Snježana Pejčić: "Gladna sam medalja i uspjeha, ali konkurencija je strašna"

Barcelona, Atlanta, Sydney i Atena nisu bili sretni hrvatskim sportašicama, no kada je Pejčić otvorila pipu u Pekingu, upravo su djevojke bile najzaslužnije za izjednačavanje najboljeg hrvatskog rezultata na ljetnim olimpijskim igrama (iako su u Ateni medalje bile malo sjajnije) – poslije Snježane, bronce su osvojile Martina Zubčić i Sandra Šarić, a srebro Blanka Vlašić.

"Iskreno, nakon te medalje nije se dogodilo ništa posebno. Streljaštvo je postalo malo poznatiji sport, a mene su ljudi počeli prepoznavati na ulici, ali to je otprilike to. Još uvijek se na svakom natjecanju treba boriti i dokazivati, sada možda čak i više nego prije", otkrila nam je Snježana Pejčić.

Zanimljivo, i u Londonu će prve medalje biti podijeljene damama koje se istaknu u pucanju zračnom puškom, pa će i na ovim OI upravo Pejčić biti prva hrvatska sportašica koja će izaći na borilište, u subotu 28. srpnja u 9.15. Kamo sreće da se ponovi i isti rasplet kao u Pekingu.

No, dalek je do toga put. "Peking je bio i prošao", kaže Pejčić, svjesna da njena olimpijska medalja iz Kine ne znači puno u Londonu jer konkurencija je još žešća, a streljaštvo sport u kojem se razlika između plasmana u finale i ispadanja u kvalifikacijama, ili između medalje i osmog mjesta često mjeri u milimetrima. I to doslovno.

Stoga, Pejčić ne razmišlja o pekinškoj medalji niti kao opterećenju niti kao o rasterećenju uoči Londona:

"Motiva za trening mi nikada nije nedostajalo, još uvijek sam gladna medalja i novih uspjeha. Opterećenja nemam, jer me nikada nije zanimalo što drugi očekuju od mene – jedino ja imam pravo očekivati nešto od sebe. Svjesna sam da ima ljudi koji smatraju da je streljaštvo samo 'staneš i pucaš' sport, da se tu medalje osvajaju kao od šale, ali mene to previše ne pogađa. Poručujem svima neka dođu i sami probaju. Četiri godine su dug period, sada je vrijeme za nove borbe i nova dokazivanja."

Dogovor HOO-a i MORH u korist sportaša

Pejčić u London ide kao djelatnica – Ministarstva obrane. I nije jedina – MORH u London šalje još 13 sportaš(ic)a, sve kao plod suradnje Hrvatskog olimpijskog odbora i Ministarstva obrane koji su sporazumom potpisanim u svibnju prošle godine omogućili vrhunskim sportašima da se koncentriraju na sport, riješivši im probleme s redovitim primanjima, stažem, mirovinskim osiguranjem i sličnim detaljima. Da suradnja itekako ima smisla svjedoči činjenica da svih 14 pripadnika Oružanih snaga RH koji će nastupiti u Londonu ima odlične ili barem solidne izglede za medalju – od braće Žugaj u hrvanju preko četverca na pariće i Lucije Zaninović do jedriličara Fantele, marenića, Kljaković Gašpića, Stišanovića i Tine Mihelić. Tu je uz Pejčić i još jedan odličan strijelac, Bojan Đurković. Pejčić ne skriva da je taj "deal" HOO-a i MORH-a bio od velike koristi navedenim sportašima:

"To je hvalevrijedan potez, vjerujem da će se i ostali sportaši složiti sa mnom. Više nema brige i razmišljanja kada mogu na trening, hoću li dobiti slobodne dane za natjecanje i hoću li dobiti plaću. Sada je sav fokus na treninzima i pripremama, sve je podređeno sportu. Zaista je veliko, veliko olakšanje trenirati i nastupati u takvim uvjetima."

Snježana je nastup u Londonu osigurala pobjedom na natjecanju Svjetskog kupa prošle godine u Sydneyju, a iste je godine osvojila i treće mjesto u finalu Svjetskog kupa. Uz pojedinačno zlato i ekipno srebro na Europskom prvenstvu 2009. godine te ekipno srebro na EP-u 2011. godine, Pejčić je pokazala da se nalazi u krugu strijelkinja koje mogu osvajati odličja na velikim natjecanjima, no "raznovrsnost" rezultata ove godine pokazuje i koliko je malena razlika između finala i slabijih plasmana.

Rast forme uoči Londona

Pejčić su ove sezone mučili i tehnički problemi – još u listopadu joj se pokvarila puška, pa je na finale Svjetskog kupa otišla s novom i s jednim treningom osvojila broncu. No, kako će sama reći, "nakon toga je sve krenulo nizbrdo":

"Nisam se mogla sastaviti ni s puškom ni s rezultatom. S obzirom da sam prilično tvrdoglava, nisam se htjela vratiti na staru pušku koju sam u međuvremenu popravila, već sam htjela do kraja izgurati s novom, misleći da je problem u meni i mojoj formi. Na kraju balade, neposredno prije zadnja dva Svjetska kupa, uzela sam staru pušku i odmah u Milanu ušla u finale. Dugo mi je trebalo, ali čini se da moram sama učiti na svojim greškama."

