Stefan Vujić odlično se snašao u Nantesu: "Znam da mogu još bolje, u Francuskoj ne želim biti turist"

Za hrvatski rukomet nema zime. Iz godine u godinu odrastaju i dolaze nove generacije odličnih i talentiranih igrača, koji na europskoj sceni imaju priliku prezentirati svoju kvalitetu. Jedan od njih je i Stefan Vujić, 21-godišnji mladić koji je svoju karijeru ove zime nastavio u redovima ambicioznog francuskog Nantesa. Vujić je kao najbolji strijelac dosadašnjeg dijela Premijer lige zaobišao Zagreb ili Našice, gdje uspješno nastupa njegov brat Igor te se iz Poreča hrabro odvažio u ovu inozemnu avanturu.

Već prema našim prvim dojmovima, čini se kako nije pogriješio.

Vujić je u ovom kratkom vremenu što je u Francuskoj već stigao debitirati, postići koji pogodak, a njegov veliki igrački potencijal pohvalili su i njegov trener Thierry Anti, ali što je važnije i njegov suigrač, aktualni svjetski prvak sa Španjolskom, iskusni rukometni lisac Alberto Entrerrios naglasio je kako Vujić ima "sve predispozicije da postane veliki igrač".

U razgovoru za Sportnet pojasnio je detalje oko siječanjskog transfera, ali je čitateljima približio svoj rukometni put i razvoj od Umaga, Poreča pa sve do francuskog Nantesa, gdje će imati priliku za dokazivanje na najvećoj sceni.

"Moj odlazak u Nantes realizirao se nakon odlične polusezone u Poreču, ali prije svega dobre igre čitave ekipe. Kako to obično biva, kolektiv uvijek izbaci nekog pojedinca, a ovaj put sam srećom to bio ja, sutra će biti netko drugi. Međutim, Poreč ima još puno odličnih i prije svega mladih igrača u svim kategorijama. Pridobio sam veliko povjerenje trenera Ilića tako da sam bio potpuno opušten u igri i gledao sam kako da svojim zalaganjem i radom maksimalno uzvratim na tome, kako na utakmicama tako i na svakom treningu," započeo je svoju priču Vujić te dodao:

"Bilo je naravno još nekih ponuda, ali ova mi je bila najprimamljivija. Ne mislim tu financijski, nego sam izabrao Nantes jer se radi o odličnom klubu, odličnoj ligi, koja iz godine u godinu napreduje, uzdiže se te je trenutno samo na korak do Bundeslige po kvaliteti."

Bičanić i Škatar pomogli u odluci

Francuska u posljednje vrijeme postaje izuzetno zahvalno odredište za rukometaše, kvaliteta natjecanja je sve veća, odlična je i atmosfera po dvoranama, a sve je više i hrvatskih igrača. Damir Bičanić, koji je poput Vujića dio svoje karijere proveo u Umagu, nositelj je igre u Chamberyju, Pero Metličić uživa u Montpellieru, Dominiković je u Ivryju, u Creteilu su Jerković, Obad i Vranić, dok će se u fantastičnom PSG-u Marku Kopljaru od naredne sezone priključiti i reprezentativni kapetan Igor Vori.

Vujiću je u prilagodbi pomogao i njegov bivši umaški susjed s talijanskom putovnicom, 27-godišnji Michele Škatar, koji je iz Umaga preko Trsta i njemačkog Lübbeckea stigao 2010. godine u Nantes: "U Francuskoj ima jaku puno naših igrača, a u razgovoru s Bičanićem i Škatarom samo sam dobio riječi hvale što je dodatno potaknulo moju odluku o transferu."

"U Nantesu već nekoliko sezona igra i Michele Škatar, moj bivši susjed iz Umaga, koji je također svoje prve korake napravio u tom klubu. Radi se prije svega o fenomenalnoj osobi, velikom profesionalcu, koji mi jako puno pomaže kako bih se što prije i što bolje uklopio u novoj sredini i to svim segmentima, na terenu i izvan njega."

Vujić dolazi iz rukometne obitelji, otac mu je trener, stariji brat Igor već ima zapaženu karijeru i pred početak ove sezone stigao je u našički Nexe. Čini se i kako Stefan nije imao previše izbora: "Rođen sam u srpnju 1991. godine u Rijeci, a rukometom sam se počeo baviti s nekih devet godina u Umagu, u istoimenom klubu. Prvim rukometnim koracima naučio me, kao i većinu tamošnjih polaznika, Juraj Radovčić. U tom mom procesu odrastanja vodili su me razni treneri, među kojima i moj otac, ali ne bih isticao nikog, jer ne bih želio nekog zaboraviti."

U Poreču sazrio i shvatio da je rukomet njegov životni poziv

Put ga je nakon Umaga odveo samo nekoliko desetak kilometara južnije, do Poreča, gdje je napravio prve ozbiljne korake u svojoj afirmaciji: "U Poreč sam stigao sa 17 godina, kao perspektivan igrač u procesu stvaranja mlade momčadi, koja će ostati na okupu nekoliko sezona, što se na kraju ispostavilo kao iznimno ispravna odluka! Uz tadašnjeg trenera Brčića, Beakovića te u posljednjoj polusezoni Ilića počeo sam sazrijevati kao igrač te sam shvatio da je rukomet ono čime se želim baviti u životu što je duže moguće, jer mi je samo iz neke igre prešao u stil života."

