"Ako će Medveščak jednom biti zainteresiran..."

U vrijeme kada se bliži još jedna pauza u hokejskim ligama zbog predstojećeg Svjetskog prvenstva u hokeju na ledu U20 reprezentacija, Mate Tomljenović se našao na širem popisu igrača za odlazak u Bled. Bled je pitomi gradić u sjevernoj Sloveniji uz jezero, a ove će godine od 12. do 18. prosinca ugostiti reprezentacije U20 iz I. divizije, grupe B.

Na popisu su jake momčadi Slovenije, Austrije, Danske, Kazahstana, Litve i Hrvatske. 17-godišnji Tomljenović se dotaknuo teme opstanka u I. diviziji, a prisjetio se i ne tako davnog odlaska u Slovačku.

Zašto si odabrao poziciju golmana?

"Hokej sam počeo trenirati s četiri i pol godine u KHL Mladosti, krenuo sam kao igrač i nakon pola sezone sam odlučio postati golman, jer to me nekako oduvijek privlačilo. Klubu je tada nedostajao golman te sam treneru predložio kako bih ja mogao probati kao golman, on je naravno pristao."

Kakvi su tada bili uvjeti treniranja golmana u Hrvatskoj?

"Kad sam ja trenirao nisu postojali uvjeti treniranja za golmane u Hrvatskoj. Trener Duško Janjatović je znao par osnovnih vježbi koje mi je u mojim počecima pokazivao i to je bilo sve, ostalo je bilo na meni. Mislim da još nema uvjeta za rad s golmanima u Hrvatskoj jer ne postoji stručnjak koji bi pokazao nešto golmanima. Sreća je što preko ljeta postoje golmanski kampovi u cijelom svijetu gdje su stručnjaci koji svakog golmana mogu naučiti nečemu. Međutim, to nije dovoljno za neku jaču ligu, golman se svakim danom treba gurati naprijed i biti sve bolji i bolji."

S kakvim si se uvjetima rada s golmanima susreo u Zvolenu, mjestu gdje trenutno treniraš?

"U Zvolenu je rad s golmanima izvrstan. Treniram s juniorima HKM Zvolena i golmanskim trenerom Františekom Kučerom, on je ujedno trener golmana Slovačke U20 reprezentacije, svaki trening je s nama na ledu. Tako svaki dan naučim nešto novo, trudim se ne ponavljati greške na koje me on upozori. Imamo individualne golmanske treninge dva puta tjedno po sat i pol, na njima poboljšavamo tehniku i rješavamo različite situacije u kojima se nađemo."

Koji su glavni razlozi odlaska u Slovačku?

"U Slovačku sam odlučio otići po završetku osmog razreda osnovne škole, ali razmišljanja o tome su došla puno ranije. U rujnu 2007. godine moj djed mi je organizirao dva tjedna treninga u Rusiji s moskovskim CSKA. To je bio ključan trenutak u mojoj karijeri, tamo sam naučio gotovo sve. Malo čudno zvuči, jer sam na treningu bio samo dva tjedna, ali svaki dan sam proveo po pet sati na ledu te radio samo golmanske vježbe i tehniku. Time sam jako puno naučio, a to me potaklo na razmišljanje kako od svojih treninga mogu napraviti puno više. Na odlazak u Slovačku, 2008. godine, su me potaknuli i moji suigrači tj. suparnici u Extraligi, Borna Silović i Petar Trstenjak iz Slovana. Oni su prvi otišli trenirat van. Borna je moj najbolji prijatelj i stalno smo pričali kako je trenirati u Slovačkoj te sam odlučio krenuti njegovim putem."

Osim svakodnevnih treninga, na rasporedu su i školske obaveze. “Nastavio sam školovanje u Zvolenu, krenuo sam u devet razred OŠ, sada sam učenik drugog razreda srednje škole. Trenutno nemam problema s usklađivanjem jer imam individualni plan u školi. Pojavim se određeni datum na ispitu i to je to."

Prvi dojmovi u Slovačkoj su bili više nego pozitivni.

"Po dolasku u Slovačku prve dvije prekrasne sezone sam proveo u MHK Dubnica. Ove sezone branim za dorast HKM Zvolena tj. ekipi do 18 godina, a treniram sa juniorima U20. Zvolen je veliki klub koji ima dugu tradiciju u Extraligi. Juniori već tri godine za redom osvajaju medalje, jednom su bili drugi i dva puta treći, a ove godine im je cilj titula. Branim za klub koji je prošle godine imao velikih problema i do zadnje utakmice su se borili za opstanak. Ovu sezonu smo trenutno drugi na tablici i ide nam odlično."

Nova sredina i novi klub nisu bili problem za Tomljenovića koji se odmah pokazao kvalitetnim kadrom u svojim klubovima. Svoje znanje i vještine pokazao je po dolasku u Dubnicu.

"U Dubnici sam prve sezone bio prvak države i najbolji golman lige, druge godine smo kao novaci u dorastu Extralige osvojili drugo mjesto. To još nitko u povijesti lige nije uspio, po statistici sam bio drugi golman Slovačke u svom godištu. Ove sezone su očekivanja od dorasta bila opstanak u ligi, zato sam ovdje i došao kako bi im pomogao u tome. Međutim, početkom sezone nakon 22 utakmice smo drugi u ligi i jako se dobro držimo, što je odlično za cijelu momčad."

Kakva je atmosfera u mjestu?

