Tatari: "Naše vrijeme tek dolazi, samopouzdano prema Euru"

Po prvi puta u povijesti slobodne Hrvatske rukometašice su se ove godine plasirale na Olimpijske igre. Ogromno postignuće brzo je palo u "drugi plan" kad su Hrvatice počele igrati i svojim igrama oduševile one pred malim ekranima. Cilj ulaska u četvrtfinale činio se kao premalen zalogaj, počelo se pričati o medalji, no sve je zaustavila Španjolska, koja je kasnije pokupila broncu.

Kapetanica Hrvatske, Miranda Tatari, ne smatra da su rukometašice podbacile u Londonu: "Olimpijske igre su san svakog sportaša. Tako je jedan dio naših snova ostvaren, a da mi je netko prije Igara ponudio da igramo četvrtfinale, potpisala bih odmah."

Govorilo se pred London da je to prilika generacije, no Tatari misli da će i u Riju Hrvatice imati nešto za kazati: "Nakon ovih Igara najavljeno je svojevrsno pomlađivanje, priključivanje mladih igračica da se uhodavaju, no ništa se još previše ne zna. Vidjet ćemo tko će od nas do Ria ostati u repki, ali sve u svemu smatram da nismo toliko stare. Prosjek nam je 26 godina, čini mi se taman da budemo u potpunosti iskusne, i da dodamo par mladih trkačica."

Naravno, i želje samih rukometašica u Lonodnu su bile veće: "Svaka utakmica na olimpijskom turniru je velika borba. Grupu smo odigrale toliko dobro da smo i same vjerovale da možemo proći u polufinale. Gledale smo da izbjegnemo Koreju, Norvešku, Francusku i želja nam se ostvarila, dobile smo Španjolke i bile smo optimistične. Naravno, nakon poraza smo bile utučene, ali kad su se dojmovi malo slegli sjetile smo se da je i samo sudjelovanje veliki uspjeh, a šesto mjesto našoj prvoj smotri super", objašnjava Tatari.

Kod svih izabranica Vladimira Canjuge ipak ostaje žal: "Mislim da nam je nedostajalo malo sreće, no tu je i zadovoljstvo što smo pokazale da vrijedimo. Meni se osobno svidjelo naše izdanje na Olimpijskim igrama i mislim da naše vrijeme tek dolazi."

Što se četvrtfinalne utakmice tiče, Tatari smatra da su problemi u napadu bili presudni za poraz od 22:25: "Sa Španjolkama se znamo, igrale smo protiv njih u Brazilu, u Danskoj, na kvalifikacijama za Olimpijske igre. Rezultatski smo egal, vrlo blizu i obično odlučuje koji gol više. Dobro smo pripremile taktiku, a i one su se pripremile za nas. Jelči nam je branila fantastično, no mi smo u napadu previše griješile."

Dakako, i ozljeda Penezić bila je veliki problem: "Ona je naš jedini šuter, a samom svojom pojavom na parketu izvlači pola protivničke obrane van. Kad se ozlijedila mi smo morali mijenjati koncept igre, nije nam odmah krenulo, a to su bili trenuci u kojima se utakmica lomila."

Foto: Davor Sajko

Ta je ozljeda popularne Penke još jednom pokazala da Hrvatska za nju nema adekvatnu zamjenu. Na žalost, vanserijskih rukometašica u Hrvatskoj u mlađim kategorijama baš i nema na izbor, naglašava Tatari osvrćući se na najavljeno pomlađivanje: "Nekako ne vidim novu fenomenalnu generaciju. Kad sam ja bila juniorka, čini mi se, bilo nas je više, Maida, Lovrić, Pušić, pa Penka koja je mlađa... Kad gledam ove nove cure ne čine mi se zrele za velike izazove i velike utakmice. Zato ni ne vidim neku veliku budućnost našeg rukometa, eventualno dvije-tri igračice, poput Ježić, Čović, Žderić, koje se mogu uklopiti, no cijele nove generacije nema. To je greška klubova, financija, tisuću i jedna greška."

S Olimpijskim igrama i tim dodatnim iskustvom za njima, je li pogled na predstojeće Europsko prvenstvo drukčiji? "Sada smo po prvi puta u životu pobijedile Ruskinje, prije toga smo dvaput dobile Dankinje, pa onda Crnogorke koje su na kraju uzele olimpijsko srebro, sve te utakmice su dokaz da dobivamo na samopouzdanju. Zato smo ohrabrene pred Europsko prvenstvo i vjerujem da naše vrijeme tek dolazi, s ovim silnim iskustvom i samopouzdanjem, sve to upućuje da bi u Srbiji moglo doći do pravog iskoraka. Nismo eksplodirale u Londonu, ali se nadam da hoćemo u Srbiji", zaključuje Tatari.