Losert: "Nadam se da će se Hrvatskoj otvoriti već na Euru u Danskoj"

Hrvatski rukometni vratar. Hrvatsko rukometno iskustvo. Hrvatski rukometni ponos. Venio Losert.

Uskoro 37-godišnji rukometaš koji je u svojoj uistinu bogatoj i zavidnoj karijeri mijenjao destinacije od Hrvatske preko Španjolske u punoj dužini i širini, nakratko i Francuske i Danske sve do sadašnje, današnje Poljske. Čovjek divna srca, glasa i osmijeha, hrvatski barjaktar na svojim četvrtim Olimpijskim igrama u Londonu protekle godine, a nosioc sjećanja s Igara još davne 1996. i one još ponosnije Atlante. Uspješne Atlante. Atlante koja uvijek iznova svakog zaljubljenika u rukomet prožme trncima, bez ikakve sumnje. A gdje je potom još Atena...

Nosioc je on sjajnih olimpijskih, ali i svjetskih i europskih odličja, brojnih sportskih nagrada, divnih sjećanja i ponosnih uspjeha te je rukometni vratar koji za sebe kaže kako je u rangu "onih malih" koji svoj manjak visine nadoknađuju upravo svojom kvalitetom, domišljatošću, čitanjem lopte, praćenjem njene putanje te uz malo sreće i mnogo znanja, rada i truda zaustavljanjem njena pohoda baš prema hrvatskom golu ili Kielceovoj mreži.

Prava priča započinje u Zavidovićima, a ovosezonska rukometna u Koldingu

Iako životna priča sjajnog hrvatskog vratara započinje u Zavidovićima, ona rukometna uistinu se protezala brojnim rukometnim sredinama. Zanimljivo je stoga u rukometnom planu Losertu bilo i ove sezone kada je Španjolsku zamijenio Danskom, a nju vrlo brzo sjajno odabranom Poljskom u kojoj ga je već čekalo odlično hrvatsko društvo, od Ivana Čupića, Manuela Štrleka i Denisa Buntića do Željka Muse.

"Za mene je sezona bila pomalo čudna. Prvo nije bilo odmora nakon Olimpijskih igara pa sam otišao u u Dansku i bio tamo dva mjeseca nakon čega sam krenuo u Poljsku", za Sportnet se prisjeća početka ove sezone hrvatski vratar te potom nastavlja: "Kada sam odlazio u Dansku moja ideja je bila da idem u malo manji klub čije su pretenzije biti iza Kobehavna koji je tada još uvijek postojao. Cilj mi je također bio da igram cijelu sezonu u ležernijoj ligi u kojoj ću imati veću minutažu i u principu igrati i uživati u rukometu."

"Međutim, Kobehavn se raspao, spojio se s Koldingom, doveo je Hvidta i još pet igrača, a kako su oni njihove zvijezde bile, nisam tada ni igrao puno. Kasper je bio u prvom planu tako da je sreća da mi se pojavila kombinacija za Poljsku. Nju sam odmah prihvatio, klubovi su se dogovorili jer u principu Koldingu više nisam ni trebao i tako sam otišao. Na kraju je dobro ispalo, sezona je u Kielce bila baš lijepa i bio je to pun pogodak."

Kup, Prvenstvo i potom povijesni uspjeh u Ligi prvaka...sezona iz snova

"Kroz prvenstvo sezona nije teška jer protivnici osim Wisle Plock nisu na našem nivou, ima ekipa koje su solidne, ali nisu ni na našem ni na njihovom nivou. Ostale nas momčadi ne uspiju previše namučiti", kazao je ukratko Hrvat na radu u Poljskoj koji se potom prisjetio i prvog i pomalo bolnog susreta s Wislom ove sezone: "Wisla nas je dobila u prvom dijelu Prvenstva sa sedam razlike, ponizili nas je i prestigla u poretku."

Bio je tada Kielceov najveći rival dobar dio sezone prvi na ljestvici, dok su Losert i društvo samo vrebali svoju priliku koja je stigla nakon administrativne pogreške Wisle kojoj je na jednoj prvenstvenoj utakmici nedostajao doktor da bi potom momčad Bogdana Wente u uzvratu pokazala, ali i u prvenstvenom play-offu pokazala koliko je uistinu bolja. I u Kupu je hrvatsko-poljsko Kielce stiglo do naslova iako nešto teže od očekivanoga. No, sve je to zapravo bila priprema za onaj povijesni uspjeh koji je uslijedio na europskom tlu, točnije, parketu Arene u Kölnu.

"Prvi smo puta došli među ekipe koje su već igrale na Final Fouru te Kiel i Barcelonu koji su stalno u europskom vrhu. Kroz grupu, naime, nismo izgubili nijednu utakmicu i potom smo imali smo sreće što smo u četvrtfinalu izvukli Metalurg. Polufinale Lige prvaka ne igraš protiv bezveze ekipe, već protiv vrhunskih ekipa koje kažnjavaju svaku tvoju grešku."