"Jednostavno živim za taj sport te iz dana u dan želim učiti nove stvari kako bih postao što bolji igrač. Međutim, bez žrtve i svakodnevnog rada nema ništa od toga," naglasio je perspektivni vanjski igrač, koji će u Nantesu, ali i kroz nastupe u tamošnjem prvenstvu i u Europi stvarno imati priliku učiti od najboljih svjetskih igrača.

Vujić je odrastao u rukometnom okruženju, što je sigurno utjecalo na njegove životne odluke: "Dio sam prekrasne, sportske obitelji tako da je sasvim logično bilo da i ja postanem sportaš. Majka na rekreativnoj razini, dok je otac bio rukometaš i to na zavidnoj razini. Stariji brat Igor s nepunih je 20 godina također otišao u inozemstvo, u slovenski Slovan iz Ljubljane, nakon toga je prešao u Maribor gdje je igrao s našim igračima Tarabochijom, Svalinom i Špelićem. Vratio se u Zamet, a nakon odlične polusezone prošle je godine prešao u Našice, gdje je nastavio s dobrim igrama."

"Moram naglasiti kako ni otac niti majka nisu vršili pritisak na nas da odaberemo rukomet, jednostavno je sudbina tako htjela," istaknuo je 21-godišnjak.

Prelazak iz Poreča u Nantes sigurno je malo iznenadio hrvatsku rukometnu javnost, ali Vujić se već u početnim nastupima pokazao u jako dobrom svijetlu i sigurno je kako u takvoj ambicioznoj sredini ima velike mogućnosti za napredak i stjecanje znanja. Uz brojne Francuze, nekoliko Tunižanina, suigrači su mu i španjolski rukometni reprezentativci, trojac svjetskih prvaka s nedavno završene velike rukometne smotre.

Alberto Entrerrios je jednom riječju - gospodin

Svlačionicu dijeli sa sinom izbornika španjolske reprezentacije Valerom Riverom Folchom, tamo je i desni vanjski Jorge Maqueda, ali i prava svjetska rukometna legenda, trostruki osvajač Lige prvaka sa Ciudad Realom, dvostruki svjetski prvak sa Španjolskom i član All-Star ekipe s posljednjeg Svjetskog prvenstva, neuništivi 36-godišnji Alberto Entrerríos, stariji brat iz rukometne familije Entrerrios. Za narednu sezonu već je dogovor dolazak slovenskog vratara Gorazda Škofa, ali i aktualnog srednjeg vanjskog iz Pariza Nicolasa Clairea te se polako ali sigurno okuplja sve bolja i bolja momčad koja bi se mogla priključiti borbi za visoke pozicije.

"U klubu su također i trojica španjolskih reprezentativaca, aktualnih osvajača zlatne medalje s ovog Svjetskog prvenstva i moram priznati stvarno kako mi je velika čast i privilegija igrati s njima, posebno s Entrerriosom, koji je kratko i jasno - gospodin, kako na terenu tako i izvan njega."

Vujić je tako premijerligaške terene u Hrvatskoj zamijenio dijeljenjem svlačionice sa svjetskim prvacima, gdje će svakako imati priliku i naučiti još ponešto o rukometu: "Ma čovjek ima 36 godina i još uvijek igra na takvoj visokoj razini. Što da kažem, imam priliku učiti od jednog velikog igrača i sigurno neću propustiti tu priliku."

Iako je Vujić ovu polusezonu obilježio kao šuter i najefikasniji igrač Premijer lige sa 136 golova iz 15 nastupa, njegova prirodna pozicija je ona organizatora igre, gdje ga trener u novom klubu i vidi u budućnosti. Vujićeva polivalentnost sigurno je bio njegov glavni adut u inozemnom angažmanu: "Trener Anti me vidi na srednjem vanjskom, što je u biti i moja prirodna pozicija, ali okolnosti u Poreču su bile takve da sam morao igrati beka, no i to mi također odgovara. Trenutno me trener stavlja na beka, kako bih lakše osjetio igru, kako bih se što prije adaptirao na ekipu, sustav i suigrače i njihov način igre."

"Liga je izuzetno jaka, prije svega fizički, a tek onda taktički," iznio je svoje prve dojmove o nastupima na francuskim terenima. Stefan je za Nantes debitirao u Kupu EHF-a, gdje je u prve tri kola u skupini upisao tri nastupa te u svakom postigao po pogodak. U domaćem prvenstvu također je dobio svoju priliku za predstavljanje, debitirao je golovima u derbiju protiv Dunkerquea, dok je u prvenstvenom nastupu protiv Fenixa bio već jako dobar sa četiri postignuta pogotka.

