Život na norveškom sjeveru hrvatskog rukometnog vratara Elveruma, Gorana Rajkovića

Norveška je sportska nacija. Možda se njeni sportaši ne nalazi u vrhu profesionalnog sporta, ali velika većina stanovništva na neki je od načina vezana za sport, makar i amaterski. Podatak da je aktualni norveški kralj, Harald V. - jedriličar te kako je još kao princ sudjelovao na olimpijskim igrama, osvojio zlatnu medalju na Svjetskom prvenstvu, nosio norvešku zastavu na otvaranju Igara 1964. godine u Tokiju te kao kralj 2005. godine postao europski prvak, dovoljno govori o sportskom stanju duha ove nacije.

Osim za Solskjaera, Floa, Carewa ili Johna Arnea Riisea, koji su ambasadori norveškog nogometa i sa čijim ste sportskim karijerama sigurno upoznati, vjerojatno ste i upoznati i sa sportskom pričom legendarnog norveškog nordijskog skijaškog trkača. Bjorn Daehlie najuspješniji je sportaš u povijesti zimskih Igara, jedan je od najuspješnijih olimpijaca uopće, koji se okitio s 12 medalja, od čega je čak osam bilo zlatnih.

Upravo u njegovom rodnom gradiću Elverumu, od ove sezone, skrasio se i Goran Rajković, 33-godišnji hrvatski rukometni vratar, koji je nakon godina provedenih u našičkom Nexeu odlučio svoju sportsku, životnu priču nastaviti u Norveškoj.

Ova skandinavska zemlja u čitavom svijetu prepoznatljiva je po rukometu, ali ženskom. Njihova reprezentacija bila je apsolutni vladar rukometnih terena posljednjih godina, dvostruke su uzastopne olimpijske prvakinje s posljednjih Igara, aktualne svjetske prvakinje te četverostruke uzastopne europske šampionke, sve dok ih prije desetak dana u epskom finalu s europskog trona nisu 'skinule' Crnogorke.

Muški rukomet ne bilježi tako zapažene rezultate. reprezentacije je uvijek tu negdje, ali nikada bez onog završnog, velikog rezultata, dok norveški rukometni klubovi trenutno ne igraju zapaženu ulogu u samom vrhu rukometne Lige prvaka, ali su i dalje odličan rasadnik vrhunskih rukometaša, igrača poput vratara Steinara Egea ili Lunda, Mamelunda, Tvedtena, Kjellinga...

Aktualni norveški rukometni prvak je upravo Elverum, gdje od ove sezone nastupa i Rajković. Trenutno su i dalje pri vrhu nacionalnog prvenstva, ali ključne će biti utakmice na proljeće, u doigravanju za titulu najbolje norveške ekipe. Za nekoliko dana očekuje ih u Oslu veliko finale Norveškog rukometnog kupa, dok su se ove sezone u europskim natjecanju odlično predstavili, osiguravši mjesto u natjecanju po skupinama u Kupu EHF-a.

Smjestili su se u grupi zajedno s Mariborom, Pešića, Špelića, Tarabochije i Svaline, poljskom Wislom Plock još jednog hrvatskog vratara Marina Šege te danskim Holstebrom.

U ekskluzivnom razgovoru za Sportnet, Goran Rajković približit će vam svoju rukometnu karijeru, ali i život sportskog profesionalca, vrhunskog rukometaša u Norveškoj.

Početak u rukometnom Đakovu: Ivo Duvnjak prvi me 'gurnuo u vatru'

"Rođen sam u Đakovu 1979. godine, a pošto je Đakovo bilo poznato kao rukometni grad, nije mi ništa drugo preostalo nego da se i ja počnem baviti rukometom. Svoje prve korake započeo sam s 11 godina, no kako sam bio relativno mali, tadašnji trener nije znao na koju poziciju bi me stavio pa je rekao 'mali, 'ajde ti na gol'! Eto, 'mali' je i dan danas ostao na golu," započeo je svoju priču Rajković.

