Cindrić: "Poziv u seniorsku reprezentaciju dokaz je da se mukotrpan rad i trud isplatio"

Luka Cindrić. Dečko iz Ogulina koji je u djetinjstvu paralelno trenirao nogomet i rukomet, u svojim se tinejdžerskim danima, rekli bi na sreću, odlučio za rukomet. Iz rodnog Ogulina otišao je u Senj da bi s 19 godina došao u grad na četiri rijeke. Dečko koji je u bojama Karlovca bio najbolji strijelac Premijer lige u sezoni 2012./2013. i na polusezoni 2013./2014. najbolji strijelac i asistent. Dečko koji je svoje reprezentativne dane proveo kao dio juniorske reprezentacije od koje se oprostio prošlog ljeta kada je na Svjetskom juniorskom prvenstvu u Bosni i Hercegovini Hrvatska završila na četvrtom mjestu. No, tu nije bio kraj...

Nakon mnogih odbijenih ponuda, odlučio se oprostiti sa svojim matičnim klubom i svoje rukometno uzdizanje nastaviti drugdje. Kada je stigao poziv iz Skoplja bez dužeg razmišljanja odlučio je prijeći u makedonski Metalurg kojeg vodi bivši hrvatski izbornik Lino Červar. I nije pogriješio. Iz utakmice u utakmicu pokazivao je što sve zna i umije, pomogao Metalurgu da se plasira u četvrtfinale Lige prvaka i time ostavio svoj trag u ispisivanju povijesnog uspjeha makedonskog rukometa. Na sve to nisu se mogli oglušiti u Hrvatskom rukometnom savezu te je povodom okupljanja reprezentacije i sudjelovanja na turniru u Švicarskoj dobio poziv da nosi seniorski reprezentativni dres.

"Rukometnu karijeru započeo sam u Ogulinu. Tada sam paralelno trenirao rukomet i nogomet, no u jednom trenutku morao sam se odlučiti za jedan od ta dva sporta i odabrao sam rukomet. Razlog tomu je bio taj što je moj otac, Dražen Cindrić, rukometni trener te mi je on svojim savjetima pomogao u odluci", objasnio je mladi srednji vanjski zašto se odlučio baš za rukomet u kojem danas ostvaruje odlične rezultate.

Karlovac kao odskočna daska

Nakon što je shvatio kako je upravo rukomet sport kojim se želi profesionalno baviti stigao je poziv iz Senja gdje je tijekom dvije godine išao stepenicu po stepenicu u svom razvoju. S 19 godina napustio je grad pod Nehajem i vratio se nešto bliže svom rodnom gradu, naime, potpisao je s premijerligašem Karlovcem: "Nakon Ogulina stigla je ponuda iz Senja gdje je počela i moja profesionalna rukometna karijera. U Senju sam proveo dvije sezone nakon čega je uslijedio poziv iz HRK Karlovca gdje sam proveo jednu sezonu, a na polovini druge pozvan sam u skopski Metalurg."

Treninzi u Karlovcu i igra u Premijer ligi zasigurno su imali veliku ulogu u usavršavanju rukometne vještine mladog Cindrića koji je tamo kroz godinu i pol dana bio najbolji strijelac i predvodnik svoje momčadi. Pomogao je momčadi Dinka Đankovića da prođe u najboljih 16 ekipa Challenge kupa te se nakon njegova odlaska u makedonski Metalurg u igri dotadašnjeg kluba jasno mogla vidjeti praznina na poziciji srednjeg vanjskog, ali s obzirom na to da svi moraju odrasti, tako je i Cindrić morao pronaći veći klub za sve ono što može pružiti: "U Karlovcu je bilo lijepo trenirati jer su me igrači, kao i karlovačka publika prihvatili od prvoga dana. Premijer liga je za mene bila odskočna daska, pokazao sam da mogu i želim nastupiti na velikoj rukometnoj pozornici."

Červarov poziv promijenio je sve

Kroz cijeli prvi dio rukometne sezone 2013./2014. iz grada na četiri rijeke mogle su se čuti razne informacije o odlasku njihova ključnog igrača, kao i razne ponude, ali kada je stigla ona prava, to je bilo to: "Odluka je bila jednostavna jer se poziv rukometnog maga Line Červara ne odbija. Teško je bilo u početku odvojiti se po prvi put od obitelji, naime, u Skoplju mi je bilo sve novo, ali uz pomoć suigrača privikavam se na novu sredinu."

Lino Červar, bivši hrvatski rukometni izbornik, koji ju je doveo do zlata na OI 2004. i SP 2003., te do srebra na SP 2005. i 2009., kao i EP 2008. i EP 2010., prepoznao je veliki potencijal u ovom mladiću. Iako je Metalurg već prije pokazivao zanimanje za mladog Ogulinca, ozljeda Naumčea Mojsovskog u susretu SEHA GSS lige ubrzala je proces s obzirom na to da se morala hitno pronaći zamjena, a tu je kao pravi odgovor stigao upravo Cindrić.

