Špičić: "Da mi je netko prije dvije godine rekao..."

Prije točno godinu dana ruski Sibir svoje je redove pojačao dvojicom Hrvata. Matija Špičić i Mario Brkljača sreću su odlučili potražiti u drugoj ruskoj ligi iako nekadašnji član Zagreba i Istre 1961 priznaje kako je na prvu odlazak u Novosibirsk zvučao čak i zastrašujuće.

"Mogu reći da mi je u prvom trenutku bilo čudno na spomen Sibira. Iskreno, da mi je netko prije dvije godine rekao da ću igrati tamo ne bih ga dalje slušao. Ali kako čovjek uvijek gleda što je u tom trenutku bolje za njega tako sam se i ja polako počeo preko interneta istraživati o tome što me tamo čeka, a kada sam na kraju stigao u Novosibirsk stvarno sam se iznenadio. Kada sam sve to vidio uživo bilo mi je lakše i na kraju mogu reći da sam se dobro snašao. Prva asocijacija je zima, neka negativa, ali moram reći da ozbiljniju zimu i nisam osjetio, najhladnije je bilo minus 20."

Mogućnost odlaska zajedno s nekadašnjim suigračem iz Zagreba olakšao je odluku. Iako u ruskoj drugoj ligi ne manjka 'Balkanaca' Špičić i Brkljača jedini su Hrvati tamo. "Sigurno da je bilo puno lakše i odlučiti se i proći taj period prilagodbe uz nekoga pored sebe. Brkljača i ja samo kumovi i na kraju se sve to lijepo poklopilo jer bilo je trenutaka kada nam nije bilo najsjajnije gurali smo jedan drugoga, bili si podrška i stvarno to puno znači."

"Divlja" liga, suigrači reprezentativci, iscrpljujuća putovanja

Prije kratke epizode u istarskom prvoligašu Špičić je bio član i ukrajinske Tavriye. Nakon povratka u HNL 24-godišnji defenzivac izjavio je kako nije požalio što se odlučio na odlazak u Ukrajinu, iskustvo tamo bilo mu je dobra škola, a osim što je iskusio kako je biti stranac boravak tamo pomogao mu je i prilikom prilagodbe na rusku ligu.

"Ukrajinska i ruska liga su slične, možemo reći da je i jezik isti pa mi je i s te strane bilo sigurno 50 posto lakše priviknuti se na život tamo, ali i na stil igre. U odnosu na hrvatsku ligu ruska je fizički dosta zahtjevna, čvrsta. Rekao bih da taktički nije na našem nivou, malo su divlji, ali ima odličnih momčadi, odličnih igrača. 70 posto igrača igralo je i u Premier ligi, četiri moja suigrača su reprezentativci svojih zemalja, neki su na kraju krajeva igrali i Ligu prvaka. Moram priznati da mi je to bilo nezamislivo kada bih razmišljao o Sibiru, ali sada kada sam dobro upoznat s ligom rekao bih da je u odnosu na hrvatsku kvalitetnija za nekih 30-tak posto. No ljudi tamo više cijene nogomet, više ih dolazi na utakmice, a bez obzira i na ta udaljena gostovanja uvijek imamo manju skupinu koja nas svugdje prati. Grad od dva i pol milijuna stanovnika, treći po veličini u Rusiji, prosjek je oko četiri, pet tisuća ljudi na utakmici, a kada smo se prošle godine borili u ulazak u Premier bilo je i do 13 tisuća. Kultura navijanja je na nivou, nađe se iznimaka, ali nema huligana. Kada se izgubi utakmica oni su podrška, nema incidenata."

Krajem 2008. godine Špičić se nakon godine i pol pauze i borbe s ozljedom stopala desne noge vratio u trenažni proces, no u travnju 2010. i po treći se put morao suočiti s lomom metatarzalne kosti. Oporavak je tada trajao šest mjeseci, a iako je, kako sam kaže, liga u kojoj trenutno igra prilično čvrsta, straha od novih ozljeda nema.

"U početku sam se prilično brinuo, pogotovo kada sam čuo da Sibir igra na umjetnoj travi. To mi nikako nije bilo drago, promjena podloga je gotovo neprestana, klubovi u i oko Moskve igraju na prirodnoj travi, ali što je tu je. No nemam nikakvih psihičkih blokada, nema nekog straha od duela, a noga je hvala Bogu dobro. Osjetim je tek ponekad na promjene vremena, ali to je prirodno. Sada ću 25 godina, u najboljim sam godinama, svjestan sam toga, ali svjestan sam i toga da ću odigrati 20 odličnih utakmica, tri slabije i da to može značiti kraj. Glupo bi bilo reći da mi je drago zbog svega što sam iskusio zbog ozljeda, ali to me zaista u velikoj mjeri psihički očvrsnulo. Teško mi je to objasniti, ali na jedan način nakon svih tih problema osjećam da bih mogao i na kraj svijeta, bez da me netko tapša ili tješi ili u bilo što uvjerava."

