Kanaet: "Bolje je da 'ohladimo' u II. diviziji"

Hokej si krenuo trenirati vrlo rano, s tri godine u KHL Mladosti, koliko to utječe na kvalitetu igre i sam razvoj ozbiljnog pristupa u kasnijem razdoblju?

Hokejski su mi počeci u Hrvatskoj bili jako lijepi; na treninzima je vladala obiteljska atmosfera, međusobno smo se dobro poznavali i bilo nam je zabavno. No, svi smo znali da je za veći uspjeh i profesionalno bavljenje hokejom potrebno puno više, a ja sam među prvima odlučio otići izvan Hrvatske.

S jedanaest si godina preselio u Slovačku, u Dubnicu, kako bio ostvario kvalitetnije hokejsko obrazovanje. Na kojoj je razini treniranje hokeja u Hrvatskoj i može li nas ono vratiti u Diviziju I?

Nažalost, juniorsko treniranje u Hrvatskoj nije na visokoj razini, a u prvoj smo se diviziji uspjeli održati samo zahvaljujući igračima koji treniraju vani. Seniorski su treninzi kvalitetniji i to se primjećuje,

Koje su najčešće ozljede hokejaša? Ima li "pretvaranja" i na ledu?

Kao najčešće bih naveo ozljede koljena, kosti šake, zapešća i ramena. Osobno, nasreću, nisam imao problema s takvim ozljedama, ali zato su mi slomili četiri zuba na drugoj pripremnoj utakmici protiv Srbije. Klupski je kolega Aaron Fox imao problema s ramenom, naš je kapetan Alan Letang slomio tri rebra u utakmicama play-offa, no uspio je to prikriti, stisnuti zube i nastaviti igrati, što je vrlo pohvalno i zbog čega je ekipi bio veliki uzor. Ima igrača koji se izvlače na ozljede, ali to onda nisu pravi hokejaši.

Ove godine su se lomila koplja oko kvalitete EBEL-a u odnosu na ostale europske lige. Koja je razlika u odnosu na slovačku i češku Extraligu s kojima si upoznat? Imaju li tradiciju dovoditi strane igrače?

Trenutno je EBEL sedma liga u Europi. U Češkoj i Slovačkoj većinom igraju samo domaći igraći, pogotovo u juniorima od kojih uzimaju igrače u seniorske momčadi; dolaze i stranci iz Finske, ali su domaći ipak okosnica svake seniorske momčadi. U Austriji, Mađarskoj, Sloveniji i Hrvatskoj nema takve tradicije, stoga se dovode strani igrači kako bi podigli prosjek, to su prije svega Kanađani jer je njih jako puno i nema za sve mjesta u NHL-u. Mnogi dolaze jer su izvan forme za NHL, a neki jer bi jednostavno htjeli probati igrati na europskom ledu. Austrijska juniorska liga je slabija od slovačke, ali EBEL se može mjeriti sa slovačkom Extraligom upravo zbog stranih igrača. Primjerice, dosta čeških i slovačkih igrača igra u NHL-u - Halak, Hašek, Lašak. Hašek se vratio u Češku i s Pardubicama ove godine osvojio Extraligu. U Hrvatskoj ima jako malo prostora za treninge juniora stoga je logično dovođenje stranih igrača kako bi se ojačao klub.

U mlađim kategorijama se bilježi porast interesa za hokejom u Zagrebu. Koliki je interes za hokejom u Slovačkoj i može li se to uopće uspoređivati?

U Hrvatskoj je hokej popularan jedino u Zagrebu, dok u Slovačkoj samo u Bratislavi za njega vlada takvo zanimanje. Ostali su sportovi malo zastupljeni i velika je vjerojatnost da će se na 100 klinaca naći barem deset koji će igrati vrhunski profesionalni hokej. U Zagrebu je šansa za to mnogo manja.

Koliko je realno očekivati hrvatsku reprezentaciju na ZOI 2018. godine? Jesi li znao da mladi imaju treninge u 23 sata?

Postoje velike šanse da se to ostvari ako za našu reprezentaciju zaigraju Kanađani hrvatskog porijekla koji trenutno igraju za KHL Medveščak. Dovoljno je samo proći kvalifikacije, ali to je iznimno teško, teže od plasiranja u elitnu diviziju i opstanka u njoj, što je za nas u ovom trenutku nemoguća misija. Problem je u tome što jednostavno ne možemo konkurirati boljim momčadima ako imamo u cijeloj zemlji samo tri ozbiljna kluba. Nije problem u Savezu, već u tome što u drugim gradovima nema organiziranog hokeja niti prostora - osim u Zagrebu samo se u Karlovcu i Sisku organizira, a to nije dovoljno. Čudo je što smo se na taj način održali u I diviziji do sada, jer smo pobijedili primjerice Australiju i Estoniju koje imaju i po dvije lige, a kod nas se hokej igra tek toliko da se igra. Nažalost, nisam znao da se treninzi mlađih uzrasta održavaju u 23 sata, ali to je sve rezultat manjka leda u Zagrebu.

