Besek: "Istina mnogima smeta"

Nakon duge odsutnosti iz Varaždina, Besek se vratio u barokni grad. Prve dojmove opisuje: "Svugdje je lijepo, ali doma, doma je najljepše. Svaki kontakt s vijestima iz Hrvatske bio je jako lijep i ugodan, važan. No, kad sam se vratio u svoj Varaždin, samo izašao iz stana van, odmah je drukčiji zrak…" Na sreću, s obitelji je mogao često kontaktirati: "Velika je žrtva provesti u Kini devet mjeseci, iako sam imao odličan kontakt s obitelji, bolji nego kad sam prije 20 godina bio igrač. Čuda moderne tehnologije utoliko olakšavaju život, ali je ipak teško."

Povratak je dakle bio prekrasan, kakav je bio prvi kontakt s Kinom? Je li to bio kulturni šok?

"Kulturni ne, ali tehnološki i urbani da. Išao sam s pogrešnom predodžbom, koju većina Europljana ima, a ispalo je da je Kina moderna, izgrađena. Autoceste su moderne, zgrade ogromne, tamo nema zgrade niže od 15 katova. Dakle, držao me taj pozitivni šok, no kad sam se upitao bih li želio živjeti tamo, srce je vuklo nazad u Varaždin."

Nogomet i oko njega

Sigurno je jezična barijera bila jedan od najtežih stvari za prebroditi? Pretpostavljam da je rad u europskim klubovima, gdje većina trenera i igrača zna engleski i njemački, ili čak u arapskim zemljama, gdje se govori engleski, mnogo lakši nego rad u Kini?

"Jezičnu barijeru ne priznajem u nogometu. Nogomet ima svoj univerzalni jezik, koji se može objasniti mimikom, pokretom, primjerom, pa velikih problema nije bilo. S druge strane imali smo prevoditelja Kineza, koji je godinama studirao i radio u Hrvatskoj, a koji je dobio nadimak Vlado. Bio nam je od velike pomoći, a vjerujem da je i on uz nas stekao veliko iskustvo. Također, jako puno ljudi iz Uprave kluba govori engleski, iako igrači ne govore. Reći ću najkraće da jezična barijera nije bila tolika da bi nas spriječila da ostvarimo dobar rezultat, ali jest iziskivala dodatni napor."

Kakva je bila ekipa, je li bilo stranaca s našeg područja?

"Nismo imali Hrvate. Imali smo od stranaca dva Brazilca, po jednog Argantinca, Kolumbijca, Kamerunca i jednog Sirijca. To su sve bili vrhunski momci, Kolumbijac Duvier Riascos je bio i prvi strijelac lige. Evropljana na žalost nismo imali, oni bi nam sigurno bili produljena ruka na terenu. S druge strane, ima dosta trenera s područja Srbije, Kostanović, Ješić, Gogić, uz dva naša trenera i jednog Nizozemca, kao i dva Korejca. Tržište traži kvalitetu."

Može li se usporediti kineski i hrvatski nogomet?

"Mislim da nogomet ne poznaje granice i nema tajni, da bismo mogli reći da se igra nešto sasvim nepoznato. Hrvati kad izlaze u Europu moraju poštovati neke zakonitosti da bi mogli igrati, tako je i s Kinezima u Azijskoj ligi. Kineski nogometaši, pojedinačno, jesu jako dobri, motorični, s velikim predispozicijama trkačkim i tehničkim. Zaostaju u taktici, ali to je problem školovanja nogometaša, što se odražava na prvenstvo. Ali, moram reći da kineski nogomet nije lagan. Ni kao igrač ni kao trener nisam do Kine imao prilike sudjelovati u prvenstvu u kojem je vladala tolika neizvjesnost do samog kraja. Nije bilo laganih utakmica."

Pred početak kineskog prvenstva dosta smo u Hrvatskoj čitali o problemima s namještanjima utakmica i s klađenjem. Kakvo je stanje po tom pitanju?

"Kinezi su napravili veliki iskorak i skoro iskorijenili ta dva problema. To se odmah odrazilo na neizvjesnost prvenstva."

Tanac i Ćiro, Dinamo i Rijeka

Iz hrvatske perspektive je kineska liga bila obilježena dvobojem Ćirinog Shangai Shenua i Tanacovog Shandong Lunenga. Shangai je izgubio obje utakmice protiv Shandonga u prvenstvu, doma 1:2 i u gostima 5:2. Kakve su bile te utakmice, što je presudilo pobjednika?

"To su bile vrhunske, interesantne utakmice. Prvo smo igrali kod nas doma, poveli smo i u zadnjim minutama izgubili. Ivankovićevi igrači su znali držati koncentraciju do 90. minute, dok je kod nas golman kiksao. Shandong je imao selekcioniranu momčad, tehnički jako dobro potkovanu i logistički sređenu. U drugoj utakmici, u posljednjem kolu, rezultatski ispada izvjesna, ali nije bilo baš tako. Imali smo prilika, ponudili smo gledateljima dobar nogomet. Čestitali smo im sportski jer su bili dominantni u preko pola sezone. U nekakvim hrvatskim okvirima, Ivankovićev bi klub bio Dinamo, naš Rijeka."

