Trenerski duo na klupi Vardara: "U Makedoniji cijela zemlja živi za rukomet, to je nevjerojatno"

Rukometni prvak Makedonije zanimljivo je zakoračio u svoju novu sezonu. Kako regionalnu tako i onu europsku. Uz novog glavnog sponzora te čelnog čovjeka kluba, Sergeja Samsonenka, vrijeme je bilo i za nove ambicije i ciljeve, ali i nova imena u samoj momčadi. Sve to kako bi upravo Vardar nastavio u dobrom ritmu kako u domaćem prvenstvu tako i u preostalim natjecanjima u kojima je s ekipom kojom raspolaže trebao učiniti mnogo toga.

No, makedonskoj momčadi na klupi je nedostajao onaj pravi vođa, osoba koja će, kako su i sami igrači govorili i priželjkivali, posložiti Vardarove redove, usmjeriti igrače, ohrabriti ih, pokazati im put i povesti ih k odličnim izdanjima i uspjesima te samim time i lijepim trofejima. Pokazalo se tako kako Zoran Kastratović nije čovjek za taj posao, a privremeni treneri nakon njega također nisu bili ono pravo rješenje. Ono je stiglo u siječnju kada je na klupu Vardara stigao bivši španjolski rukometaš, a sada trener Raul Gonzalez Gutierrez koji je pokoji mjesec kasnije na mjesto do sebe na klupi doveo svog susjeda, prijatelja i bivšeg igrača s kojim je radio u Ciudad Realu, odnosno, Atletico de Madridu, Davida Davisa. Ovaj trenerski duo pokazao se kao dobitno rješenje koje je posložilo Vardar na pravi način te ga dovelo do naslova regionalnog prvaka te četvrtine finala Lige prvaka.

U razgovoru za Sportnet trenerski dvojac Gonzalez-Davis otkrio je stoga što je sve zajedno prošao ne tako davnih dana, kako je tekao njihov put k Vardaru, kako je to izgledalo na završnom turniru SEHA lige te na dosadašnjem europskom putu te se uz to sa smiješkom prisjetio rukometnih dana u Ciudadu i Španjolskoj nakon kojih imaju samo riječi hvale za hrvatske rukometaše poput Džombe, Metličića i Balića, a prokomentirali su i rukometnu situaciju u svojoj Španjolskoj.

Put do Vardara

Bivši španjolski rukometaš i reprezentativac koji je sa reprezentacijom Španjolske na Olimpijskim igrama u Atlanti 1996. stigao do sjajnog brončanog odličja, sa svoje je 44 godine napustio španjolsko tlo te se uputio u nepoznato, točnije u Makedoniju. Nakon dugog niza godina provedenih uz bok jednog od najboljih rukometnih stratega svijeta Talanta Dujšebajeva vrijeme je bilo da se nakon kratke trenerske avanture u Valladolidu ovaj rukometni trener otisne u nove izazove te da preuzme klupu odličnih individua koji vape za pravim vođom s klupe koji će ih odvesti do onih najboljih izdanja i velikih uspjeha. Raul Gonzalez, zajedno sa svojim pomoćnim trenerom Davisom, to je i učinio.

Iako su se pokazali kao potrebni vođe za svoju novu momčad i Gonzalez i Davis tvrde kako nisu oni ti koji su pravi vođe ekipe Vardara: "Mislim da smo mi samo još jedna karika u momčadi u kojoj je pravi vođa zapravo njen predsjednik jer je on taj koji vodi cijeli klub i prenosi to i na teren. Svi vjeruju u njega i on je definitivno taj", kazao je Gonzalez.

David Davis bivši je španjolski rukometaš i također rukometni reprezentativac koji je u mirovinu s pozicije lijevog krila krenuo zapravo početkom ove sezone s gotovo 37 godina na svojim leđima. U svojoj zanimljivoj karijeri promijenio je osam sredina od kojih je najveće uspjehe nanizao u dresu Ciudad Reala, odnosno, Atletico de Madrida gdje je karijeru trebao nastaviti kao sportski direktor, no život ga je po gašenju njegova kluba odveo na još pokoji mjesec u portugalski Porto.

