Alilović: "Odlazim u Veszprem"

Nakon turbulentne sezone i iznenađujućeg nepozivanja na posljednje reprezentativne akcije, hrvatski reprezentativni vratar Mirko Alilović ne dvoji kako je sam krivac za situaciju u kojoj se našao, ali i kako mu je sve to dodatni motiv da sljedeće sezone pokaže gdje zaista pripada.

Nakon jedne zaista turbulentne sezone, kako u reprezentaciji, tako i u Celju, postavlja se pitanje Vašeg novog odredišta?

"Evo, vi ste prvi s kim ću podijeliti kako je prelazak u Veszprem gotova stvar. U Celju je došlo do laganog raspada sistema, došlo je do financijske krize i jako mi je žao zbog toga, jer sam tamo proveo prekrasne trenutke, pogotovo prva tri mjeseca. Nakon toga kola su krenula nizbrdo, nezadovoljni su bili oni, nezadovoljan sam bio ja i nije preostalo ništa drugo nego da se raziđemo u prijateljskom tonu. Mene sad čeka nova sredina i novi izazov. U novu sezonu ću ući prepun motiva, ne samo iz sportskih, nego i osobnih razloga i mogu svima obećati boljeg Mirka Alilovića."

Dosta vremena bili ste jedan od glavnih stupova reprezentacije, vadili ste kad je "gorjelo", bili nezamjenjiva karika i onda se "dogodila" Švedska. Koji su razlozi takve indisponiranosti?

"Dobro, Švedska je bila neobjašnjiva, jer pripreme su prošle dobro, nije bilo ozljeda i ništa nije slutilo na potpuni black out. Još i dan danas ne znam gdje se pogriješilo, jer prve utakmice i nisu bile tako loše, ali od Srbije pa pogotovo Danske sve je krenulo naopako i tako to bude. Pošteno je reći kao su golmani bili ti koji nisu bili na nivou, pogotovo ja, i samim time snosimo najveću krivicu za nešto lošiji rezultat. U Austriji smo bili odlični dok smo u Švedskoj potpuno podbacili i drugi puta ćemo više znati cijeniti uspjehe te se nadam da smo svi zajedno izvukli vrijednu pouku."

Kako ste doživjeli nepozivanje u reprezentaciju i nadate li se pozivu za Euro u Srbiji? Ruku na srce, unatoč svemu, Vaš izostanak bio je nemalo iznenađenje za sve poznavatelje rukometnih zbivanja.

"Ja sam uvijek otvoren za reprezentaciju i nema govora o tome da ja nekom nešto zamjeram. Reprezentacija je svetinja i kao uvijek, davat ću sve od sebe kad opet budem tamo, a hoću li i kad biti pozvan to odlučuju drugi ljudi, a na meni je da radim. Ja nikada nisam izjavio kako ne želim braniti za reprezentaciju i to nikada neće doći pod znak pitanja, a pozivu se nadam kao i svatko drugi. Obući dres reprezentacije je cilj svakog sportaša i čast koja se ne može mjeriti ni s čim drugim."

Kako komentirate skupinu u kojoj se nalazi Hrvatska i činjenicu da se križamo sa "skupinom smrti"?

"Skupina je prilično teška, jer Slovenci su iznimno neugodan protivnik, reprezentacija koja ima nekoliko vanserijskih igrača, uvijek dodatno motivirana u našim međusobnim dvobojima i bit će tu jako čupavo. S Norvežanima smo uvijek imali egal utakmice, gol-dva razlike i jako puno drame. Fizički su jako moćni, obrana im je glavni forte, ali vjerujem kako ćemo naći lijeka i za njih. Island je također jako neugodan, pogotovo impresionira to njihovo stalno napredovanje. Vrlo jaka vanjska linija koja svakom može napuniti mrežu, ali to je Europsko prvenstvo i nema lakih reprezentacija. U nastavku nas očekuju još jači ogledi, križanje s najjačom grupom, stari znanci Francuzi i nova prilika za revanš zbog poraza u zadnje vrijeme. Mi moramo biti na nivou i onda nema straha za rezultat bez obzira na ime protivnika."

Koliko Vam znači činjenica da je EHF produžio natjecanje u Srbiji za tri dana, jer često je paklen ritam i nešto tanji kadar bio onaj detalj koji nam je falio za još pokoje zlato?

"Vidite, tri dana i nisu Bog zna kakvo produženje, jer ako ćemo pogledati druge sportove koji se igraju mjesec dana, onda ovo i nije neki pretjeran ustupak. Ali što je tu je, navikli smo na to, navikli smo u jedanaest dana odigrati čak devet utakmica i nećemo se vaditi na taj problem, jer kako nama, tako i drugima. Takav nam je sport, mi smo profesionalci i moramo to odigrati, a kad nosite reprezentativni dres onda ništa nije preteško."

Neminovno je kako će uskoro doći i do određene smjene generacija, odlaska glavnih nositelja reprezentacije. Koliko je svijetla budućnost hrvatskog rukometa, odnosno, kakav potencijal se krije u mlađim selekcijama?

"Istina, neće biti lako nadomjestiti neke od sadašnjih igrača, ali ima tu dosta mladih momaka, pa mislim kako nema straha za hrvatski rukomet. Dule je mlad, Čupko je mlad, Marko je mlad, ja sam mlad, tako da ima tu materijala za nove medalje, ali samo uz krvavi rad i mnogo sati provedenih na trening terenima. Za reprezentaciju se uvijek daje nešto više, a mogu garantirati kako nikad nitko nije došao na okupljanje sa stavom - lako ću ja. To je ono što krasi sve naše sportaše i to je jedini ispravan put kada se bori pod državnim stijegom, dakle beskompromisno ući u svaku utakmicu i dati sve od sebe."

U svibnju ste sudjelovali na svojevrsnom Svjetskom klupskom prvenstvu u katarskoj Dohi gdje ste nastupali za Al Rayyan. Kako gledate na činjenicu da su šeici jednostavno kupili deset igrača, sastavili momčad i to sve pod okriljem IHF-a? Ima li to sve smisla?

"Iskreno, to je bilo spajanje ugodnog s korisnim, a imao sam i sreću da me je Celje pustilo. Dolje smo zaista bili primljeni kao kraljevi, od uvjeta za rad do nekih sitnica na koje nismo naviknuli u Europi. Osobno mislim kako je jako neozbiljno u završnici sezone organizirati takve turnire, ali to je nešto na što igrači nemaju utjecaja i odluka IHF-a je takva kakva jest. Meni se zadnje dvije godine posrećilo i bio sam pozvan, ali da je sve to dobro za klubove, nisam baš siguran."