Milković: "To više nije naš sport"

Danas 69-godišnjak, Milković trenira austrijskog rukometnog drugoligaša Grazhoppers, s kojim planira ući u prvu austrijsku ligu. "Trebali su Grazhoppersi još prošle sezone ući u prvu ligu, a od toga ih je dijelio ne bod nego gol. Predsjednik Kluba nagovorio me da ove sezone pokušamo uloviti četvrto mjesto druge lige i tako ući u kvalifikacije za prvu ligu. Ako to uspijem, bit će mi to poklon za 70. rođendan. To me drži i tjera da još nešto probam."

S obzirom da je kao trener radio i u Hrvatskoj, zamolili smo Milkovića da usporedi naš i austrijski rukomet: "Austrijski rukomet je drugorazredni, da ne kažem trećerazredni u svjetskim okvirima. Usporedba s hrvatskim rukometom je praktički nemoguća. I razvojni put rukometaša je drukčiji jer u Hrvatskoj igrač s 20 godina igra u prvoj postavi premijerligaškog kluba, pa čak i u A reprezentaciji, dok su u Austriji oni još juniori, a devet desetina ni ne igra u klubovima prve lige. Takvih ja sad u Grazhoppersima imam pet."

Kakva je danas hrvatska rukometna reprezentacija, vođena Slavkom Golužom? "To je jedan razvojni proces, kad trener ode nasljedniku treba vremena, a najvažnije je realno postaviti sportske ciljeve za predstojeće razdoblje. K tome, jako je opasno to razdoblje kad se pomlađuje momčad, jer se Balić ne rađa svake godine, pa ni jednom u deset godina, nego 20 godina ili nikad više. Sad je u tijeku obnavljanje momčadi, dosta ih je na odlasku ili su već otišli, a u ovom razdoblju nema velike fiozofije. Treba imati puno utakmica i raditi ciljano."

O Švedskoj i ostanku bez medalje Milković komentira: "Ništa me nije razočaralo, jer treba znati što se želi postići, ali onda treba to tako i plasirati u javnost. Uvijek moraju igrati oni koji su najbolji i najspremniji, no veliki je problem to što u Hrvatskoj imamo jedan i pol klub, pa oni koji igraju u Hrvatskoj trebaju drukčije treninge od onih koji igraju u Njemačkoj i igraju gladijatorske utakmice dvaput tjedno. Treba biti dosta veliki znalac za to."

Što će Goluža donijeti hrvatskoj rukometnoj reprezentaciji, hoćemo li vidjeti nekakvu njegovu viziju? "Nemoguće je uvoditi novitete, sve taktike na svijetu su poznate i sad sve ovisi samo o igračima. Jedino još Rusi igraju staromodni rukomet, mi moramo gledati Francuze što rade, kao i Dance. Francuzi dosta ovise o fenomenalnim pojedincima, recimo Narcisseu ili Karabatiću. Oni su izrazite zvijezde i uz njih je momčad odmah deset do dvadeset posto jača."

Koje su slabe strane hrvatske rukometne reprezentacije? "Na mjestima srednjeg i pivota imamo Balića i Duvnjaka odnosno Vorija, koji su posebna klasa, no na desnom vanjskom kao i na krilima imamo problema. Također je nebulozni potez da Alilović više ne brani, ali ja ne mogu nešto previše komentirati, nisam direktno uključen."

Što će biti kad ode Balić, naš igrač svjetske klase? "Kad Balić otiđe onda možemo razgovarati o promjenama i sustavima. Duvnjak to može igrati bez problema ja mislim, ali treba razmisliti o tome kakve igrače imamo i igru prilagoditi njima. Ne može se od VW dijelova napraviti Porsche, ali se može napraviti odličan Volkwagen, no tome treba posvetiti mnogo razmišljanja."

Kakav ćemo rukomet vidjeti u Srbiji na Europskom prvenstvu, kamo će rukomet krenuti? "Trend je da rukomet igraju sve veći ljudi i trebat će možda mijenjati pravila, pomaknuti šesterac, ili povećati loptu. Igrači imaju sve veće ruke naime i to se puca kao ludo, a vratari mogu sve manje obraniti."

Najjača liga je ona njemačka, kako se vama sviđa? "Živcira me gladijatorski rukomet, izrazit u Njemačkoj. Terenom dominiraju dva-tri kiklopa, neki si dvometraš sve prste zamota kao boksač, sruši nekog mladog igrača, a publika plješće. On dobije dvije minute, a publika vrišti, plješće se onima koji namjerno fauliraju. To više nije naš sport. Kažu gladijatorske igre, a ja pitam, gdje su oni lijepi golovi. Atraktivan je taj gladijatorski rukomet ljudima, vidim dvorane su rasprodane, i ne može se kupiti ulaznica."