Jagačić: "Tajne nema, sve je rad"

U redovima trenera Omladinske škole je pred blagdane vladalo dobro raspoloženje. Ono je takvo doduše u cijelom NK Varaždinu, jer su napaćeni zaposlenici konačno dobili plaće koje su kasnile i 12 mjeseci. Interesantno je međutim da su treneri u Školi većinom besparicu podnijeli bez previše buke: "Naš posao je takav. Kad bismo krenuli u obustavu rada, dali bismo povoda igračima da odu i potraže nove sredine. Ionako su nam neki otišli zbog slabijih uvjeta", kaže Damir Jagačić, šef varaždinske Omladinske škole.

O Školi

U varaždinskog je prvoligaša Jagačić, točnije Školu nogometa, stigao 'davne' 1993. godine, kad je predsjednik Kluba bio legendarni Anđelko Herjavec. To su bila neka sasvim druga vremena, kaže: "Bilo je novca, toliko da meni nije trebalo puno razmišljanja da napustim posao u osnovnoj školi i da dođem profesionalno raditi u Klub. U to vrijeme u Omladinskoj školi nismo trebali brinuti ni o čemu. Dobivali smo opremu, klinci nisu plaćali članarine, ali je najveća razlika bila u turnirima. Nije naime bilo nikakvih problema oko odlazaka na turnir u recimo Italiju, dok si danas takvo što ne možemo priuštiti."

Te početne godine bile su ključne za ono što danas predstavlja varaždinska škola nogometa: "Mogli smo se u potpunosti koncentrirati na rad. Imali smo ideje, misli, koje smo provodili u djelo i koje i danas čine temelj našeg rada."

Jedna od najvažnijih stvari za razvoj vrhunskih igrača je selekcija, kazat će Jagačić, no iako je ona po fizičkim i nogometnim kriterijima možda jasna, nije je najlakše objasniti klincima, koji 'otpadnu' iz ekipe: "Sigurno je da se to teško proživljava, ali imam dojam da je djeci lakše nego roditeljima. Ne želimo u klubu imati igrače a da ne igraju, to bi bilo praktički zlostavljanje djeteta. Zato oni koji nisu na razini ostalih mogu otići u Nedeljanec ili Slobodu, gdje više igraju, a tome se klinci i najviše vesele. Kažem, djeca to shvate, roditelji teže. No, za napredak je djetetu potrebna igra, može on trenirati do vječnosti, ako neće igrati to nema smisla."

Često se čuju priče da neki igraju jer 'moraju' i da se djeca uvrštavaju u ekipe zbog pritiska roditelja i menadžera. Događaju li se takve situacije i u Varaždinu? "I mi čujemo tračeve da treneri u nekim klubovima primaju novac ili uzimaju klince jer su roditelji 'nešto' u klubu. No, vjerujte, ja sam u klubu od 1993. godine i nikad mi nitko nije ništa ponudio. Zato ne vjerujem da se ovdje događaju takve situacije. Također, naši rezultati i današnji igrači u prvoj postavi Varaždina dokaz su da u našim selekcijama igraju oni koji to zaslužuju", odgovara Jagačić.

Škola će sada proći reorganizaciju, odvojit će se u potpunosti od seniorskog pogona. Je li to dobra stvar? "S obzirom da će NK Varaždin u privatizaciju smatram da onda društvenoj zajednici ostaje veća obaveza posvećivanja slobodnih sredstava Omladinskoj školi. Mislim da bi općenito trebalo školama nogometa pomagati više s troškovima natjecanja, kako se financiraju ustanove za obrazovanje, tako se mi bavimo sportskim odgojem. Kad Škola bude samostalna, vjerujem da će lakše dobivati neke dotacije."

No, sad taj proces odvajanja Škole traje već dugo, možda i predugo? "Mislim da je važnije da se međusobni odnosi kvalitetno odrede nego da se nešto izvede na brzinu, samo da bude. Mi nismo postavljali ne znam kakve uvjete ili postotke od transfera igrača, primarno nam je da dobijemo osnovne uvjete, da možemo mirno raditi. Naš idealni proračun bio bi oko dva milijuna kuna. To je, ja mislim skromno, ali nam je dovoljno."

Gdje će Škola biti za 10 godina? "Mislim da smo u razmišljanju ispred nekih, već sada imamo zamisli kako obogatiti rad. Ideja nam je da djeci pružimo poludnevni boravak, jer s dva sata dnevno dijete ne može doći na vrhunsku razinu. Svjesni smo da to ne može biti svaki dan, ali dva do tri puta tjedno može. Treneri u Varaždinu imaju ideje, kako pružiti djeci još više, ali nam nedostaju, uz ostale, infrastrukturni kriteriji. Veliki je problem nedostatak rasvjete na terenu s umjetnom travom, sad u zimi možemo raditi eventualno sat-dva poslijepodne. K tome, radimo na tri lokacije, s limačima u Jalkovcu, s pionirima u Hraščici, a kadeti i juniori su tu na stadionu, jer tu ne stane 200 djece", kaže Jagačić.