Je li treće mjesto kojeg ste osvojili rezultatski podbačaj, koji su uopće bili ciljevi koje vam je postavila Uprava kluba?

"Očekivanja su na početku bila jako mala, javnost je sumnjala, a čak je jedan igrač, kineski reprezentativac koji je otišao iz kluba pred prvenstvo, kazao da ćemo se boriti za opstanak. No, mi smo rasli iz utakmice u utakmicu, bili smo i na prvom mjestu tablice, no na žalost nismo ga zadržali. Treće mjesto je onaj najvažniji čovjek, predsjednik kluba, procijenio velikim uspjehom. Osim toga, u mladoj smo ekipi promovirali šest novih reprezentativaca, napravili smo selekciju, ekipa će se kroz godinu-dvije boriti za prvo mjesto tablice. Koliko sam ja vidio Uprava je prezadovoljna, što je potvrđeno i željom za daljnjom suradnjom."

Koliko ste osobno zadovoljni konačnim plasmanom?

"Moje zadovoljstvo je ogromno, jer smo pobili sve sumnje javnosti. Osim što sam imao priliku raditi s vrhunskim trenerom poput Miroslava Blaževića i ostatka stručnog stožera, mogao sam raditi i s mladim igračima i primijeniti iskustvo iz Varteksa. Prvo mjesto nije uvijek mjerilo najboljeg rada. Moje zadovoljstvo je ogromno, nisam uzalud potrošio godinu dana. Nadam se da smo otvorili put i sebi i ostalim Hrvatima."

Kineska Superliga igra se bez duge pauze u sredini, u jednoj godini. Koliko vam se sviđa takvo prvenstvo?

"Nema dvaput bazičnih priprema, igrači imaju kontinuitet rada. Nema raubanja igrača kroz pripreme jer su samo jedne, dugo traju i igrače možemo jako dobro pripremiti. No za to trebaju uvjeti, a tamo ih ima. U Kini nema loših stadiona, a tereni za trening su vrhunski. No, i europske lige idu tome, nema više tako dugih stanki ni u Njemačkoj ni u Engleskoj."

Je li to primjenjivo na Hrvatsku i bi li nam to donijelo bolji nogomet?

"Teško bi bilo tako igrati u Hrvatskoj, ali bi ovdje bilo pametno odgađati utakmice zbog vremenskih uvjeta. Događa se međutim da se kod odgode odmah počinje pričati o namještanjima. Trebalo bi imati više povjerenja u ljude, jer nisu problem nogometaši, treneri… Problem je organizacija."

Nastavak u Kini

Miroslavu Blaževiću je nedavno ukazano veliko povjerenje i ponuđeno mu je mjesto izbornika kineske reprezentacije. Koliko je to za vas iznenađenje?

"Za mene osobno to nije bilo iznenađenje, to je potvrda da čovjeka treba gledati kroz prizmu stručnosti, znanja, odanosti poslu. Mogu reći da on cijelo vrijeme traži nove izazove i da uživa u poslu."

Često se u javnosti spominje teza da je Blažević 'samo' motivator. Koliko je to istina?

"Onaj koji to kaže je neznalica. U kojoj privrednoj grani, u kojem sportu, je treće mjesto na svijetu posljedica sreće i toga da je netko dobar motivator? To nije moguće. Ponajviše još u nogometu, u kojem je najteže doći do rezultata zbog konkurencije. Blažević je veliki stručnjak, to je ono što je istina, i sigurno je trenutno među najboljim svjetskim trenerima. Provodio sam s njime više od deset sati na dan, znam koliko je rada i truda uložio i kad mi netko potom kaže da je on samo motivator, mogu reći da to ne pije vodu. To pričaju samo oni koji žele omalovažiti nečiji rad."

Hoćete li se i vi vratiti u Kinu?

"Ne mogu sa sigurnošću reći, imam opcija. Ne bih se želio zaletavati i reći da se vraćam, jer to na kraju ovisi o predsjedniku, kao i o Blaževiću. Sretan sam što imam opcija."

Je li opcija i to da preuzmete mjesto prvog trenera Shanghaija? Hoće li vas Ćiro zvati za pomoćnika u reprezentaciji?

"Da, obje te opcije postoje. Za mene je ova godina u Kini bila izuzetno iskustvo, koje mi je otvorilo nove horizonte i mnogo sam toga naučio. Mislim da imam prostora za napredovanjem, ali trebam klub u kojem ću to moći."

Ako ćete se vratiti, kad će to biti?