Neposredno prije pripremne utakmice protiv Austrije izbornik Pavle Kavčić je izjavio za Večernji list kako je EBEL donio "više lošeg nego dobrog" jer su određeni igrači bili demotivirani ne igrajući za Medveščak I već samo za Medveščak II, koji se plasirao u play-off Slohokej lige ali već u prvom ogledu protiv Jesenica izgubio u seriji 2:0.

Nisam baš upućen u Slohokej ligu i ne mogu tvrditi koliko je to točno, jer je on sam mogao procijeniti u kolikoj su formi igrači došli na pripreme. Veliki je problem što dosta igrača tokom sezone nije treniralo, KHL Mladost je bila posljednjeplasirana u Slohokeju i to je posljedica demotivacije igrača jer i sami više nisu znali što znači pobijediti. Kako ih većina nisu profesionalci, ne čudi me što smo izgubili od momčadi J. Koreje koja se sastoji od profesionalnih igrača. Divim se našim reprezentativcima koji pored svojih svakodnevnih obaveza i posla stignu trenirati i dolaziti na utakmice. Naša realnost je takva da jednostavno nismo imali šanse opstati u I diviziji, da smo pobijedili J. Koreju to bi bilo jedno malo čudo.

U kojoj mjeri će nastupanje u drugoj diviziji utjecati na mlađe igrače poput tebe ali i planove reprezentacije?

Možda je bolje malo „ohladiti“ u II diviziji, iako je i pomalo demotivirajuće. No nadam da će se svi okupiti i iduće godine i da ćemo se uspjeti vratiti u I diviziju. Bilo bi dobro da tamo ostanemo dok nam se ne pridruže hrvatski Kanađani te se eventualno plasiramo i u elitnu diviziju.

Saznali smo i protivnike u II Diviziji skupine B, to su Rumunjska, Island, Bugarska, Kina i Irska.

Najveći problem će naravno biti Rumunjska, no njih smo pobijedili prošle sezone u pripremnoj utakmici s 1:0 kada su igrali u I diviziji. Oni su tada ispali, a mi smo opstali do ove godine. Ako će igrači više trenirati i igrati u EBEL-u imamo šanse za prolazak, ali ako se pojavimo u istom sastavu i istoj formi kao u Ljubljani, mislim da nam šanse nisu velike. Navodno je kandidat za domaćinstvo iduće godine Zagreb, a ako bi se to realiziralo povećale bi nam se šanse za bolju igru pred domaćom publikom. Onda bismo svakako mogli pobijediti i Rumunjsku. Ostale momčadi smatram da bismo lako dobili.

Kako gledaš na potencijalno jačanje reprezentacije dolaskom Kanađana i ostalih igrača naših korijena?

Naravno da su nam ti igrači potrebni jer nemamo dovoljno profesionalaca. Bio bih sretan da u Medveščaku igra još nekoliko domaćih igrača, ali da bi se postigla kvaliteta igre u ovom je slučaju potrebno dovođenje stranaca.

Kako komentiraš posljednje SP-u U20 u Gdanjsku, gdje ste se održali u prvoj diviziji pobijedivši Poljsku?

Taj mi je turnir ostao u posebnom sjećanju jer smo uspjeli pobijediti Poljsku, koja ima dvije lige i još je k tome bila domaćin. To je bilo nešto posebno, a i bio sam proglašen najboljim igračem reprezentacije, peti na listi igrača s najbolje ostvarenim bodovima i osmi strijelac s tri zgoditka. Bili smo odličan tim i nadam se da ćemo jednog dana zajedno biti profesionalci. U seniorskoj reprezentaciji su kvalitetom ispred nas Marko Lovrenčić i Miroslav Brumerčik, ima još nekoliko kvalitetnih igrača, ali su većinom amateri i baš se zato ne možemo mjeriti sa ostalim reprezentacijama.

Sa spomenutog turnira istaknula bih ime jednog našeg reprezentativca, Ivana Delica, koji nije postigao nijedan gol, a istaknuo se kao zapaženi defenzivni igrač. Gdje je nastavio karijeru i zašto se nije pojavio ove godine na pripremama?