Osim na način igre i stalne promjene podloge dolaskom u Rusiju pred Špičićem i Brkljačom bila je i prilagodba na zahtjevne i dugotrajne odlaske na gostovanja. "Gostovanja su nam prošle sezone bila puno teža, ove su ušla dva, tri kluba koja su nam bliže, na 500, 600 kilometara, pa nam je utoliko lakše. Najbliže gostovanje prošle sezone bilo je udaljeno tri sata avionom. U sjećanju mi je najdublje ostalo gostovanje na koje smo putovali prvo četiri i pol sata avionom do Moskve, zatim smo promijenili dva metroa, a nakon toga je, nakon tri sata čekanja na željezničkom, uslijedilo još deset sati vožnje vlakom. To je definitivno najnaporniji dio, ustajanja rano oko dva, tri da bi na odredište stigli tek idućeg dana, pa promjena vremenskih zona. Posebno kada se ide iz minusa u plus, zahtjevno je za organizam. U početku je bilo prilično teško, kada sam došao tamo utakmice su bile svaka tri dana, takav ritam trajao je dva i pol mjeseca, ali sada sam se i na to privikao."

Zahvaljujući radu i inatu do naklonosti trenera i navijača

Po dolasku na prve pripreme u novoj sredini, na prvi pogled malo je toga davalo razloga za optimizam. Prošle sezone u vrlo kratkom razdoblju Sibir je promijenio četiri trenera, posljednji puta upravo po samom dolasku hrvatskog dvojca. Odustati i prije nego što je dobio priliku pokazati kvalitete zbog kojih je uostalom i potpisao ugovor, za Špičića nije bila opcija.

"Došao sam u Sibir, tri dana nakon promijenio se trener. Već su počeli kombinirati kako bi se riješili nekih stranaca, čak su nas i deset dana kasnije pozvali na pripreme, doveli na probe neke druge. Došli smo na pripreme, a osjećaj je bio kao da smo već otpisani. Ali ja sam takav da mi tek u tim situacijama proradi inat. Neki klonu, a ja sam radio i na kraju se sve to okrenulo u moju korist. Dva mjeseca me trener nije doživljavao, nije mi se ni obratio, a na kraju me čak i zavolio. Da nije bilo nekih sitnijih ozljeda i kartona vjerojatno bih nastupio i u svim utakmicama. Ove sam sezone odigrao 18 od 22 utakmice, među prva tri igrača sam s najvećom minutažom, a kao lijepo priznanje došla mi je i nagrada u izboru navijača za najboljeg obrambenog igrača, četvrtog u ukupnom poretku. Sitnica je, ali mi puno znači."

Vrijeme prilagodbe sada je iza nekadašnjeg napadača mlađih reprezentativnih selekcija kojeg je Igor Štimac igrom slučaja oprobao na poziciji lijevog bočnog gdje se do danas zadržao. Minutažom i igrama je zadovoljan, u 20. kolu postigao je i prekrasan pogodak u pobjedi svoje momčadi, stigla je i spomenuta nagrada navijača. Sva ta iskušenja i izazovi koji su se našli na putu pokazali su mu što točno znači biti pravi profesionalac.

"Ne mogu objasniti koliki sam mir osjetio u ovih godinu dana. Ja sam i ranije bio profesionalac, često dolazio i ranije u teretanu, odlazio kasnije, ali ovdje te uvijek nešto vuče, pa 'ajde na kavu', pa pobijediš neku utakmicu, pa izađeš van i vratiš se tek pred jutro. Tamo nemaš gdje, odemo Brkljača i ja na kavu, ali nema toga svaki dan. I umjesto umaranja dva sata i više negdje vani vratimo se kući i posvetimo se odmoru. Tek sada shvaćam taj pravi profesionalizam. Stranac sam tamo, znam što to znači, želim se dokazati, izboriti, u krajnjoj liniji ne želim zauvijek ostati tamo."

Novi pripremni ciklus Sibira započet će 10. siječnja, drugi dio sezone 2012./2013. na rasporedu je dva mjeseca kasnije, točnije 11. ožujka. Iako je pred njim još godina i pol ugovora, informacije kako klub nema ambicija za ulazak u Premier ligu mogle bi otvoriti i mogućnost odlaska.

"Ove sezone nema doigravanja, igraju se 32 utakmice za razliku od prošle godine kada ih je bilo 20 više. Dva najbolja kluba ulaze direktno, a treća i četvrta momčad bore se kroz kvalifikacije. Mi smo završili na dobrom petom mjestu, sa zaostatkom od tri boda za trećeplasiranim klubom. Tomsk i Ural odskaču i oni će sigurno ući kao prvi. Posljednje informacije koje sam čuo iz kluba su da se nema ambicije ući u Premier ligu, klub od ranije ima nekih financijskih obaveza, zaduženja prema bivšim igračima i nešto se spominje da bi uskoro moglo biti i smanjivanja ugovora. Ja bih tamo ostao, dobro mi je, nude mi da ostanem, ali ako klub neće imati ambicija to mijenja stvari. Imam još godinu i pol ugovora, odigrao samo skoro 90 posto utakmica, zadovoljni su i oni, zadovoljan sam i ja, no na kraju ću zajedno s menadžerom Brankom Hucikom odvagati što je najbolje."

Foto: fc-sibir.ru