Nastavio je potom s prisjećanjem ovaj iskusni vratar te potom i jedan od junaka susreta za treće mjesto: "Polufinale smo počeli možda malo slabije, povela je Barcelona otpočetka i kontrolirala utakmicu, a tada je s njome jako teško igrati. Nju se može pobijediti, ali nitko je nije lagano dobio i trebalo je stvarno odigrati vrhunsku utakmicu da bi je dobili. Nama je malo nedostajalo, bili smo blizu, bilo je i 16:16, i 17:17, međutim, Barce je bila bolja i dobila nas je."

"Mi smo u susretu za treće mjesto bili manje tužni nakon poraza u polufinalu i bolje smo se oporavili. U prvom smo poluvremenu vodili devet razlike, a igrači Kiela su bili u čudu kako je to uopće moguće da gube od Kielcea i to devet razlike. Kiel je, međutim, vrhunska ekipa, razbudila se, morala je početi igrati, stigla nas je i skoro i prestigla na kraju."

"Ne razmišljam o kraju!"

Iskusni Losert u dobroj je formi, a sa svojih uskoro 37 godina i dalje namjerava biti jedan od boljih vratara jer sezona u Kielceu svakako donosi nove, zanimljive izazove i još veće motive, a dokle god je želje, volje i uživanja u rukometu ovaj će vratar uveseljavati sve svoje pobornike i navijače, ali i cijeli rukometni svijet.

"Ostajem još godinu dana u Kielceu. Iduća će sezona sigurno biti puno teža jer dolazimo iz sezone u kojoj branimo treće mjesto i sigurno nam neće biti lako. Vjerojatno ni grupa koju izvučemo u Ligi prvaka neće biti tako otvorena kao što je bila ova, bit će puno teža i svi će se motivirati više protiv nas. Treba se dobro pripremiti pa ćemo vidjeti što donosi sutra", kazao je Losert te nadodao: "Osobno imam još godinu dana ugovora tako da ne razmišljam o kraju, zapravo ne razmišljam uopće dugoročno već kratkoročno te ćemo stoga vidjeti. Dok mi bude gušt i dok uživam u rukometu tako će i biti."

Francuska liga velikim koracima stiže prema vrhu, Španjolska sve dublje tone

Liga Asobal, točnije, španjolska rukometna liga, uslijed brojnih financijskih problema već je posljednjih sezona, a pogotovo ove, debelo izgubila na svojoj kvaliteti koja ju je uvijek krasila, a iako će sasvim sigurnim u očima još ponekog rukometnog fana ostati uvijek najbolja, jedna francuska liga pokazala je kako bez premca korača prema rukometnom broju dva te se smješta tik do nedodirljive run and gun Bundeslige.

"Francuska se probija, puno je igrača otišlo već prošle, kao i ove godine tamo te je to postalo moda i tendencija da igrači žele ići tamo. U Ligi prvaka ove sezone francuski klubovi nisu dali puno, naime, u osminu finala nije prošao nijedan njihov klub. No, iduće godine vjerojatno neće biti takva situacija, ali u svakom slučaju francuska je liga svakako ispred španjolske", prokomentirao je Losert koji je većinu svoje igračke karijere proveo upravo na španjolskom tlu.

"Za strance koji su igrali u Španjolskoj i koji su tamo išli zarađivati novce nije dobra situacija, jedino je to dobro za španjolski rukomet jer svi njihovi mladi igrači sada dobivaju priliku da igraju Prvu ligu iako je ona kvalitetom slabija nego prije. Sljedeće će godine u Ligi Asobal ponovno ostati Barcelona daleko, daleko ispred ostalih, a pitanje je kakvu će ekipu složiti Atletico i kako će izgledati."

Svjetla je hrvatska, ali i svjetska vratarska budućnost

Venio Losert pomalo se već može nazvati i hrvatskom vratarskom legendom kako zbog iskustva koje nose tako i zbog svega što je prošao, stoga njegova potvrda kako se za budućnost Hrvatske po pitanju vratara ne treba brinuti uistinu mnogo vrijedi: "Hrvatska stvarno ima golmana, ima odakle izabrati.Imamo i mladih i malo manje mladih, četiri, pet, šest golmana koji su već prolazili kroz reprezentaciju i koji su stekli iskustvo i još ga stječu", započeo je te nastavio konkretnije: "Alilović je godinama u reprezentaciji i stvarno brani dobro. Šego je imao lijepo sezonu u Wisli te je izabran za njihova najboljeg igrača sezone. Pešić je imao dobru sezonu u Mariboru, otišao je sad u Meškov i isto ide prema gore. Dečki koji brane u Zagrebu u također dobri. Recimo, Ivić je jako mlad, ali ono što sam ga gledao, brz je i agresivan što je jako dobro, još ima prostora za napredak i sigurno će biti odličan."