"Hokej je u Zvolenu glavni sport, sve se vrti oko hokeja, kad se govori o nekom sportu, onda je to samo hokej. Na utakmice uvijek dođe puno navijača podržavati svoj klub. Jako puno djece trenira hokej, imamo odlične uvjete s dvije dvorane tako da svi uzrasti imaju svaki dan minimalno sat i pol treninga na ledu."

Kao jedini naš golman koji trenira vani, zasad je skroman u svojim ciljevima i ambicijama.

"Trenutno nemam neke daljnje ciljeve, namjeravam još ostati sezonu ili dvije u Zvolenu s juniorima. Moj je trenutni cilj od Nove godine početi braniti za juniore. Već sam pričao s trenerom juniora i rekao mi je da se pripremim, jer nakon Nove godine idem u 'vatru'."

Povratak u Hrvatsku u ovom trenutku ostaje druga opcija.

"Zasad je još prerano za razmišljanja o povratku, tek sam počeo vani i još nisam razmišljao o povratku. Jednog dana zašto ne, ako će Medveščak biti zainteresiran, ja sam na raspolaganju."

Uskoro kreće SP, naša U20 momčad je prošle godine izborila opstanak u I. diviziji pobijedivši samo domaćina Poljsku u zadnjoj utakmici s 6:5, što možemo očekivati ove godine?

"Mislim da je naš glavni cilj u Bledu opstanak, sve ostalo je samo jedan veliki plus za nas i dokaz da možemo i više. Kada u Slovačkoj kažem kako Hrvatska igra u I. diviziji, svi mi se smiju i ne vjeruju mi, ali kad sam im to pokazao počeli su se u čudu gledati. Ne mogu vjerovati da Hrvatska uopće ima igrače za reprezentaciju, a kamoli da igramo protiv reprezentacija koje spadaju u sam vrh kao što su Bjelorusija, Austrija, Danska i ostale. Od tada drugačije gledaju na nas Hrvate i dive nam se."

Kockasti dres ti nekako do sada nije bio suđen.

"Do sada sam imao velikih problema po tom pitanju. Po odlasku u Slovačku, u proljeće 2009. godine, pozvan sam na pripreme U18 reprezentacije. No u to vrijeme smo imali turnir za prvaka Slovačke i trener me nije pustio. Došao sam samo na pripreme i nakon tjedan dana sam se morao vratiti u Slovačku. Iste godine, u prosincu, sam dobio poziv na pripreme U20 reprezentacije. Došao sam na pripreme i ostao tri dana, jer se stigao poziv iz Dubnice kako se drugi golman ozlijedio i nitko nije mogao braniti na predstojećoj utakmici. Nažalost, morao sam se opet vratiti, naravno uz dopuštenje izbornika Danijela Kolomba. Četiri mjeseca kasnije, u proljeće ove godine, sam dobio poziv za SP U18 koji sam nažalost opet morao odbiti. Naime, trener Dubnice mi je postavio neku vrstu ultimatuma, ako odem na SP neću braniti u doigravanju za Dubnicu. Razgovarao sam s izbornikom, shvatio je moju situaciju i opet me pustio."

S obzirom na kvalitetu koju spominješ, smatraš li da možeš preuzeti jedno od dva mjesta golmana u Bledu, a možda je ovo tvoja četvrta sreća po pitanju SP-a?

"Ove godine sam pozvan i dolazim na pripreme, za Bled stojim izborniku na raspolaganju. Pričao sam sa svojim trenerom u Zvolenu, on je shvatio moju situaciju i pustio me. Silno želim obući dres Hrvatske reprezentacije i nadam se kako će mi se to ovog puta i ostvariti. To je moja velika želja, želim biti dio Hrvatske reprezentacije i boriti se za nešto zajedno sa svojim suigračima, dati sve od sebe jer samo se to i očekuje od svakoga od nas. Zahvalan sam izborniku Kolombu što me stavio na popis i nadam se kako ću mu na pripremama dokazati da sam dovoljno dobar da me uzme u Bled. Puno sam napredovao i osjećam se spremnim pomoći ekipi kako bi ove godine opstali u I. diviziji."

Jednog dana ti se možda nasmiješi mogućnost preuzimanja mjesta prvog golmana seniorske momčadi, kakve su tvoje želje po tom pitanju?

"Naravno da bih to želio, za mene bi to bila velika čast, bit ću stvarno presretan, ako se to jednog dana ostvari. Mislim da je san svakog hokejaša predstavljati svoju zemlju na SP-u, pa tako i moj. Nije važno u kojoj diviziji, važno je dati sve od sebe i boriti se do kraja jer navijači tvoje zemlje upravo to i očekuju."

Vrlo rano si odlučio otići iz sredine u kojoj si odrastao s jasnim ciljem, svojim primjerom možda potakneš još neke mlađe hokejaše na sličan put.

"Poručio bih svim malim hokejašima da se nastave baviti ovim prekrasnim športom, oni koji to žele ozbiljno trenirati moraju znati kako to zahtjeva puno odricanja, a i odlazak u inozemstvo. U Hrvatskoj, nažalost, hokej još nije na visokoj razini treniranja. Ako nije bio problem meni, onda neće biti ni njima. Važno je samo jedno, rad je cijena uspjeha. Na svakom je treningu potrebno davati ne 100%, nego 120%, treba raditi individualno i tek onda se može uopće razmišljati o nečem velikom."