Ivan je odličan igrač i dosta nam je značio na tom turniru, trenutno je na sveučilištu Holderness, gdje ujedno i trenira hokej. Neobično mi je što ove godine nije bio pozvan na pripreme, a koliko znam imao bi vremena za turnir i vrlo rado bi igrao za reprezentaciju.

Kakvi su tvoji dojmovi o završenoj sezoni EBEL-a? Bi li volio ostati o Medveščaku?

Ne zamjeram treneru Tedu Satoru što me nije često stavljao u igru jer mi je ovo ipak bila prva profesionalna liga koju sam igrao do sada i bio sam najmlađi igrač u momčadi. Sretan sam za svaku minutu na ledu, trudio sam se što više pomoći i nisam baš razmišljao na to da zabijem gol već da pomognem momčadi koliko mogu. Kako je ovo bila prva profesionalna momčad u kojoj sam igrao, trudit ću se preko ljeta postići još bolju formu kako bih iduće sezone dobio više prilika na ledu. Imam nekoliko opcija, ali prva mi je ostajanje u Medveščaku.

Motivacija za ostanak ti je zasigurno i titula mladog igrača EBEL-a za veljaču koju su ti glasovanjem dodijelili navijači KHL Medveščaka i mnogobrojni obožavatelji. Koliko ti ona znači?

Nisam očekivao tu titulu, ali je ona pokazala kako imamo najbolje navijače u EBEL-u i naravno da mi je bilo drago. Nisam se previše obazirao na to, već sam razmišljao samo o play-offu. Najsretniji sam bio kad smo pobijedili Graz i nadam se da ćemo takav uspjeh postići i iduće sezone.

Koje bi mlade hrvatske igrače istaknuo kao pojačanja, odnosno moguće nositelje igre Medveščaka u budućnosti?

Većina igrača koji igraju u inozemstvu su odlični, primjerice Borna Rendulić, Petar Trstenjak, Luka Marković, Mato Tomljenović, koji je odličan golman i trenutačno brani za Dubnicu, s kojom je dogurao do finala. Svima njima poručujem da se vrate igrati u Medveščak, uvjeren sam da i oni to žele te zbog toga igraju vani kako bi postali profesionalci. Sigurno će radije igrati za Medveščak nego u Slovačkoj.

Ako bi ostao u Medveščaku, što se može očekivati naredne sezone, kako po pitanju igara i rezultata, tako i cijele atmosfere oko hokeja i navijača?

Ove sezone smo visoko podignuli letvicu i očekujem da ćemo iduće sezone možda biti čak i bolji ili eventualno samo potvrditi ovaj plasman. Mislim da nas sada druge momčadi više poštuju, jer smo prošle sezone došli kao novi tim a pokazali smo da možemo odlično igrati. Cijela momčad je oduševljena našim navijačima, čak i kanadski igrači, ni ja nisam nigdje vidio takve navijače kao u Medveščaku. Sezona je bila fantastična i nadam se da će tako biti i iduće sezone.

Imaš li neku ozbiljniju ponudu od klubova izvan Hrvatske?

Da, imam ponudu iz USHL, iz Indiana Ice momčadi, to je jedna odlična juniorska liga, spomenuti klub je prošle sezone bio prvak lige i bilo bi mi drago igrati za njih, ali ovo mi je druga opcija i radije bih ostao igrati u Medveščaku. Imam još nekoliko ponuda iz Finske i nekih slovačkih klubova, ali se nadam da ću iduće sezone igrati u Medveščaku. U suprotnom ću otići u Ameriku i vratiti se u boljoj formi te opet pokušati zaigrati za Medveščak i naravno s reprezentacijom ostvariti dobar rezultat.

Kako bi se trebalo razvijati hokej u drugim hrvatskih sredinama?

Nisam siguran na koji način započeti samo realiziranje jednog ovakvog projekta jer to zahtijeva mnogo godina. S time bi trebalo odmah početi, bez previše odgađanja. Imamo klizališta u Sisku, Karlovcu, Delnicama, Slavonskom Brodu, Vukovaru i Dubrovniku i trebalo bi početi ozbiljno raditi na osnivanju klubova; uspjeh bi se vidio već nakon nekoliko godina. Sisak jedini ima klub izvan Zagreba, ali tamo je trenutno sve na rekreativnoj razini.

Bi li želio poručiti nešto za kraj?

Svim mladim igračima koji se misle ozbiljno baviti hokejom, savjetujem da u dobi od 11-14 godina probaju igrati hokej izvan Hrvatske da se nauče disciplini i pravim treninzima, jer u Hrvatskoj su treninzi na niskoj razini zbog nedostatka prostora i trenera. Njima svakako želim puno sreće i uspjeha.