"Kada se Atletico de Madrid ugasio rekao sam da više neću igrati rukomet, no tada me Porto pozvao da igram za njih kvalifikacije za Ligu prvaka te da dođem tamo na mjesec dana i pristao sam. Kako smo Raul i ja susjedi u Valladolidu i viđali smo se svaki dan u teretani i mnogo smo pričali, kada je on stigao u Vardar rekao mi je da će možda postojati mogućnost da i ja dođem tamo kada izvidi situaciju i tako sam otprilike i ja stigao u Makedoniju", otkrio je Davis koji je potom priznao kako se ipak već vidio u ulozi trenera budući da je u Ciudad Realu upravo s Gonzalezom bio trener mlađih uzrasta.

Posljednjih mjeseci Davis je s Gonzalezom nanizao lijepe uspjehe u redovima Vardara, no i on se slaže sa svojim glavnim trenerom kako nisu oni ti glavni vođe na terenu: "U momčadi sam tek mjesec dana, dok je Raul ovdje već tri mjeseca, no jasno je kako se predsjednik mnogo bavi ovom momčadi, brine se o njoj, cijele dane misli samo o njoj, jako je nervozan kada gubimo i to je nešto nevjerojatno. To je osoba koja sebe u potpunosti unosi u ekipu, uistinu pazi na detalje i bez njega to ne bi bilo to."

Regionalni naslov kao dodatan polet za Europu

Momčad Vardara sigurno je stigla i do svog trećeg nastupa na završnom turniru SEHA lige gdje je u polufinalu, točnije, reprizi prošlogodišnjeg finala, snage morala odmjeriti s hrvatskim predstavnikom CO Zagrebom koji je, pak, svladan s čak osam pogodaka razlike (30:22). U prisjećanju na zbivanja na terenu tog polufinalnog petka u Novome Sadu trener Gonzalez priznaje kako rezultat na koncu nije bio pravi pokazatelj onog što se uistinu zbivalo.

"Protiv Zagreba smo odlično odigrali, posebice u obrani i kada ti se u njoj stvari poslože sve je mnogo lakše. Nije uvijek tako stoga na odmor nismo otišli s tako dobrim rezultatom, no na kraju je Zagreb riskirao u posljednjih pet minuta i konačna razlika zapravo nije pravedna, nije realna, normalno bi bilo dva, tri pogotka razlike, ne više. Oni su morali riskirati kako se dvoboj bližio kraju, igrali su otvoreno u obrani, pritiskali su nas, no mi smo igrali dobro i na kraju rezultat pokazuje više od onoga što se zapravo zbivalo na terenu."

Priznao je stoga Gonzalez i koliko Vardarovi momci uživaju u slavlju ove sezone te posebice nakon što su vratili regionalni naslov u Skoplje, ali je i otkrio koliko su ovako jake i teške utakmice važne za momčad netom prije onih novih i još važnijih u europskom natjecanju: "Uvijek je dobro igrati teške utakmice prije važnih dvoboja jer se na Final Fouru SEHA lige treba natjecati i susreti su jači kako bi postao još i bolji i ako si umoran ili imaš loš dan ovi su susreti dobri ne samo za ovaj nadolazeći s Flensburgom u Ligi prvaka nego za budućnost kako bi postajali bolji i kako bi pokušali nastaviti pobjeđivati što je za nas velik izazov. Sama pobjeda i slavlje je nešto u čemu izuzetno uživamo."