Foto: FaH

Budući da u rukometnom svijetu bez spomena francuske hobotnice Thierryja Omeyera ne može proći gotovo nijedan razgovor pridao je Losert važnost i još nekolicini onih najboljih, ali i jednome koji tek dolazi: "Za mene je Omeyer broj jedan, stvarno nije lako biti prvi golman i braniti u klubu i reprezentaciji godinama, a on je uspio u tome i uz to je pokupio sve medalje. Njega se mora staviti na broj jedan, a meni je i osobno drag stilom i tehnikom, ali i načinom branjenja. Bliže je meni nego što je Šterbik koji je rame uz rame uz njega."

"No, Šterbik je golman od dva metra s velikim rasponom ruku i nogu. Treba se manje truditi nego mi "mali". Njih dvojicu u svakom slučaju treba izdvojiti u zadnjih deset godina. Oni vladaju svjetskim rukometom i pokupili su sve titule posljednjih godina. Šarić je, pak, super golman koji je došao na svoje u Barceloni, nakon godina i godina branjenja u Španjolskoj. Pokazao je svoj pravi talent i kvalitetu tek kada je došao u Barcelonu. Onaj mladi vratar koji tek dolazi je, pak, Landin koji je već pokazao da je dobar te na njemu ostaje da u idućih deset godina pokaže da je u rangu Šterbika i Omeyera koji su još uvijek ti koji osvajaju sve."

Pomlađivanje, pomlađivanje i tko će do medalje već na Euru u Danskoj?

Europsko prvenstvo u Danskoj svakim je danom sve bliže, a na svjetskoj smotri koja je sada već dobrano iza nas pokazale su se i dokazale reprezentacije koje bi u narednih nekoliko godina trebale početi ili nastaviti vladati europskim i svjetskim rukomet. I dok je sasvim sigurno kako će na tom putu sigurne biti Danska, Španjolska te Hrvatska, sam Losert se pita kako će izgledati Francuska uslijed pomlađivanja svoje nacionalne vrste te odlaska svojih ključnih karika i nositelja snaga.

"Danska je tu, ima relativno mladu ekipu s mladim golmanima. Na dobrom je putu, uvijek je kvalitetna, ima sada Euro kod kuće te je na vrijeme i dobro napravila pomlađivanje. Dolaze tako mladi koji su dobri, a možda i bolji od nekih starijih po procjeni stručnjaka. Španjolska, pak, ima reprezentaciju koja nije stara, samo je pitanje hoće li Šterbik braniti jer je on taj koji u njihovu slučaju donosi veliku prevagu."

"Za Francusku iskreno ne znam kako će reagirati, koliko će se promijeniti te je za mene velika nepoznanica kako će izgledati. Ne znam ni hoće li napraviti neko veliko pomlađivanje. Ona jedina u odnosu na Španjolsku, Hrvatsku i Dansku ima malo manje izrađen stil igre, ne igra brzo, ne trči toliko, više igra fizički rukomet, stoga stvarno ne znam kako će izgledati, dok će ove preostale ekipe ostati u vrhu i dalje", dodao je hrvatski vratar koji je već za Svjetsko u Španjolskoj prognozirao kako će se upravo Slovenija izdvojiti kao jedna od onih momčadi koja može do polufinala upravo stoga što dobro poznaje svoje nedostatke i igra pametno, dok za "svoje" Poljake smatra kako nisu pokazali dovoljno novosti da bi ugrozili reprezentacije koje su već na vrhu.

Broncom zadovoljni, ali ne i sretni...nada u sjajnije odličje već u Danskoj

Iako je Hrvatska u proteklih godinu dana na sva tri velika natjecanja, a posebice na posljednja dva izgledala uistinu sjajno, kako moćno tako i lijepo, nije se uspjela izboriti za medalju sjajniju od bronce za koju i sam Losert kaže kako su igrači njome zadovoljni, ali ne i sretni.

"Svi mi kada idemo na velika natjecanja znamo kakvu reprezentaciju imamo i kakav je odnos snaga u odnosu favorite koji su uvijek tu. Znamo koliko smo dobri u odnosu na njih i svi mislimo da vrijedimo više, da vrijedimo zlato i radi toga se dogodi razočaranje i ispada da nismo zadovoljni s trećim mjestima."

"Najrealnije je zapravo reći da smo s trećim mjestom zadovoljni, ali nismo sretni. Možda je to ta razlika. Znamo da je svaki put polufinale uspjeh, ali kada ideš po nešto više i vjeruješ da to vrijediš onda ti bude žao ako to i ne ostvariš. Iskreno se nadam da će se reprezentaciji opet otvoriti već u Danskoj na Europskom prvenstvu", zaključio je legendarni Losert.