Kukoč: "Miami je favoriziran kod sudaca, LeBron James se s Jordanom ne može uspoređivati"

Toni Kukoč danas je postao 23. počasnik Kuće slave splitskog sporta. Najveći hrvatski, mnogi će reći i europski košarkaš u povijesti dočekao je svoj red u u društvu brojnih velikana koji su zadužili splitski i hrvatski sport.

"Zna se da je Split jedan od najsportskijih gradova na svijetu u odnosu na svoju veličinu. Teško je i izbrojati koliko smo olimpijskih, svjetskih i europskih medalja donijeli u ovaj grad i ponosan sam što sam i ja dio te slavne splitske sportske obitelji."

Bila je to dirljiva svečanost ispred ulaza u Veliku dvoranu SC Gripe, tijekom čije kulminacije su okupljeni formirali "špalir" kroz koji je Kukoč ispraćen u Kuću slave splitskog sporta uz veliki pljesak okupljenih. A ispratili su ga, uz njegovu najužuju obitelj, i brojni velikani splitske košarke poput Rate Tvrdića, Petra Skansija, Željka Jerkova, Damira Šolmana, Dina Rađe, Velimira Perasovića, Žana Tabaka, Nikole Vujčića, Roka Ukića, Ante Grgurevića. Bio je tu i Božidar Maljković.

"Kad vidim ove veličine vrate mi se slike mojih prvih dana u dvorani. Sjećam se onog osjećaja zadovoljstva kad su nas prvi put pustili da gledamo trening prve momčadi. Tada sam razmišljao kako bih želio jednog dana biti na njihovom mjestu i kako se zbog toga isplati puno trenirati i raditi."

Tonijev život je u SAD-u, pa su ljetni dani jedina prigoda za "oživljavanje" uspomena i druženje s ljudima s kojima je proveo mladost.

"Nemam prigodu često vidjeti sve ove ljude, zato mi je svako ljeto posebno i uživam u druženju ne samo s ljudima iz košarke, nego i s drugim splitskim sportašima koje sretnem. Vrate se stare slike, pričamo o događajima koje smo proživljavali i doživljavali, a najmanje se priča o trofejima. Trofeje svi doživljavamo tek kao produkt svega onoga što smo radili svih tih godina, treninga, utakmica, odricanja."

Sjećanja su navirala jedno za drugim...

"Sjećam se prvih patika koje mi je dao Zoran Grašo, koje su bile već iznošene i izlizane, ali su mi bile najdraže patike u životu. Toliko sam ih puta krpio i bandažirao, ali tada praktično nisam izlazio iz njih ni u dvorani, ni izvan nje. Danas je to nezamislivo. Košarka je težak, ali i jako lijep sport, u njoj možeš uživati 20-ak godina čak i da ništa ne osvojiš. Ja da ništa nisam osvojio bio bih sretan čovjek jer sam uživao u košarci, proputovao cijeli svijet, upoznao mnoštvo ljudi koje bez košarke nikad ne bih upoznao. Košarka mi je otvorila prozor u svijet."

Kakva je razlika između današnje košarke i one koju ste vi igrali prije 15 ili 20 godina?

"Odgojen sam u duhu košarke kao momčadskog sporta i sad me malo buni kad se o nekoj momčadi puno više priča u jednini ili kao momčad jednog igrača nego kompletne cjeline. Miami je "LeBronova momčad" ili "Wadeova momčad", Lakersi su "Kobeovi", a zapravo to nije tako. Nije ni Chicago bio Jordanova momčad, iako je on bio prvo ime, no bez dobrog ostatka momčadi ni Jordan nikad ne bi bio ono što jest. Takvi igrači mogu sami dobiti desetak utakmica u sezoni, ali u doigravanju je ključna momčad."

I 'vaši' Chicago Bullsi su u sličnoj situaciji, prošlu sezonu su "živjeli i umirali" s Derrickom Roseom.

"Bullsi su tijekom sezone puno utakmica dobili bez njega, imali su najbolji skor na Istoku. Znači da ta ekipa ima kvalitetu i bez Rosea, no kad dođe doigravanje onda igrač poput Rosea radi razliku. Ispali su tijesno od Philadelphije, no vjerujem da će narednih godina biti u vrhu NBA lige."

Kako ste vidjeli završnicu netom okončane sezone i naslov Miami Heata? Kako općenito gledate na česte usporedbe između LeBrona Jamesa i Michaela Jordana?

"Mislim da je Miami bio malo favoriziran kod sudaca, ali uz Oklahoma City i San Antonio definitivno su bili najbolja momčad prošle sezone. O usporedbi LeBrona Jamesa i Michaela Jordana ne treba uopće trošiti riječi, Michael je na jednoj sasvim drugoj razini, barem zasad. Nije tu čak niti važan broj osvojenih naslova, Michael je košarku kao sport dignuo na višu razinu i teško se itko može s njim uspoređivati. LeBrona cijenim, ali on se možda eventualno može uspoređivati s Kobeom Bryantom, makar je moje mišljenje da još uvijek - niti s njim."

Kako gledate na sve ono što je ostalo iza vas u košarkaškoj karijeri. Mnogi vas drže 'revolucionarom' košarke kao sporta, jer ste bili jedan od prvih igrača koji je mogao igrati na svih pet pozicija, a ondašnju Jugoplastiku najboljom europskom momčadi svih vremena?

"Ponosan sam na čitavu karijeru, znam da smo radili, trenirali i znojili se vjerojatno više od mnogih koji su igrali protiv nas. Nije kod nas razliku činio talenat, razliku je činio krvavi rad, siguran sam da smo mi u Jugoplastici radili barem dvostruko više nego drugi. Priznali su nam to naši protivnici, da su nas se plašili kao cjeline, ne kao pojedinaca, jer su znali da im nikad ništa nećemo pokloniti, nego da će se za sve morati pomučiti."

Nezaboravni su bili i dani u Chicago Bullsima, uz neke od najvećih NBA igrača svih vremena.

"Na proslavi jedne titule u Chicagu bilo je oko milijun ljudi, bilo je i tamo veličanstveno, ali emocije naših ljudi ipak su nešto posebno. Sjećam se kad sam izašao na binu i pozdravio navijače na hrvatskom jeziku, pa kad su mi počeli dobacivati da me ne razumiju, odgovorio sam im da sam ja u Chicagu već nekoliko godina i govorim engleski, pa bi i oni trebali malo naučiti hrvatskog. Bilo je u Chicagu sjajnih dana, ona je momčad ušla u povijest."

Igrali ste s brojnim velikanima svjetske košarke, koju biste četvoricu odabrali da vam čine društvo u najboljoj petorci karijere?

"Jordan, Pippen, Rodman i Rađa, nedostaje nam bek, ali prenijeli bismo mi loptu, budite bez brige. Trener? Najbolje bi bilo da Božo i Phil popričaju i vode po jedno poluvrijeme svaki..."