Riječi hvale trener Vardara imao je, osim za svoju momčad s kojom može mnogo, i za samu SEHA ligu za koju smatra da bi kroz nekoliko narednih godina mogla konkurirati i jednoj Ligi prvaka: "Mislim da se SEHA liga sviđa cijelome svijetu, klubovi je trebaju, stalno raste, sve je važnija, sve više klubova želi ući u Ligu i svi vidimo kako postaje ljepša. Ovo je samo početak. Možda kroz dvije, tri godine može postati jedna mala Liga prvaka. Sada mi je drago vidjeti najbolje ekipe iz svake zemlje kako igraju i natječu se i za nas je to veoma pozitivno."

Vrijeme je za europsko četvrtfinale

Vrlo dobrom pokazala se ove sezone momčad Vardara u Ligi prvaka te je predvođena svojim odličnim snagama i imenima, a posebice trenerskim dvojcem otkada je stigao na klupu, nanizala odlična izdanja, ali i vrlo dobre rezultate. Četvrto mjesto skupine C odvelo je Vardar u osminu finala u kojoj je čekao nimalo lak, dapače, na papiru gotovo i neprolazan suparnik, aktualni prvak Europe HSV Hamburg. Međutim, sjajan je bio Vardar te je ukupno za pogodak razlike stigao do europskog četvrtfinala u kojem sada čeka još jedan Bundesligaš, Flensburg.

"Za nas su borbe pred nama od izuzetne važnosti, one uistinu najvažnije jer nikada ne znaš što se može dogoditi u budućnosti i situacija u kojoj smo sada je vrlo dobra. Prošli smo osminu finala koja je bila praktički nemoguća za proći, svladali smo HSV Hamburg, prvaka Europe, igramo dobro, uzvratnu utakmicu igramo kod kuće, a ukoliko pobijediš osigurao si plasman na Final Four. No, loša strana je što igramo protiv Flensburga koji je odlična momčad. Gotovo svi njegovi igrači su internacionalci, jedni od najboljih na svijetu i to je ekipa koja može biti sretna što je dobila nas kao suparnika jer je mogla dobiti još i Barcelonu, Kiel ili Veszprem."

Međutim, trener Gonzalez u pravom je sportskom duhu potom nadodao: "Nama bi bilo drago da možemo igrati s Metalurgom jer bi to značilo da će se jedna makedonska ekipa plasirati na Final Four, ali samo zbog toga jer Metalurg igra uistinu dobro, prošao je vrlo dobro kroz Ligu prvaka i upravo stoga vrlo je dobra ekipa, a kada ostane osam ekipa, njihova kvaliteta je vrlo slična. Jedan dan možeš dobiti, drugi izgubiti, no nivo igre je više manje isti."

Prisjećanje na španjolske dane i učenje uz Dujšebajeva

Lijepe je dane, mjesece i godine proveo Gonzalez uz Ciudad Real, odnosno, Atletico de Madrid. Nizali su se sjajni uspjesi, mnogo se učilo, sazrijevalo, provodilo se dobro, stoga danas i dalje ostaje žal za gašenjem momčadi poput Atletica. Ne samo zbog španjolskog rukometa i njih samih, već i zbog gubitka cijelog rukometnog svijeta.

"Za nas i za svjetski rukomet gašenje kluba poput Atletico de Madrida je velika šteta jer rukomet treba tako velike klubove kao što je sada Vardar, dakle, da gradovi iz kojih dolaze žive za rukomet i samim time se rukomet razvija i raste i što je više takvih momčadi to je bolje. Za nas koji smo živjeli tamo velika je to šteta", kazao je za početak Gonzalez te je potom sve pobliže pojasnio.

"S gašenjem Atletica mnogo je izgubila španjolska liga koja je prije šest, sedam godina imala Ciudad, Barcelonu i Portland San Antonio za borbu za naslov, ali te iste ekipe tada su išle u Valladolid, Leon i Antequeru i znale su izgubiti. Liga je bila izjednačena, no malo po malo ekipe su počele nestajati, nivo Lige se srozao, ugasio se Atletico de Madrid i ostala je samo Barcelona zbog čega je Liga izgubila zanimanje."