"Tek krajem ožujka počinje nova sezona, a Azijska liga starta početkom ožujka. Pripreme započinju oko 10. siječnja. Nadam se da ću do sredine prosinca znati koje će mi biti iduće zaposlenje. Spreman sam i pauzirati šest mjeseci, da bih došao u klub u kojem neću imati neprestanu borbu i da me klub može pratiti. Svojevremeno sam imao Varteks, koji me mogao pratiti, igrali smo Europu, i u Poljskoj je bilo tako, dakle želim momčad koja će htjeti više."

Varaždinske muke

Koliko je teško bilo napustiti Varaždin?

"Svakako, bilo je teško otići iz Varteksa, ali sam dobio ponudu koja se ne odbija. Ne toliko zbog novca, nego zbog otvaranja tržišta. S druge strane, u Varaždinu sam očito nekima smetao, jer se ništa nije mijenjalo na bolje. Ja sam od sebe dao mnogo, pa i podršku gradskim strukturama na lokalnim izborima, jer sam smatrao da će riješiti funkcioniranje kluba. No, ni moj odlazak nije pomogao."

Naslijedio vas je Damir Jagačić, a njegovo se vođenje ekipe nije pokazalo formulom za uspjeh.

"Ne mogu komentirati zašto on nije uspio, ali mogu reći da je moje razmišljanje bilo da klub treba višu dozu profesionalizma. Moj je kandidat bio Tomica Kocijan. On je europsko ime, gospodin, koji je igrao Ligu prvaka, može otvarati vrata. Sad je Samir Toplak trener i ima dobre rezultate, ali nije se napravio iskorak u stabilizaciji kluba. Za to nije kriva struka nego rukovodstvo."

Samiru Toplaku je to prvi posao trenera seniorske momčadi. Kako vam se sviđa njegov stil? Gdje vidite ekipu na kraju prvenstva?

"Teško je procijeniti, kratko je u tom poslu. Nadam se da će ostati u Varaždinu tri-četiri godine, postati pravi stručnjak i potom biti spreman otići van. Njemu je trenutna situacija u klubu možda olakšavajuća okolnost jer nema pritiska rezultata. No, neće biti dobro ako se ekipa opet rasproda za ništa, jer klub onda nema ništa od mladosti. Izgubljeni su Frljužec, Prahić, Smrekar, vodeći u svojim generacijama. Mladosti trebaju uvjeti, od pomoćnih terena i priprema do vitaminizacije, a onaj ekonomski dio u osnovnoj plaći mora biti redovit."

Koliko su problem financije u smislu stvaranja igrača?

"Mislim da se u Varaždinu sad ne trenira dobro, jer se igračima podilazi i ne može ih se stiskati. Kad odu u druge klubove doći će na drukčiju komunikaciju i način rada i biti će problema. Nadalje, Omladinska škola mora se u potpunosti odvojiti od kluba, prikupljati djecu iz regije. Moramo biti objektivni i reći da imamo mnogo djece iz Međimurja i da je ta veza prirodna. No, prva ekipa ne smije trošiti igrače iz Omladinske škole i puštati ih da otiđu bez odštete. Milijun kuna je mjesec dana života kluba."

Smatrate li da je marketing jedna od najslabijih točki Varaždina?

"Imidž se plaća, a marketing kluba treba osmisliti. Samir je recimo igrao Bundesligu četiri godine, a ne može to iskoristiti jer je trener i mora se time baviti. Imali smo Mumleka, koji nije iskorišten nikako. Sad je tu Vugrinec, kojeg se ne koristi. Te dečke treba pitati što žele raditi i dati im svu moguću potporu, biti sretan što žele pomoći. A ne da se za vrijeme mog mandata na mjestu trenera onaj Topolnjak bojao da ja ne postanem 'sve' u klubu. Nije želio vidjeti koja vrata mi možemo otvoriti, za razliku od njega, kojem se vrata otvaraju u Zagorju."

Varaždinska budućnost

Može li se Varaždin vratiti na staze stare slave?

"Varteks je bio na mjestu na kojem su mu svi zavidjeli, a ja sam imao sreću što sam sudjelovao u tome. Mogao je ići samo naprijed, no onda su se dogodili Daraboš i Nevenko Herjavec i krenula je propast. Sad je sve Varteksovo nešto što je u zraku. Ostali su u klubu ljudi bez znanja, ideja… Prvo i osnovno je stabilizirati uvjete. Trenutno nema smisla gurati se u Europu, trebalo bi prije krvavo raditi godinama, u stabilnim uvjetima. Uvjeti se mogu stvoriti dobrom prodajom igrača. Uvjeravam sam sebe da uvijek ima izlaza. Treba jedan čovjek."

Ukoliko budete čekali do lipnja novi angažman, hoćete li se uključiti u rad Varaždina?

"Ja sam uvijek otvoren za Varteks, ali ne bih želio smetati, jer ima ljudi koji se boje jezika istine. Ne mogu i ne želim prelaziti preko stvari. No, u normalnim uvjetima sam spreman učiniti mnogo."