedino u Hrvatskoj nije tako.”

Červar nema problema s argumentiranom kritikom; da nije tako, ne bi sigurno baš autor ovog teksta sjedio nasuprot njemu u predvečerje finala Europskog prvenstva; problem su oni zlonamjerni i zločesti komentari. Dodao je Lino kako je, pošto je i sam bio i novinar i glavni urednik, svjestan svega što se događa u tom svijetu, ali ipak poziva na veću odgovornost:

”Meni je jasno da najveći hrvatski tiskani mediji nisu naši, ali neovisno o tomu – trebali bi naučiti poštivati svoju djecu.”

”Protiv Francuza odigrati životnu partiju u obrani”

Od Červara bi se moglo čuti još štošta zanimljivoga, pametnoga i kontroverznoga o situaciji u Hrvatskoj, no više od Line Červara, bivšeg saborskog zastupnika, zanimao nas je Lino Červar, izbornik Hrvatske. Kako protiv Francuza?

”Ja mislim da je najbolja taktika pripremiti se za nekoga tako da realno ocijeniš njegove i svoje najjače strane. U trenutku kada smo mi hendikepirani kao nitko drugi i kada imamo mladu reprezentaciju – i ovo do sada ostvareno je san. No, sutra je novi dan i želiš nešto više. Važno je razumjeti da su Francuzi apsolutni favoriti, no to ne znači kako ćemo se mi predati. Naš je cilj vidjeti naše dobre strane i pokušati ih iskoristiti preko njihovih slabih.”

Većini reprezentacija to je nemoguće napraviti, nije uspjela čak ni na papiru kvalitetnija Hrvatska i to pred svojim navijačima. Koji je onda recept za današnju pobjedu?

”Ako hoćemo parirati Francuzima – moramo odigrati životnu partiju u obrani, životnu; na čelu s golmanom. Što se tiče napada, moramo igrati strpljivo i primiti batine. Ako budemo spremni na takvu žrtvu onda će utakmica biti interesantna.”

Nimalo interesantno, međutim, nije pripremati taktiku protiv momčadi koja u svojim redovima ima rukometaše takvog kalibra:

”Teško je s njima, imaju Fernandeza, Narcissesa, Karabatića, Abaloua, Guigou, Omeyera i stvarno su strašni; lagali bi sami sebi kada bi rekli da nisu jaki, ali opet, nema predaje. Noćas ću dobiti snimke pa ćemo vidjeti što napraviti. Na nama je naći njihove loše, a naše dobre strane i to iskoristiti.”

U polufinalu je Islanđane gotovo sam pobijedio Nikola Karabatić. Može li se zaustaviti ta kombinacija sirove snage i brzine?

”Njegova snaga jest što je masivan i prodoran, stvarno je fantastičan igrač. Tu je i Narcisse koji ima sjajnu promjenu pravca i “grdosija” Fernandez. Rekao sam, objektivno jest da moramo odigrati veliku, životnu partiju ako ih hoćemo dobiti.”

Među prioritetima za dvoboj s Francuskom svakako će biti pametan napad. To je funkcioniralo jako dobro protiv Poljske, osjetilo se veliko zadovoljstvo u Červarovom glasu kada je o tome pričao:

”Moramo pažljivo birati šuteve, imati duge napade, onemogućiti kontre. Protiv Poljske je baš sve išlo kako sam htio jer sam znao da oni već imaju mali kompleks Hrvatske i da će se prilagoditi nama. Vidjeli ste kako su usporili svoju igru; to nije njihova igra, oni inače igraju puno brže. Bili su bolji u prvom dijelu, ali ne puno i rekao sam igračima na poluvremenu da ako poboljšamo obranu i stignemo ih – neće nas stići. Tako je i bilo.”

”Ivano je apsolutni lider u svlačionici”

Červar je i na ovom prvenstvu uveo jednu malu revoluciju u rukomet – s igračem manje Hrvatska je igrala bez vratara. S obzirom na hrvatski učinak u takvoj igri – tek jedan primljeni pogodak, a puno kvalitetnih napada – ne treba čuditi ako će u budućnosti taj koncept primjenjivati i druge reprezentacije.

”Gledao sam Austriju i kopirali su taj koncept, drago nam je što smo avangarda. Dosta sam analizirao i vidio da smo puno golova dobivali s igračem manje i mučili se u napadu tako da sam se odlučio za ovako nešto. Naravno, za to nam treba sjajan igrač, a ja sam zaključio da je idealan za takvu igru Balić; blizu je klupe, osjeti kada treba izaći i odlično to radi.”

Za Ivana je Lino dodao kako je nakon ove manje smjene generacija apsolutni lider svlačionice, ali za to osjetiti i ne trebate biti dio svlačionice; dovoljno je pogledati bilo koju utakmicu.

10-ak sati prije finala Europskog prvenstva, izbornik koji kreće po svoje treće zlato, a ako ne uspije, uzet će četvrto srebro, istaknuo je još jednom o kakvim se uspjesima radi:

”Jasno želim reći, hrvatska rukometna reprezentacija je na deset natjecanja devet puta bila u polufinalu i osvojila je šest medalja; zapravo osvojili smo 120 medalja jer 20 igrača dobije medalju što je bitno jer mi smo ekipa kojoj je zajedništvo jako bitno.”

Zbog svega toga, Červar želi – a sigurno to i zaslužuje – veći respekt u svojoj domovini, barem kod onih koji oblikuju javno mijenje:

”Kao što kažu Srbi: “Dobrodošli u zemlju svjetskih i olimpijskih prvaka“, tako nešto trebalo bi pisati i na Plesu. U trenutku kada nam štošta ne ide kako treba, temeljem činjenica mogu reći da gubitnici nikada ne mogu prihvatiti pobjednike. Mi smo ipak najveći pobjednici u našoj zemlji, gubitnike smatram onima koji se nisu uspjeli iskazati u društvu ili realizirati kao osoba. Kako drugačije objasniti kada neki novinar ili anonimac piše tako provokativno, zločesto i bez poštivanja. Moramo se svi, posebno mladi, potruditi kako bismo zemlju uredili na drugačiji način da nam svima bude bolje.”

Odlična misao za kraj intervjua s izbornikom koji je - opet – začepio usta zlonamjernim kritičarima na najbolji mogući način – rezultatom.