"U moje vrijeme Đakovo je, uz naravno Zagrebovu, imalo najbolju rukometnu školu. O prvacima u mlađim dobnim kategorijama na državnim prvenstvima redovito su odlučivala ta dva kluba. Sa 16 godina sam se priključio prvoj ekipi, koja je tada igrala u najvišem rangu natjecanja, a trener mi je bio Ivo Duvnjak, otac Domagoja Duvnjaka, koji me prvi 'gurnuo u vatru'. S vremenom sam dobivao sve veću minutažu i povjerenje trenera pa sam u neki kontinuitet utakmica ušao s 19 godina."

Rukometna karijera bila je Rajkoviću vezana za Slavoniju, godinama je branio u Našicama, gdje je mislio i da će svoju karijeru privesti kraju. Međutim, put ga je odveo na sjever Europe, u Norvešku: "Kroz svoju dosadašnju karijeru branio sam za Đakovo, Osijek, Spačvu, Vinkovce, a šest godina sam proveo u Nexeu. Moji planovi su bili, da što zbog obitelji i blizine doma, svoju karijeru i zaključim u Našicama, a i želje se nisu poklopile sa realnošću pa sam morao potražiti neko drugo rješenje."

U Norveškoj ne nedostaje niti ptičjeg mlijeka

"Nakon rastanka s Nexeom, nisam baš bio u nekoj zavidnoj situaciji, skoro sam već bio odustao od rukometa, kada mi se javio prijatelj Ninoslav Pavelić, kojem se i ovom prilikom zahvaljujem. Povukao je neke svoje veze u Norveškoj i pitao me želim li otići na probu u Elverum, u ožujku. Tri dana sam bio s ekipom, trenirao i na kraju je trener Christian Berge, poznato rukometno lice iz Flensburga, izrazio želju da me primi u momčad. Potpisao sam ugovor i tako sam svoju rukometnu karijeru nastavio ovdje," opisao je vratar aktualnog prvaka Norveške.

Naravno, norveški Elverum i hrvatski klubovi gdje je Rajković do sada nastupa ne mogu se usporediti: "Klub je organiziran na vrhunskoj razini. Kako se kaže 'ne nedostaje nam niti ptičjeg mlijeka', od opreme, organiziranja putovanja, odlične liječničke službe pa sve do svih sitnih preparata za trening. Mislim da ne moram niti posebno naglašavati da je plaća svakog desetog u mjesecu," naglašava Rajković i dodaje:

"Moram napomenuti jednu jao bitnu stvar. Nema pritiska, kažnjavanja i drugih 'balkanskih stvari'. Ove godine po imenima i budžetu imamo najjaču ekipu, ali dogodile su se neke utakmice koje smo kiksali, a nismo trebali. Nitko nam nije 'stavio mač nad glavu'."

"Mislim da sam tek sada shvatio koliko sam toga lijepog propustio u rukometu."

Norveško prvenstvo izjednačeno je, no, Elverum je aktualni prvak i sigurno da i ove sezone imaju ulogu favorita za titulu: "Liga je dobra jer ima pet, šest klubova koji će se boriti za naslov prvaka i u tome je i posebna draž. Jer, u Hrvatskoj se sada već unaprijed zna tko će biti prvi, a tko drugi ili treći."

Ljudi u Elverumu žive za rukomet

"Elverum je mali grad, s 20 tisuća stanovnika, ali ljudi ovdje žive za rukomet. Imamo novu sportsku dvoranu, koja je otvorena prije godinu dana, kapaciteta dvije tisuće mjesta i uvijek je puna." No, na Rajkovića su utisak ostavili najvatreniji navijači:

"Posebno me se dojmilo što nas na gostujuće utakmice, koje su udaljene i po šest sati vožnje, prati i do 200 navijača. Mogu slobodno reći kako sam postao njihov ljubimac, čak su osnovali i moj 'fan klub', što do sada ovdje nije imao niti jedan igrač," što sasvim sigurno dovoljno govori o njegovoj formi, ali i o kvaliteti njegovih nastupa u Norveškoj.

"Kada sam stigao ovdje puno mi je značilo što svi govore engleskim jezikom, od najmanjih do najstariji, što mi je pomoglo u prilagodbi. Ali moram pohvaliti i njihov obrazovni sustav. Prije samo nekoliko dana položio sam ispit iz osnova norveškog jezika nakon tri mjeseca školovanja, što će mi svakako biti veliki plus."

