Metličić: "U nas te odbace kao staru krpu"

Iako još nije proslavio 35. rođendan, već danas se za Petra Metličića može reći da je jedan od najvećih sportaša u hrvatskoj povijesti. Kapetan i vođa najtrofejnije reprezentativne generacije u povijesti hrvatskog sporta ima se na što osvrnuti, medalje, titule, trofeji - teško ih je i zapamtiti, kamoli nabrojati. Malo je onoga što Pero nije u karijeri osvojio. Osim - titule prvaka Hrvatske.

"Sezona je za mene bila uistinu turbulentna, ali u životu treba probati i onu ružniju stranu. Odlazak iz Ciudad Reala me iznenadio, počeo sam sezonu tamo, imao ugovor još dvije godine, a onda odjednom završio u Celju. Do danas neke stvari u vezi mog odlaska iz Ciudada nisu razjašnjene, no brzo sam našao novi klub, Celje me odavno željelo."

"Sad više razmišljam o obitelji"

U Celju ga je dočekala dobra momčad željna trofeja, ali putem se situacija promijenila. Kao i momčad.

"Nažalost, u pola sezone ekipa se raspala, otišlo je 5-6 igrača, otišao je trener, rezultati nisu bili na razini očekivanja. Ostao sam ja i još par igrača praktično s juniorima, završili smo nekako sezonu na trećem mjestu. Što se mene tiče sezona igrački nije bila loša, ali teško je biti zadovoljan kad klub rezultatski završi loše."

Bez obzira na turbulencije, u Celje se vraća i u narednoj sezoni.

"Imam ugovor s Celjem i za narednu sezonu i vjerujem da ću ostati. Jasno je da više nemam neke igračke ambicije kakve sam imao prije nekoliko sezona, sad više razmišljam o obitelji i želim produžiti još poneku sezonu na visokoj razini. Zbog toga ne razmišljam o odlasku iz Celja, a i vjerujem da će u narednoj sezoni momčad biti jača nego ove."

"Možda sam kažnjen jer nisam igrao za Zagreb"

Zvao ga je, po tko zna koji put, i Zagreb.

"Zagreb se tijekom čitave moje karijere stalno pojavljivao kao opcija, ali očito nije bilo suđeno. Kad me Zagreb zvao ove sezone u Celju nisu željeli ni čuti, imao sam ugovor s njima i nisam ni inzistirao da me puste. Iskreno, ne znam ni trebaju li mi više te nervoze i pritisci koji su u Zagrebu neminovni. U Celju mi je dobro, slovenska liga je jača od hrvatske i nemam razloga inzistirati na odlasku."

Metličić je zapravo jedni velikan hrvatskog rukometa iz posljednjeg desetljeća koji nikad nije zaigrao za Zagreb.

"Valjda je to 'rak rana' nekima, možda sam zbog toga na neki način i kažnjen, ali ne mogu reći da mi je zbog toga posebno krivo. Igrao sam u velikim klubovima i najjačim natjecanjima, Zagreb se jednostavno nije dogodio i to je to."

"Split nije rukometni grad"

Već nekoliko godina zajedno s Ivanom Balićem ima rukometnu Akademiju Balić - Metličić u Splitu. Postoji li nekakav zajednički plan da dva najveća rukometaša koje je grad pod Marjanom dao pokušaju RK Split u budućnosti podignuti na višu razinu?

"Nažalost, Split ipak nije rukometni grad. Teško je u gradu Hajduka i košarke napraviti nešto veće bez neke šire pomoći. Volio bih da se u Splitu stvori neki ozbiljan projekt prije svega u radu s mladima, ali teško mi je o tome razmišljati dok nisam tu."

Pero još ne planira objestiti "patike o klin".

"Sljedeću sezonu ću sigurno igrati, ali mislim da ja mogu i dalje. Moram priznati da sam se uspio malo 'odmoriti' nakon onog žestokog ritma u kojemu sam živio godinama, sad je to ipak manje utakmica i obveza. Mislim da ću trajati još neko vrijeme, dokle god budem uživao igrat ću."

"Rezultatski pad ne doživljavati tragično"

Ima li u vama trenerskih ambicija?

"Učio sam od velikih svjetskih trenera i sigurno imam puno znanja, no trenerski znat je jako zahtjevan i neusporediv s igranjem. Vidjet ćemo, u rukometu svakako želim ostati, a na koji način još nisam previše razmišljao. Mislim da je šteta ne iskoristiti ne samo mene, nego i sve nas koji imamo želju i volju i možemo otvoriti mnoga vrata diljem svijeta."

Metličića više nema, kao ni Džombe, Dominikovića, Kaleba, Špoljarića i mnogih drugih članova trofejne generacije. Drže se još Balić, Vori, Lacković, Zrnić, Valčić, no mladi sve više kucaju na vrata reprezentacije. Kakvom vidite budućnost hrvatskog rukometa?

"Sigurno je da neće biti isto kad odu i ovi koje ste spomenuli i logično je očekivati rezultatski pad. Sigurno je da je moja generacija bila posebna, pokazali smo to na toliko velikih natjecanja i s toliko osvojenih medalja i novoj generaciji će biti teško održati taj visoki ritam. Ne treba to ni doživljavati tragično, ako se treba izgubiti jedno-dva velika natjecanja da bismo se regrupirali i stvorili novu ekipu za velike domete, onda to nije ništa strašno. Međutim, znaš kako je kod nas, malo je strpljenja i planskog rada, bojim se kako će to izgledati kad taj rezultatski pad dođe."

"Postojao je bolji način"

Perina 'rak rana', makar to neće otvoreno priznati, je način na koji je 'odstranjen' iz reprezentacije kojoj je toliko toga dao.

"Najviše me boli činjenica da mi nikad nitko nije objasnio zbog čega više nisam pozivan. Neću lagati da i ja u glavi nisam razmišljao da je vrijeme da se polako opraštam, ali mislim da je postojao bolji način da se to sve skupa odradi i da svi budemo zadovoljni. No, očito je to tako kod nas, u sekundi se zaboravi sve što si dao i napravio. U nas čim malo usporiš odbace te kao staru krpu. Nisam samo ja tako odbačen, isto su prošli i mnogi drugi velikani našeg rukometa, ali i sporta."

Osjeti se zrno gorčine kad se otvori ta tema, makar Metličić smatra da nije problem samo u odnosu prema njemu, nego i svim velikanima hrvatskog sporta.

"Nisam ja na nikoga ljut, ja sam ponosan na sve što sam dao hrvatskom sportu i nitko mi to ne može oduzeti. Samo mislim da bi ipak trebalo malo više poštovati ljude koji su puno dali hrvatskom sportu i nemaju nikakvu mrlju na svojoj karijeri, od njih raditi primjer budućim generacijama i prema njima se odnositi s poštovanjem. Nažalost, kod nas nije tako i to bi trebalo promijeniti. Ne radi mene, nego radi klinaca kojima trebaju uzori."

A ako postoji netko od koga bi klinci u Hrvatskoj imali što naučiti, onda je to - Petar Metličić.