Rast forme potvrđen je i nedavno u Novom Sadu gdje je u malokalibarskoj puški, disciplina trostav, osvojila treće mjesto: "U Novom Sadu je bilo odlično, taj Grand Prix je bio zadnja provjera i još je ostalo nekoliko detalja kojima ću se pozabaviti u naredna dva tjedna."

Generalna proba za predstojeće OI je i organizatorima i strijelcima bila je na natjecanju Svjetskog kupa koje ni Pejčić ni drugi natjecatelji ne pamte po dobrom, kako zbog organizacije tako i zbog vremenskih uvjeta:

"Mislim da se nitko od nas ne želi sjećati tog Svjetskog kupa. Osim ogromnih propusta organizatora, vrijeme je bilo užasno. Kiša još i nije toliki problem, ali vjetar jako utječe na mali kalibar. No, svi smo se pomirili da će puhati i na Igrama, jednostavno je takav prostor gdje je streljana. Ne preostaje ništa drugo osim nadati se najboljem."

Streljaštvo je, uvelike, sport mirnoće i koncentracije. Laik se mora zapitati – kako vježbati koncentraciju? Kako se pripremiti na psihološku zahtjevnost ovakvog natjecanja? Koliko je u tom kontekstu važna i fizička pripremljenost? I kako izgleda jedan dan na pripremama vrhunske olimpijke?

"Kako kažu, 'vježbom do savršenstva'. Tako i ovo, svakim treningom, svakim natjecanjem se vježba koncentracija, psiha, mirnoća. Naučila sam da mi u tomu jako puno pomaže i joga. Svaki se sportaš, naravno, drugačije nosi s psihološkom zahtjevnošću velikog natjecanja. Neki bi dali sve da nemaju tremu, ja je objeručke prihvaćam. Kroz tremu se bolje fokusiram i budem opreznija. Uvelike mi pomaže i rad s psihologom Anđelkom Boticom. Fizička pripremljenost itekako djeluje na psihičku, usko su povezane. Moji se dani razlikuju, ali recimo da zračni trening traje od jednog do dva sata, dok je mali kalibar zahtjevniji i može se 'zaglaviti' na treningu i po šest sati."

Pejčić najbolje zna koliko su iznenađenja česta – i sama je kao 37. na svjetskoj rang-listi u Pekingu osvojila medalju. O konkurenciji će dovoljno reći da je, primjerice, na Svjetskom kupu u Münchenu sedam od osam finalistica u kvalifikacijama imalo rezultat od 399 ili 400 (maksimalnih) krugova:

"Konkurencija je ogromna, bez problema sada mogu nabrojati 15-ak žena koje bez problema mogu osvojiti medalju. Dali ste dobar primjer s Münchenom gdje je bilo strašno, iako su tamo i inače jako visoki rezultati – ne znamo zašto, pa se šalimo kako ispod streljane protječu neke 'gadne' podzemne vode. Na kraju svega, svog rada, treniranja i pripremanja bez kojih nema ništa, čovjek trebati imati i sreće. Taman toliko da malo zapuše i razmota jedro do kraja."

Hrvatsko streljaštvo u Londonu će zastupati i Cernogoraz, Đurković, Glasnović i Gorša. Njihovi rezultati, a prije svega nastup Pejčić u Pekingu, nipošto ne garantiraju medalju, ali svakako upozoravaju da nastupe naših strijelaca ne treba propustiti: "Znam da svi jako naporno treniramo i pokušavamo se pripremiti što bolje za London, a što će to na kraju donijeti – ostaje za vidjeti, zar ne?"

Pejčić nikada nije bila od velikih najava, a kako je Peking pokazao, ta strategija za nju odlično funkcionira. Skromnost i naporan rad uvijek su bili ispravan put prema olimpijskim uspjesima, a Pejčić se uklapa u tu sliku.

Rasterećena, svjesna da je ogroman uspjeh i za sebe i za svoj sport u Hrvatskoj već napravila u Pekingu, ima šansu ponovno ispisati povijest – postati prva hrvatska sportašica koja je na ljetnim Igrama osvojila – dvije medalje. Nemoguće? U Pekingu nas je naučila da uz njeno oko sokolovo i mirne ruke ništa nije nemoguće.

Uostalom, s malenim odmakom bi sama sebi na najljepši mogući način čestitala 30. rođendan kojeg će proslaviti upravo danas i koji joj ovim putem čestitaju svi suradnici Sportneta.

Znamo što će poželjeti dok gasi svijeće na torti…