Znam da mogu još bolje, u Nantesu ne želim biti turist

S druge strane Vujić još uvijek nije zadovoljan svojim početnim predstavama u novom dresu: "Trener je valjda zadovoljan, s obzirom da mi daje priliku za igru," uz smijeh je naglasio Vujić, ali je sasvim ozbiljno dodao: "no, ja još nisam zadovoljan, jer znam da mogu još puno, puno bolje, prije svega u napadu, s obranom je i trener zadovoljan."

"Međutim, ne opterećujem se, znam da sam tek stigao. Na meni je da treniram, dajem sve od sebe i da idem na glavu, a rezultati će se valjda pokazati. Najvažniji je pristup, moći ću mirno zaspati jer zna da sam dao apsolutni maksimum i sve od sebe," zaključio je Vujić, kojeg u završnici ove sezone s Nantesom čeka borba na tri kolosijeka. U prvenstvu, Kupu te u izuzetno zanimljivom natjecanju u Kupu EHF-a, koje svoj završni turnir četiri najbolje ekipe ima upravo u francuskom Nantesu.

Trenutno su peta ekipa LNH-a, iza Chamberyja, Dunkerquea, Montpelliera te ove sezone jednostavno neprikosnovenog i vodećeg PSG-a, koji još ne zna za poraz. No, posebno lijepa ovosezonska rukometna priča u Nantesu mogla bi biti vezana za europske nastupe i natjecanje u Kupu EHF-a. Nantes dobro napreduje u skupini, ima jako dobre izglede da uz njemački Magdeburg prođe iz svoje skupine u četvrtfinale, ali i napravi korak prema završnom turniru na domaćem terenu, pred brojnim navijačima koji iz tjedna u tjedan do vrha pune njihovu dvoranu.

Bit će to sigurno poseban motiv za ekipu i ovu ambicioznu rukometnu sredinu, koja ne skriva svoje planove za ovu sezonu: "Ambicije kluba su pokušati izboriti Final Four Kupa EHF, kojem smo domaćini, osvojiti što bolje mjesto u prvenstvu, ali pokušati i što dalje otići u francuskom Kupu. Liga se ovdje jako prati, gotovo na svim terenima su dvorane do posljednjeg mjesta pune iz kola u kolo."

"Atmosfera je fenomenalna i svakako je gušt igrati, a prvenstvo je odlično i gotovo svako svakog može dobiti tako da je svaka utakmica na nož. Za mene će ovo sigurno biti jedno veliko iskustvo i fantastičan doživljaj. No, ne želim biti samo turist, nego želim biti aktivni sudionik čitave ove priče;" spremno je naglasio Vujić.

Iduće sezone dolaze nova pojačanja i svakako da će ambicije biti veće, ali još uvijek Nantes ima puno prilike za dokazivanje i ove godine: "Za iduću sezonu već je dogovoreno kako dolazi vratar Škof te srednji vanjski iz PSG-a Claire tako da će se sigurno i ambicije kluba povećati. Ipak, prvo treba razmišljati o aktualnoj sezoni."

Iako mi je Ivano bio uzor, želim izgraditi svoj prepoznatljivi stil

Hrvatska ima sjajnu rukometnu generaciju koja je na dolasku na veliku europsku klupsku i reprezentativnu scenu. 21-godišnji Vujić je svojevremeno bio kadetski reprezentativac, a i on sam je istaknuo tu činjenicu: "Drago mi je da nas ima puno mladih i perspektivnih iz tih mlađih selekcija koji danas igramo ozbiljan rukomet. Tu su i vratari Ašanin i Vukas pa Slišković, Markotić, Špelić, Sokolić, Huđ. U Zagrebu su Šprem, Stepančić, Mandalinić, Matulić, Brozović, Marić. Stvarno dokaz kako se u Hrvatskoj odlično radi s mladima."

Već je aktualna selekcija na Svjetskom prvenstvu u Španjolskoj pokazala kako za neke od njih već ima mjesta među seniorima, a bit će zanimljivo vidjeti kroz nekoliko godina kada svi ovi, ali i još brojni drugih mlađi igrači nove generacije stasaju u svojim klubovima i tek ozbiljno zakorače u one prave rukometne godine.

Za ljubav prema rukometu zaslužna je i zlatna generacija iz Portugala, što je sigurno imalo utjecaja na brojne klince tih godina, no, Vujić je ipak posebno istaknuo jednog igrača. Ne treba puno mudrosti i rukometnog znanja za odgonetnuti o kome se radi: "Čitava reprezentacija nakon osvajanja svjetskog naslova u Portugalu bila mi je sjajna i utjecali su na mene kao igrača, ali lagao bih kada ne bi rekao da mi je najveći uzor bio Ivano Balić. Danas ih ipak imam malo više, ali smatram kako ne treba težiti kako bi bili poput naših uzora, jer je to nemoguće. Treba od svakog uzeti po nešto i izgraditi svoj prepoznatljivi stil," zaključilo je ovogodišnje pojačanje Nantesa.

Stefan Vujić ima samo 21 godinu i svojim marljivim radom tek si je odškrinuo vrata vrhunskog europskog rukometa. Francuzi su prepoznali njegov potencijal i kvalitetu, a možemo očekivati kako će se o ovom momku u narednim godinama još jako puno pričati.