No, ono što je ostalo jest znanje. Znanje koje je iz odličnih dana u Atleticu naslijedio i preuzeo od sjajnog Talanta Dujšebajeva, svog velikog prijatelja i danas trenera poljskog Kielcea za kojeg Gonzalez smatra da uz Talantovo vodstvo može učiniti itekako mnogo: "Od Talanta sam uistinu mnogo naučio, proživio sam s njime sedam dugih i predivnih godina, krenuli smo i u osmu godinu zajedno i za njega imam samo riječi hvale kao za trenera i za osobu. I dalje mnogo pričamo jer sam s njime, osim trenerskog odnosa i suradnje koje smo imali, i veliki prijatelj i čujemo se stalno, no ponekad čak i ne pričamo uopće o rukometu već o privatnim stvarima, imamo veoma dobro prijateljstvo i svaki puta kada možemo vidimo se i družimo."

Priznao je još potom trener Vardara: "Osobno ne bih volio igrati protiv Kielcea jer imam veliko poštovanje prema Talantu kao treneru, ali i jer smatram da bi nam bilo vrlo teško svladati Kielce. Dakako, emocionalno bi rado zaigrao protiv Kielcea i Talanta, ali sportski radije ne bih."

Španjolska vs. Makedonija

Promjena sredine ovoga siječnja u slučaju Gonzaleza, odnosno, nešto kasnije što se tiče Davisa, donijela je zapravo put u nepoznato budući da obojica nikada nisu posjetili Makedoniju, pa čak ni igrački. No, ostali su, dapače, jako ugodno iznenađeni.

"Makedonija je izuzetno slična Španjolskoj. Nikada nisam bio u ovdje jer nikada nismo tu igrali i iznenadio sam se kada sam vidio da su ljudi jako ljubazni, otvoreni i simpatični i u Španjolskoj je veoma slično. Ovdje ima i mnogo sunca kao i u Španjolskoj i zastava je praktički kao ona španjolska. Ovdje imamo sve kao i tamo. Hrana je isto jako slična, ne mogu objasniti zašto, naime Španjolska ima svoje pokrajine u kojima se nudi različita vrsta hrane tipične za to mjesto, a Makedonija također ima svoju tipičnu hranu. Jako nam se sviđa ovdje."

Nakon što je iskreno otkrio koliko mu se svidjela nova sredina Gonzalez je zaključio: "Za nas je proživljavanje utakmica ovdje iskustvo kojeg nema nigdje drugdje na svijetu. Imati ne samo jedan grad već cijelu zemlju koja živi rukomet kao svoj prvi sport je nešto što bi se svakom sportašu svidjelo u njegovoj zemlji. Volimo ići na utakmice, gledati Metalurg, rukometašice, svaki puta kada možemo stvarno odemo pogledati neku rukometnu utakmicu."

Na svog prijatelja, kolegu i prvog trenera momčadi za kraj se, pak, nadovezao i sam Davis koji je pojasnio: "U Makedoniji je rukometna situacija mnogo različita od one u Španjolskoj. Kada smo bili u Ciudad Realu mnogo je ljudi dolazilo na utakmice, bio je lijep ambijent i atmosfera, no to je bilo u granicama normale. Ovdje je drugačije, odemo pogledati utakmicu rukometašica i na tribinama je sedam tisuća ljudi, sljedeći dan na utakmici Metalurga ponovno sedam tisuća ljudi, kada igra Vardar opet sedam tisuća ljudi. U Španjolskoj jedino na velike događaje poput susreta s Barcelonom u četvrtfinalu Lige prvaka dođe velik broj ljudi, ali na normalnim utakmicama ih nema. Ovo u Makedoniji je nešto nevjerojatno."

Foto: Facebook - SEHA liga, Facebook - Atletico de Madrid