Već u prvim utakmicama Lige prvaka pokazao se kao pravi dobitak za makedonsku momčad i pokazao da se snašao najbolje što je mogao. Činilo se kao da je duže vrijeme dio te ekipe, a ne da je tek stigao iz Karlovca. U svom prvom europskom susretu PSG-u je zabio pet golova, a u drugom, onom protiv Dinamo Minska, njih tri. No, sve je to bila uvertira za utakmicu s Barcelonom, klubom u kojem, kako sam kaže, bi jednog dana volio zaigrati.

U dvorani Boris Trajkovski u tom je susretu velikoj Barceloni mrežu zatresao čak sedam puta i još jednom pokazao da su pred njim velike stvari. Uslijedile su potom dvije utakmice s KIF Koldingom kojeg je Metalurg bez problema svladao, a sada pred Červarovim momcima stoji onaj pravi zadatak, u četvrtfinalu Lige prvaka, na putu do Kölna i završnice najelitnijeg europskog klupskog natjecanja ,stoji im aktualni njemački prvak Kiel.

"Makedonski rukomet doživljava pravi vrhunac, naime, uz Vardar se i Metalurg plasirao u četvrtfinale Lige prvaka što je vrlo veliki uspjeh i svi smo jako ponosni što smo dio tog velikog uspjeha. Podrška navijača uvijek je dobro došla i nama igračima puno znači. A makedonska publika je uistinu pokazala kako se bodre igrači! Što, pak, Metalurg može protiv Kiela? Metalurg može i dalje s istim žarom igrati i nastojati biti što bolji."

Foto: EPA

Unatoč tome što se Metalurg plasirao u europsko klupsko četvrtfinale, nije uspio osigurati završnicu SEHA lige. U posljednjim dvobojima u kojma se odlučivalo o odlasku u Novi Sad bilo je vrlo zanimljivih rezultata, naime, Metalurg je sa sedam golova razlike izgubio od Tatran Prešova, a izgubio je i dva boda u Osijeku od Nexea te upisao minimalni poraz od Meškov Bresta i Partizana čime je svoj regionalni put završio na petom mjestu.

"Naravno da nam je žao što nećemo nastupiti na Final Fouru regionalne lige, ali isto tako vrlo smo sretni i ponosni što smo izborili četvrtfinale Lige prvaka. Ne mislim da smo bili manje zainteresirani za SEHA ligu zbog Lige prvaka, jednostavno nam se dogodio splet nesretnih okolnosti, prije svega dosta ozljeda."

Vrijeme je i za seniorsku rukometnu reprezentaciju

Luka Cindrić je svoju reprezentativnu ulogu imao u juniorskoj reprezentaciji Hrvatske koja se prošlog ljeta oprostila od svoje generacije četvrtim mjestom na Svjetskom prvenstvu u Bosni i Hercegovini nakon kojeg neki od njih možda više neće dobiti priliku braniti boje Hrvatske na natjecanjima. No, Luka nije jedan od njih. Nakon što je u borbi za treće mjesto Francuzima dao četiri pogotka i oprostio se od svog juniorskog dresa s brojem 15 trebalo je samo čekati trenutak kada će njegov rad i trud biti prepoznati kako bi mu se pružila prilika u A selekciji, a ta ona je stigla nakon svega nepunih godinu dana.

S obzirom na to da su hrvatski reprezentativci izborili plasman na Svjetsko prvenstvo u Kataru koje se održava početkom sljedeće godine, reprezentativni tjedan iza nas iskoristili su za kratke pripreme te put u Švicarsku gdje su sudjelovali na turniru povodom 60 godina rukometnog saveza Švicarske. Na popisu putnika u Lausanne, nakon odličnih klupskih nastupa, našao se i sam Cindrić.

"San svakog igrača je nastupiti za nacionalni tim , stoga ne moram niti govoriti koliko sam ja osobno ponosan na poziv u seniorsku rukometnu reprezentaciju. Ovo mi je dokaz da se mukotrpan rad i trud isplatio te da je moja igra primijećena, kako od strane gospodina Slavka Goluže, tako i od strane cijelog stožera Hrvatske rukometne reprezentacije. Ja bih im se ovim putem htio zahvaliti na ukazanom povjerenju, a na meni, dakako, ostaje da to povjerenje ne izigram te da i dalje nastavim trenirati kao do sada. Moj moto je: "Uvijek može bolje!" i on će me voditi i kroz igru za hrvatsku reprezentaciju."

Sve ovo je samo početak za Luku Cindrića koji je sa svojom 21 godinom već mnogo pokazao, naime, on je još jedan dokaz da se hrvatski rukomet ne treba brinuti za svoju budućnost jer Hrvatska ima mlade snage koje će zasigurno, kao i njihovi prethodnici, uveseljavati mnoge ljubitelje ovog sporta kako svojom igrom tako i uspjesima.

Foto: Matija Hećimović, Facebook-Metalurg