Juniori u seniore

U sadašnjoj prvoj ekipi NK Varaždina igraju većinom nogometaši ponikli iz Škole, što je praktički jedinstven primjer u Hrvatskoj. U čemu je tajna? "Mislim da u stvari nema tajne. Proces razvoja igrača nije posao za jednog čovjeka nego svaki od nas nastavlja posao onog trenera prije. Tri su ključna momenta u našem radu, to je kultura rada, disciplina na terenu i sadržaj rada, a sve bi palo u vodu da nemamo ovakav stručni kadar kakav imamo. Svi treneri već godinama rade zajedno, imaju usuglašene ideje i stavove. Dakako važna je i dobra selekcija, a mi imamo tu sreću da već u startu uzimamo motoričniju djecu iz prvih razreda osnovnih škola. Nakon toga sve je samo rad cijelog tima, pa dobivamo igrače koji gaje našu prepoznatljivu pas igru."

U NK Varaždinu ima puno i Međimuraca: "Jedan moj prijatelj je rekao da u Međimurju, ako nogom udariš u grm, ispadaju iz njega tri dobra igrača. Ne radi se samo o nogometnom talentu, kojeg je Međimurje rasadnik, nego je važno i to što su Međimurci odgovorni i disciplinirani. Nikad se nismo prevarili u igraču iz Međimurja. Ispada naša sreća što Međimurci nisu najidealnije organizirani, što imaju problema s potporom lokalnih vlasti. No, neće svaki igrač koji prođe našu Školu biti za prvu momčad Varaždina, pa bi bilo dobro za Međimurce da s nama bolje surađuju i uzmu te igrače koji bi bili odlični za 2. HNL. Imali bi kvalitetan kadar", odgovara Jagačić.

Iako se cijela Hrvatska divi mladim Varaždincima, koji su u vrlo mladoj dobi ponijeli teret prvoligaškog nadmetanja u seniorskoj konkurenciji, Jagačić ne smatra da je to nužno idealna situacija: "Nije normalno da se toliko mladih igrača prelazi direktno iz Škole u seniorsku ekipu. Trebalo bi ih još kao juniore slati u neku niželigašku ekipu na kaljenje, pa čak i one najbolje među njima, te ih nakon šest mjeseci do godinu dana vraćati u prvu momčad. No, tu opet ima problema, jer mi ne možemo napraviti suradnju s nekim niželigaškim klubom, barem trećeligaške razine. Sad je trend prelaska iz juniora u seniore prebrz, trebalo bi malo stati na loptu", misli Jagačić.

Posebno je svojevremeno bio hvaljen Nikola Frljužec, koji baš i nije uspio u seniorskom nogometu, što govori u prilog Jagačićevoj tezi. "Njega su mediji izdvojili, bio je najbolji igrač i strijelac juniorske lige. Gdje god da je igrao, uvijek je izdvajan, svi su se divili njegovoj lakoći igre i hitrini, ali očito se nije najbolje adaptirao u seniorski uzrast. Ja ipak vjerujem da će se on probiti na tržištu, ima kvalitete. No, mislim da mu je nedostajalo strpljenja."

Trener seniora

Jagačić je u zimskoj stanci prošle sezone uskočio na mjesto trenera prve ekipe Varteksa, a taj 'izlet' baš i nije završio dobro. Kako nakon godinu dana gleda na to? "Ni danas ne bih ništa mijenjao u pripremama, pristupu, igri. Puno razmišljam o tome, analiziram, i mislim da sam ja možda bio malo prepotentan, puno više sam očekivao od igrača, a letvica je bila postavljena previsoko. No, ideja je bila dobra i ja i danas vidim da nismo bili dorasli zahtjevima."

Potrajao je Jagačić kroz pripreme i onda samo tri kola. "Za neke stvari treba i vremena. Primjer je Lončarević, koji je iskusan trener i nije odustao zbog loših rezultata. Ja sam odustao nakon tri kola, počeo sam sumnjati u sebe. No sad vidim da ne bih mijenjao sadržaj rada ni koncepciju igre, ali bih ustrajao i dao sebi i igračima više vremena. Lončarević je nakon pet kola imao nula bodova, pa ušao u seriju."

Posebno će izdvojiti jedan moment iz tog razdoblja: "Trebao sam biti otporniji na neke stvari oko nogometa. Novinari su imali velik utjecaj na moju psihu. Kolkogod sam želio biti indiferentan, nisam si mogao pomoći i sve me užasno mučilo, pa i vrijeđalo. Nisam imao sreće dobiti medijsku naklonost i tu sam pukao. Od prvog teksta u dnevnim novinama jasno se pokazivalo da podrška ide protukandidatu za trenersko mjesto, Tomici Kocijanu. Slažem se da je on veće nogometno ime, ali mislim da bi mu bilo jednako teško kao i meni."

Žali li zbog toga što je prihvatio taj posao? "Bilo bi nekorektno od mene da nisam prihvatio taj posao. Klub je prepoznao moj entuzijazam, rad i upornost koje pokazujem u svakodnevnom radu. Znanje imam, ali za uspjeh očito treba i podrška, ne samo Kluba nego i medija."

Samir Toplak prešao je iz Omladinske škole u rad sa seniorima, no njemu puno bolje ide. "On je igrački proživio neke stvari koje su ga očvrsnule, to mu je prednost. Također, mnogo bolje komunicira s medijima, otporniji je. Ima znanje, a imao je i malo sreće, jer ga je krenulo dobro", komentira Jagačić.

Dakle, u budućnosti se vidi samo kao trener mlađih selekcija? "Imam ponude da odem negdje drugdje raditi. No, tu mi je obitelj i djeca, vezan sam uz ovaj posao. Vjerujem da ću ostati ovdje. Nogometom se bavim 24 sata na dan, kad nisam na stadionu onda razmišljam o nogometu. Volio bih s kolegama ostvariti sve o čemu smo pričali, odvesti rad u Školi na novu razinu."