Režan: "U Španjolskoj uživam, snašla sam se kao doma"

Marija Režan, jedna od najboljih hrvatskih košarkašica, kvalitetu potvrđuje i u španjolskoj košarci. Drugu sezonu nosi dres Avenide gdje je s 24 godine među najiskusnijim igračicama i jedna od vođa ekipe. Puno se od nje očekuje i u dresu hrvatske reprezentacije gdje se već u niz navrata dokazala. U razgovoru za Sportnet prisjetila se igara u reprezentaciji, vremena provedenog u Gospiću, ali i progovorila o aktualnom statusu.

S tek 24 godine, već sada je u karijeri ostvarila dosta toga. S Gospićem je nastupala u Euroligi, bila je dio reprezentativnih uspjeha okrunivši to nastupom na Olimpijskim igrama, a i s Perfumerias Avenidom dominira u Španjolskoj. London je ipak nešto što se ne zaboravlja, kako put do njega preko kvalifikacijskog turnira i tamo sjajnih 30 minuta protiv Amerikanki.

“Od Zadra pa sve sad do Avenide stvarno sam zadovoljna sa svojom karijerom, mogu reći da sam u Zadru stekla igračku kvalitetu puno se sa mnom radilo, iz Zadra sam u pravo vrijeme otišla u Gospić gdje mi je bilo predivno. Igrala sam Euroligu, bila sam sretna jer to bila jedna nova stepenica za mene. Moja igra me nagradila i otišla sam u Salamancu. London? A tko to može zaboraviti... To je jednostavno san svakog sportaša i recimo vrhunac karijere i još kad odeš tamo s nepune 24 godine naravno da ćeš se toga sjećati cijeli život. Tko god me pita za London, svi se odmah sjete igre protiv Amerikanki. Mi sportaši smo takvi da jednostavno sa svakim protivnikom želimo dati svoj maksimum. Sretna sam naravno, odigrati dobro protiv vrhunskih igrača naravno da ti imponira.“

Protiv dobrog dijela američkih zvijezda europske igračice se sada često susreću i kroz Euroligu, međutim igrati protiv njih u jednom sastavu je zasigurno poseban osjećaj. Njihova širina i kvaliteta su ipak na kraju presudile, jeste li uopće dobile osjećaj tijekom meča da se možda može dogoditi neko čudo?

“Naravno da je poseban osjećaj, to se jednostavno ne može opisati. Dok sam na terenu i dok utakmica traje, uvijek se nadam, lopta je okrugla i nikad se ne zna kome može krenuti. Budimo realni, Amerikanke su ekipa koja ima sve i nekako koliko god si im blizu, imaš osjećaj da će one to prelomiti u sekundi, ali naravno, ne predajemo se dok utakmica ne završi.“

Nakon Olimpijskih igara promijenila je klub, nakon četiri sezone iz Gospića preselila u Španjolsku, a borbu s Jollyjem zamijenila je derbijima s Rivas Ecopolisom. Iako je španjolska liga ujednačenija, i ovdje se dva kluba ističu.

“Španjolska liga je dosta izjednačena, a utakmice s Rivasom su pravi derbi. Svaku utakmicu nam je puna dvorana, što je predivno, snašla sam se u Španjolskoj 'kao doma' kako se kaže.“

Nesreće s ozljedama su je dosta pratile tijekom karijere pa tako i u prvoj sezoni u Španjolskoj, no na povratku je pokazala kvalitetu i zaslužila novi ugovor.

“Mlada sam, s 24 godine sam puno toga postigla u karijeri, ali isto tako mladoj su mi se desile strašne stvari što se tiče ozljeda, nešto što ni u snu nisam pomislila. Ne želim o tome puno govoriti, Bogu dragom hvala to je sad iza mene i nadam se da će tako i ostati, da je bilo lako nije... Ali eto svi mi imamo neki trnoviti put koji treba izdržati, a ja samo mogu reći da sam sretna jer opet radim ono što najviše volim. Da, bilo mi je teško, došla sam u Salamancu kao pojačanje i praktički odmah na početku se ozlijedila. Ali eto produžila sam ugovor i sad hvala Bogu igram i pokazujem svoju kvalitetu.“

Situacija u hrvatskoj klupskoj košarci se dosta promijenila, Novi Zagreb je preuzeo primat i složio respektabilnu ekipu dok su Jolly i Gospić krenuli drugim putem. Avenida se nalazi u istoj skupini Eurolige i to prilično neugodnoj. Kako procjenjujete šanse obje ekipe?

“Da, situacija se dosta promijenila i žao mi je zbog toga. Jedan Gospić koji je bio prvak Hrvatske sada je jako loš, Zagreb je složio dobru ekipu i to su pokazali već u prvom kolu protiv Praga tako da nijednoj ekipi neće biti lako protiv njih. A što se tiče nas, dosta smo mlada ekipa, neke cure prvi puta nastupaju u Euroligi i nadam se da ćemo pokazati svoje pravo lice jer talenta sigurno imamo.“

U Španjolskoj se puno ulaže u nogomet i mušku košarku, rukomet je u velikom padu, kakva je situacija sa ženskom košarkom? Osjeti li se i tu ekonomska kriza koja je pogodila i Španjolsku?

“Na žalost moram reći da se kriza osjeti i da Španjolska isto nije što je prije bila. Ali moram priznati, meni je još uvijek dobro, u dobrom sam klubu, Avenida ispunjava sve svoje dužnosti.“

Reprezentativno ljeto nije bilo toliko uspješno, osjetio se odlazak Sandre Mandir i ozljeda Anđe Jelavić i Hrvatska je ostala bez Svjetskog prvenstva. Skupina u oba kruga nije bila nimalo lagana, međutim je li se moglo bolje, pogotovo u susretima sa Srbijom i Velikom Britanijom?

“Na žalost reprezentativno ljeto nije bilo baš uspješno,ali to je tako... Nakon odlaska na Olimpijske igre, onda vjerojatno ljudi očekuju puno više od tebe, ali nekada jednostavno ne ide i to je tako u sportu. Naravno da su nedostajale Mandir i Jelavić, to su dvije iskusne igračice, ali ja osobno ne volim tražiti opravdanja. Koga nema, bez njega se mora, a glupo je pričati što bi bilo, kad bi bilo... Sigurno je da se moglo bolje, ali rekla sam, kad ne ide, onda ne ide.“

Ženska košarka u Hrvatskoj se nalazi nekako u drugom planu, čak je i jedna mlada selekcija prije nekoliko godina rasformirana, međutim talenata ima. U kadetskoj reprezentaciji je nekoliko vrlo potentnih igračica koje bi trebale osigurati svijetlu budućnost. Je li za njih bolji ostanak u Hrvatskoj ili odlazak van?

“Pa ja se nekako nadam da će se hrvatska košarka vratiti na višu razinu, a za mlade igračice... Mene su uvijek učili da ide sve u svoje vrijeme, polako. Tako preporučam i njima, naravno, ako se razina hrvatske ženske košarke ne podigne, mislim da je bolje da odu van.“

Osobni i klupski ciljevi za ovu sezonu?

“Za ovu sezonu ja se nadam i želim osvojiti sve u Španjolskoj, a za Euroligu želim da odemo što je dalje moguće. Za početak mi je želja da prođemo u drugi krug, a onda ćemo vidjeti.“