U Elverumu se skrasilo još jedno poznato rukometno lice s ovih prostora. Svi ljubitelji Zagreba sjetiti će se Makedonca, desnog vanjskog (a nije Kiro Lazarov) Laze Majnova, koji je nakon tri sezone provedene u hrvatskom prvaku preko raznih klubova među kojima su bili i skopski Metalurg i bjeloruski Meškov, kao pravi rukometni nomad, također stigao u Norvešku: "Većinu vremena ovdje provodim s 'našim čovjekom', Lazom Majnovom, kojeg sam poznavao kao igrača, a sada sam dobio i priliku da ga upoznam i kao čovjeka te mogu samo riječi hvale o njemu. Ostali igrači su me također super prihvatili i pomogli mi u samom početku."

Zanimljiva je ekipa koju je okupio Elverum: "Imamo dva bivša seniorska i čak pet juniorskih reprezentativaca. Prosjek godina nam je 25. U početku sam doveden da zamijenim Mortena Nergaarda koji je otišao u Dansku tako da sam u prvih par kola branio cijele utakmice, jer imamo i još jednog mladog vratara koji još uči. Prosjek mi je bio odličnih 18 obrana, ali tada se dogodila promjena. Johan Sjöstrand je iz Barcelone prešao u Aalborg, a tamo je ovaj naš golman postao višak pa se vratio u Elverum."

Nastavio je Rajković s odličnim partijama i u ostatku sezone: "Prvo smo nas dvojica dijelili minutažu pa principu ili svakom jedno poluvrijeme ili jednu utakmicu branim ja, a drugu on, međutim, ozlijedio se i nema ga već mjesec dana pa ja dobro koristim svoju priliku. Baš protiv Sloge iz Doboja u trećem kolu Kupa EHF imao sam u dvije utakmice 46 obrana, a u posljednjoj utakmici u prvenstvu primio sam 22 pogotka, uz 17 obrana."

Elverum odlično gura i u europskom nadmetanju u Kupu EHF-a. Plasirali su se u skupinu zajedno s Mariborom, gdje je nekolicina hrvatskih igrača, među kojima i vratar Ivan Pešić, poljskom Wislom iz Plocka Marina Šege te danskim Holstebrom. Bit će to pravi hrvatski vratarski obračun: "Plasirali smo se u grupnu fazu natjecanja u Kupu EHF-a i to je trenutačno najveći uspjeh ovog kluba u Europi. Prošlim smo Belgijance s ukupno 15 razlike, mađarsku Tatabanyu sa 16 te Slogu iz Doboja s ukupno 20 razlike i mislim da nam nitko ne može reći kako smo se tu našli slučajno. Malo smo imali sreće u ždrijebu jer nismo bili nositelji."

"Gledajući kvalitetu klubova u našoj skupini, mislim da su Poljaci i Danci favoriti, ali isto tako mislim da mi možemo svakog iznenaditi na svom terenu pa uz malu dozu sreće, tko zna. Možda prođemo u četvrtinu finala." Nakon reorganizacije sustava natjecanja, Kup EHF-a u kojem nastupaju i klubovi popt njemačkih Frisch Auf Göppingena, Rhein-Neckar Löwena ili Magdeburga, španjolske Naturhouse La Rioje, slovačkog Tatrana, danskog KIF Koldinga, slovenskog Cimosa te francuskog Nantesa, koji je i domaćin završnog Final Four turnira, postao je u svakom pogledu puno zanimljivije natjecanje, odmah uz bok EHF Ligi prvaka.

Poseban osjećaj bit će i ponovno na terenu odmjeriti snage s hrvatskim rukometašima: "Drago mi je što ću igrati protiv igrača iz Hrvatske, Šege, Pešića, Svaline... Sve su to dečki koje poznajem kroz rukomet i s kojima sam se često sudarao u utakmicama."

U svakom slučaju, bit će posebno zanimljivo u ostatku sezone pratiti norveški klupski rukomet, Elverum i njegova vratara Gorana Rajkovića, koji je u ovom kratkom vremenu postao jedan od nositelja igre ovog kluba, ali i ljubimac tamošnje publike.

Foto: www.ostlendingen.no / Anita Hoiby Gotehus